NIŠ
Luka Milojković ima tek 12 godina a već je postao svetski šampion u sviranju harmonike.Talenat za muziku nasledio je od oca. Nišlija Luka Milojković, već sa osam godina počinje profesionalno da se bavi sviranjem harmonike. Prva nagrada usledila je nakon samo par meseci, a tri godine kasnije, odnosno u junu ove godine i titula najboljeg na svetu u kategoriji od 10 do12 g
“Pripremao sam se mesec dana za ovo takmičenje na kome pobedu svu učesnici priželjkuju. Vest da sam pobedio stigla je na dan mog rođendana pa mogu da kažem da mi je to najveći i najdraži poklon koji sam mogao da dobijem. Nagradu sam priželjkivao, marljivo sam radio, vežbao, posvetio se tome u potpunosti, ali sam ipak bio iznenađen”, kaže Luka.
Na takmičenju koje je održano u Španiji, online, zbog preventivnih protivepidemijskih mera, žiri je imao pune ruke posla. U oštroj konkurenciji od preko 2000 učesnika i višemesečnom preslušavanju pristiglih materijala Nišlija Luka Milojković je poneo laskavu titulu najboljeg. Iako je mlad, kaže da je odricanje, naporan rad i vežbanje veoma važno, kako bi se postigao najbolji uspeh, kao i da njemu to ne predstavlja veliki problem, jer voli da svira i nastupa.
“Svirao sam “Jednu curu malu” od Viktora Vasova i valcer. Svi kažu da je teže takmičiti se uživo jer sviraš pred žirijem i pred publikom. Volim da sviram pred publikom jer onda im uz muziku pokažate i svoje emocije.One se vide na licu, u pogledu. Ja sam otišao i korak dale pa sam svirao kompoziciju koju uglavnom izvode takmičari u junijorskoj kategoriji. Sada je takmičenje bilo onlajn, pa mislim da je za izvođače bilo teže. Kada svirate uživo žiriju može nešto i da “promakne”, a sada su mogli hiljadu puta da vrate snimak i preslušaju ga kako bi uporedili sve takmičare.Ali mi je nagrada utoliko draža”, kaže Luka.
Luka nije slučajno izabrao harmoniku. To je instrument koji je još jedan član porodice. Lukin otac je, takođe, poznat po virtuoznosti na harmonici.
“Odrastao sam uz zvuke harmonike. Sa osam godina sam počeo da sviram. Paralelno pohađam redovnu Osnovnu školu “Dr Zoran Đinđić” i Nižu muzičku školu u klasi profesora Predraga Jovanovića. Imam dodatne, private časove kod Grana Jovanovića. To je puno rada i puno važbanja. Vežbam u školi, na privatnim časovima i kod kuće. Ne pada mi teško. Kada nešto volite ne vodite računa o tome koliko ste vremena posvetili tome. Tako je i sa harmonikom. Ponekad zaboravim koliko sam dugo svirao”, kaže Luka.
I pored toga što puno vremena poklanja harmonici Luka ima i druga interesovanja. Kaže da voli da igra fudbal. Jednom je čak i priznao da fudbal možda voli i više od muzike, ali se opredelio za ovu drugu ljubav. Mnogi su uvereni da bi, da je odabrao i fudbal, bio jednako uspešan i na zelenom terenu.
A kada završi sa pikanjem lopte na obližnjem terenu za fudbal Luka se vraća harmonici čiji zvuci ispune dom Milojkovića. Ponekad nastane i pravi duel harmonika u kome učestvuju sin Luka i otac Dragan. Sasvim spontano se ponekad upuste u pravo virtuozno nadmetanje. Naravno bez pobednika jer ga praktično ni nema.