Mobing i kako ga dokazati

LESKOVAC

Mobing, u osnovi, ima za cilj da zaposlenog, koji je mobingovan, natera da sam da otkaz ugovora o radu ili da poslodavac stvori pretpostavke da on može da mu otkaže ugovor o radu, kaže za Novu Našu reč sudija Višeg suda u Leskovcu Nikola Pešić

U dokazivanju mobinga svedoci imaju posrednu ulogu

Od dvadeset jednog slučaja tužbi za mobing pred Višim sudom u Leskovcu od maja 2014. godine do sada sudija Nikola Pešić je sudio u ukupno sedam. Iz njegovog iskustva, kaže, u dokazivanju mobinga se pozivaju i svedoci koji, u nekim slučajevima, samo posredno mogu da svedoče jer se ovakvo ponašanje najčešće odvija izmedju mobera i mobingovanog, bez svedoka.

Pešić nije želeo da ulazi u to da li optuženi za mobing može da vrši pritisak na eventualne svedoke, ali ne isključuje takve slučajeve. “Sigurno da nije jednostavno da se svedoči protiv nekoga ko će vam i dalje biti šef”, smatra Pešić.

DIREKTNI ODNOSI: Na pitanje Nove Naše reči na koji način je uopšte moguće dokazati mobing pred sudom Pešić kaže da je “teško dokazivanje mobinga zato što su takva ponašanja, po pravilu, u odnosima direktnim između mobingovanog lica i pretpostavljenog starešine. Mada, mobing može da vrši i bilo koji zaposleni prema drugom zaposlenom”.

“Zakonodavac je imao u vidu tu činjenicu da je to teško dokazivo upravo zbog ovih okolnosti, jer se to radi u četiri oka ili to čini pretpostavljeni koji je, po prirodi funkcije, jači u odnosu na mobingovanog. On zato i može da vrši mobing. Zakonodavac je u jednoj od odredaba propisao da, ako tužilac, dakle mobingovano lice, učini verovatnim da je mobingovan, teret dokazivanja prelazi na poslodavca, odnosno na onoga ko vrši mobing”, objašnjava Pešić.

“Zašto je mnogo važno pitanje tereta dokazivanja? Zato što, prema zakonu koji reguliše pitanje mobinga Zakonu o sprečavanju zlostavljanja na radnom mestu, za njega važe opšta pravila iz parničnog postupka, sem za ono što je baš regulisano tim zakonom. Ovaj zakon je relativno kratak i mali broj pitanja je uredio. Sve ostalo praktično, što se postupka tiče, regulisao je opšti propis Zakon o parničnom postupku, koji kaže da je teret dokazivanja na stranci koja tvrdi da neka činjenica postoji i ako je ne dokaže izgubiće spor bez obzira da li je realno u pravu ili nije. Zakonodavac je u ovom zakonu napravio ustupak mobingovanom licu tako što, ako učini verovatnim da je mobingovan, onda teret dokazivanja prelazi na poslodavca. Praktično, poslodavac mora da dokazuje da ne vrši mobing. Znači, da to njegovo ponašanje koje zaposleni doživljava kao mobing, u stvari to nije i da je, da tako kažemo ,normalno, uobičajeno’”, obrazlaže Pešić odredbe ovog zakona.

Kako dodaje “ima još jedna stvar koja proističe iz same definicije šta se smatra mobingom. Mobing nije sam sebi svrha, niti ima za cilj zaštitu od šikaniranja. Ta zaštita može da se ostvari i drugim sredstvima u pravnom poretku. Ali, ovde mobing u osnovi ima za cilj da zaposlenog, koji je mobingovan, natera da sam da otkaz ugovora o radu ili da poslodavac stvori pretpostavke da on može da mu otkaže ugovor o radu”.

U jednom broju predmeta se, kaže sudija Pešić, “javlja tvrdnja da taj koji mobinguje primenjuje onaj čuveni sindrom praznog stola”.

“Dođete na posao i nema radnih zadataka. A na kraju meseca vršimo analizu ko je šta uradio; ja kao poslodavac prozivam zaposlenog da ništa nije uradio ovog meseca. Da, ali kako da uradi kada mu poslodavac ne daje ništa da radi”, pita sudija.

Kompeltan tekst u štampanom izdanju leskovačkog nedeljnika “Nova Naša reč” i na www.novanasarec.org.rs, link

MOBING I KAKO GA DOKAZATI

Ovaj tekst jedeo projekta koji Nova Naša reč sprovodi u okviru programa podrške “U vašem fokusu”

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare