Logopedica Milica Krstić: Sve više dece kasno progovara zbog prekomerne upotrebe telefona

VRANJE – SRBIJA – NIŠ

Povodom Dečije nedelje, koja se ove godine obeležava u znaku tridesetogodišnjice Konvencije o pravima deteta, defektološkinja, surdološkinja i master logopedica, Milica Krstić, iz Vranja govorila je za JUGpress o tome kako upotreba telefona, tableta, kompjutera i televizora od najranijeg uzrasta utiče na razvoj govora kod dece. Krstić je takođe dala savete roditeljima o tome koliko vremena je bezbedno da deca provode ispred ekrana, uz osvrt na moguće negativne posledice prekomerne upotrebe tehnologije.

„Deca do druge godine ne bi trebalo da se izlažu ekranima, posebno malim ekranima, odnosno mobilnim telefonima. Sadržaj sa ekrana je jednosmeran, ne postoji nikakva interakcija između deteta i uređaja i dete nema potrebu da priča,” ističe Krstić.

Krstić navodi da deca od treće godine mogu biti izložena većim ekranima, poput televizora, ali u prisustvu odrasle osobe kako bi se uspostavila komunikacija o sadržaju i učinila gledanje zajedničkom aktivnošću.

„Dvadesetak minuta izlaganja ekranu, gledanje crtanih filmova je u redu, ali to ne bi trebalo biti svakodnevno, već jednom u desetak dana u ranom uzrastu. Deca jedu uz telefone i na taj način nemaju svest o hrani. Takođe, kad su plačljiva i razdražljiva, umiruju se uz telefon, što bi trebalo izbegavati zbog posledica koje on nosi,” upozorava Krstić.

Deca starijeg uzrasta: Korišćenje tehnologije uz ,,roditeljski nadzor”

Školskoj deci Krstić preporučuje da budu izložena ekranima više puta dnevno, ali u kratkim intervalima i ne u pauzama tokom učenja.

„Ne bi trebalo da koriste telefon u pauzi od učenja, bolje je da se protegnu, iako to deluje strano u današnje vreme, ali daje bolje rezultate nego kad dete posle učenja odmah uzme telefon, čime zamara oči i pažnja mu se preusmerava na telefon, a ne na gradivo koje je prešlo,“ navodi ona.

Krstić napominje da su igrice koje deca igraju često agresivne i ne doprinose bogaćenju rečnika, već podstiču agresivnost i loš govor.

„Bolje je usmeriti decu na edukativne igrice prilagođene uzrastu i postaviti telefon na roditeljski nadzor, te podesiti sadržaj za određeni uzrast. Ne možemo dete isključiti iz grupe i oduzeti mu telefon, jer bi bilo izopšteno od strane vršnjaka, ali je važno da dete koristi telefon u edukativne svrhe, umesto da konzumira agresivan sadržaj,”  ističe Krstić.

Krstić: ,,Povećan broj dece koja kasnije progovaraju, u odnosu na ranije godine”

Prema Krstić, povećan je broj dece koja kasnije progovaraju u odnosu na ranije godine, a veruje da postoji povezanost sa prekomernim izlaganjem ekranima.

„Postoje razna istraživanja o tome, ali i praksa pokazuje isto. Sve više dece su agramatična, loše artikulišu određene glasove, logomotorika govornih organa nije dovoljno razvijena. Deca do polaska u školu, a i kasnije, imaju problem sa komunikacijom, rečnik im je siromašan, a njihovi odgovori su kratki. U školi imaju problem sa pažnjom, pamćenjem i savladavanjem gradiva,” objašnjava ona.

Deca koja su stalno izložena ekranima dobijaju nepravilnu stimulaciju koja ne podstiče razvoj adekvatnih komunikacijskih veština. Izostaje govor tela, gestovi i izrazi lica, dok je ostatak tela neaktivan, što nije slučaj u interakciji sa drugom decom ili odraslima.

Preporuka za roditelje: ,,Čitajte deci i razgovarajte o pročitanom od najranijeg uzrasta”

Krstić ističe važnost fizičke aktivnosti i interakcije sa vršnjacima kao zamenu za ekran.

„Deca treba da budu na svežem vazduhu, da se više igraju sa vršnjacima, trče, skaču. Ako koriste mobilni telefon u toku dana, duplo više vremena treba da provedu u igri na svežem vazduhu,” naglašava.

Za decu mlađeg uzrasta, preporučuje bogaćenje rečnika kroz čitanje slikovnica i razgovor o slikama.

„Rečenice treba da budu kratke i jasne. Kako bi se pospešio govor, dobro je da roditelji opisuju svaku radnju detetu, npr. ‘Hajde da idemo do kupatila da operemo ruke, sad ćemo da otvorimo vrata, upalimo svetlo, pustićemo vodu’, gde se svaka radnja imenuje. Dete od najranijih dana treba uključivati u kućne poslove, da upari čarape, da ima zadatak da nešto donese ili odnese, jer se tako vežba motorika, razumevanje i izvršavanje naloga. Stalno treba da postoji komunikacija između roditelja i deteta kako bi dete razvilo govor i imalo bogatiji rečnik,” zaključuje Krstić. (Kraj) DC/MS

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare