Miloš Kosović, odbojkaš “Dubočice” iz Crne Gore

LESKOVAC

Jedan od odbojkaša koji su uspeli da „Dubočici“ u premijernoj sezoni očuvaju status prvoligaša je i Miloš Kosović. Rođen je 2001. u Baru u Crnoj Gori, a u Leskovac je stigao pre četiri godine.

„To je bila puka slučajnost. Pitali su trenera Nikolića da li bi hteo da dođem na probu, on je pristao i tako je krenula naša saradnja. Roditelji su me podržali, što je, možda, u tom trenutku bilo i najvažnije. Odbojku sam počeo da treniram sa pet godina. Stariji brat sa svojim društvom je počeo da trenira u svojoj osnovnoj školi kod svog profesora fizičkog Pavla Jovanovića, pa sam i ja krenuo sa njima. Vremenom je većina njih prestala da trenira, ali ja nisam odustajao.“

Miloš je prvu godinu Ekonomske škole završio u Baru, a preseljenjem u Leskovac prebacio se u leskovačku Ekonomsku školu.

„Nikada pre toga nisam bio u Leskovcu, ali imao sam i sreće da me porodica, kod koje sam bio, prihvati kao svog. Uklopio sam se u školu, stekao dobro društvo… Izbegao sam sve neke zamke koje se dešavaju na putu koji sam ja odabrao, jer nije baš jednostavno otići iz kuće sa 16 godina, pritom odeš u drugi grad, pa još i u drugu državu. Ali, ja sam želeo da se posvetim odbojci pre svega i tome sam sve predodredio. Na početku školovanja sam bio na neki način interesantan školskim drugovima, bilo je svega, svakakvih komentara… Ali, ja ljude delim na dobe i loše, tako sam se i ovde postavio. Kada bi trebalo opet da ovo uradim, ništa ne bih menjao.“

U međuvremenu Miloš je završio srednju školu, sada je na prvoj godini fakulteta.

„To jeste, možda, puno obaveza, ali ako nešto volite onda nije teško i za sve se nađe vremena. Meni odbojka nije nikakva obaveza, ja zaista uživam u toj igri, nebitno da li se radi o treningu ili utakmici. Nisam neko ko voli preterane izlaske, naravno, izađem, odem kod drugova, ali, jednostavno ima se vremena za sve.“

Za ovo vreme proveo je dve polusezone, kraj prošle i početak ove, u Skoplju, igrajući za tamošnji „Vardar“. Na pola sezone vratio u Leskovac.

„Ova sezona nam je bila jako naporna. Sigurno je moglo bit bolje, ali… Izvukli smo maksimum iz nas, ali smo i verovali u sebe, jer bez tog verovanja ne bi ostvarili ovaj rezultat. Iako se poklopilo da je ekipa imala 13 ili 14 poraza, bez ijedne pobede, svi nas vide kao ekipu za ispadanje, a onda ostvarimo četiri trijumfa kod kuće i u baražu izborimo opstanak baš kad sam se ja vratio, ne mislim da je to zbog mene. Ovo je kolektivan sport i jedan igrač ne može sam ništa da uradi. Možda malo da nešto popravi, koriguje, ali je za uspeh potrebno da svi daju maksimalan doprinos. To je i čar kolektivnog sporta kakva je odbojka. Mi smo, možda, imali mali problem u komunikaciji sa naša dva igrača koja su iz Malija, iz Afrike. Oni govore francuski, mi ne… Ali, oni su vremenom naučili engleski pa je komunikacija olakšana, a ako to ne uspeva uvek možemo rukama i nogama da pokazujemo i dođemo do zajedničkog cilja. Znaju oni po malo i srpski, one osnovne stvari tipa „zdravo, kako si“, a odlično su savladali i naše psovke.“

Sezona je završena, šta sad, ostati ili otići?

„Što se tiče sledeće sezone, za sada ne znam ništa“ priznaje Miloš.

„Duga je pauza pred nama i slede dogovori sa upravom kluba. Uspeh za ovu sezonu je evidentan, uradili smo ono što je malo ko verovao da možemo. Ovaj klub je zaslužio da se takmiči u ovom rangu, nadam se i verujem da će klub sledeće sezone pokazati ambicije i za Super Ligu. Siguran sam da neću pogrešiti ako ostanem u klubu, ali sam isto tako spreman i za nove avanture.“

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare