Miroslav Miki Mihajlović, 35 godina umetničkog stvaralaštva

Široka èaršija u Leskovcu, u pozadini Leskovaèki kulturni centar

LESKOVAC

Ove godine navršava se 35 godina umetničkog stvaralaštva Miroslava Mikija Mihajlovića, rođenog 4. marta 1965. godine u Leskovcu, gde je završio osnovnu, srednju i Višu ekonomsku školu.

Radio je preko dvadeset godina u Radio Leskovcu na poslovima novinara, a jedno vreme bio je i urednik sportskog programa.

Crtanjem se bavi još od prvog razreda osnovne škole. Miki je prepoznatljiv po crtežima pre svega sa motivima starog Leskovca i okoline kao i poznatih crkava i manastira. Priredio je više samostalnih izložbi, a bio je i deo grupnih izložbi i umetničkih kolonija. Njegove izložene radove mogla je da vidi publika u Leskovcu, Vučju, Beogradu, Subotici, Skotsdejlu (Arizona, SAD)… Za svoja rad je dobija nagrade i priznanja među kojima su i Oktobarska nagrada grada Leskovca i prva nagrada u američkom gradu Skotsdejlu.

U poslednje vreme glavna preokupacija mu je mrtva priroda koja je usko povezana sa starim kućama u kojima su se nalazili upravo pribori za jelo i poznato voće i povrće naših krajeva. Uzor su mu poznati srpski akademik i umetnik Ljubomir Ljuba Ivanović, a najveću podršku u radu pružili su mu Nenad Kražić, Rade Stanojević, Milorad Cvetković, Aleksandar Davinić….

Zvonko Pavličić, istoričar umetnosti, kaže da od samog početka svoga stvaralaštva Miroslav Miki Mihajlović se posvetio crtežu, tražeći svoje mesto u kontekstu likovne artikulacije i poetike.

„Njegovi radovi ukazuju da se i olovkom ili grafikom može slikati. On, po uzoru Ljube Ivanovića, uspeva da se osloni na one likovne vrednosti koje su evidentno povezane sa iskustvima velikih majstora. Dakle, Mihajlović pripada onoj grupi stvaralaca koji su olovku izabrali kao osnovno i dominantno umetničko sredstvo.

Kako je Miroslav Miki Mihajlović dosadašnji svoj život proveo u Leskovcu, to je, presudno, imalo uticaja da postane u njegovim pejzažima i arhitekturi Leskovca slikarem svoga podneblja sa impresivnim motivima, što je rezultiralo u njegovim crtežima, sa specifičnom i prepoznatljivom notom. No, pogrešno bi bilo, samo radi toga, smatrati ga dokumentarcem, u likovnom smislu – jer, on je, pre svega, umetnik svog ambijenta, sa prefinjenim ukusom, uvek spreman i posvećen da crtežom prikaže zavičaj i svet, koji ga okružuje.

Mihajlović je inspirisan i opčinjen pre svega arhitekturom skromnim i otmenim zdanjima koja i danas sa pravom čuvamo kao dragocena dokumenta kulture i estetičke formulacije jednog vremena. Ali, i to je uslovljenost podneblja u likovnom tretmanu u većini slučajeva, inspirisan za motive koji čine njegov bliski, zavičajni svet detinjstva i mladosti, za sve ono što ga je okruživalo i čega se, intimno, nije mogao lišiti, bilo da se radi o pejzažima ili gradskim urbanim motivima. Ova nota dočaravana je i svetom jednostavne bliskosti pitome sredine sa umetnikom, načinom na koji se njegova okolina upliće u stvarnost njegovog dela.“ (kraj) IS/LJS

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare