Leskovčanin kome su kvizovi hobi

LESKOVAC

Pre par dana Dejan Vejinović pobedio je u kvizu „Stigni me ako znaš“. Ovog Leskovčanina njegovi sugrađani gotovo redovno viđaju kao učesnika raznih kvizova, a on sam kaže da su mu kvizovi poput hobija, te da se prvi put na nekom tv kvizu pojavio 2009. godine.

„To je bila „Kviskoteka“, a u stvari sam želeo da se okušam u onoj „Kviskoteci“ koju je emitovao ondašnji TV Zagreb, dok je postojala Jugoslavija. Oni su imali selekciju, nije moglo baš lako da se dođe pred kamere. Ja sam te 1990. godine prošao prvi krug, u drugom je već bilo dosta stvari koje nisam znao, tako da sam morao da se zadovoljim putem u Zagreb na testiranje. U to vreme je bilo veliko interesovanje za taj kviz, testiranja su se obavljala i u Nišu, ali sam ja prvi krug imao u Beogradu, s obzirom da sam tada studirao tamo. Ali, to sam uspeo 2009. godine, ali moram da kažem da sam se tamo pojavio uz dosta sreće. Naime, ponuđene su neke niske nagrade, pa je većina ljudi koja se u ono vreme bavila kvizovima odustala od učešća. U međuvremenu, nagrade su povećane, ali se ovi koji su odustali nisu pojavili. Zadovoljan sam tim učešćem, prošao sam prvi krug, eliminisan u drugom, ne mogu da se požalim, za početak nije bilo loše. Posle je to krenulo sa kvizovima na raznim televizijama…“

Različita iskustva

Vejinović kaže da ne bira kvizove gde će se pojaviti.

„Mada može i da se kaže da je tako, ali na to utiče način mog života, moje obaveze koje imam, pa se desi da odbijem neki poziv ili ga odložim za neko drugo vreme. Samo učešće od kviza do kviza se razlikuje. Na nekim nema testiranja, negde znaju „kvizaše“ pa i ne moraju da ih testiraju, na nekim ima testiranja… Recimo, za „Stigni me ako znaš“ je bilo oko 5.000 prijavljenih, imaš dva kruga testiranja i na kraju se takmiči njih 128. Oni imaju zanimljiv način pripreme i zaista pokušavaju, a čini mi se i da za sada uspevaju, da održe neki nivo. Opet, to je više neki „game show“ nego klasičan kviz. Ja sam morao da imam taktiku u tom kvizu, a ona je bila vrlo prosta, da pobegnem što više od takmičara koji je iza mene, da me ne bi izbacio iz igre. Igrom slučaja, njega sam znao od ranije, znam da je dobar kvizaš, da puno zna, pa sam morao da pazim…“

Taktika i znanje

Dejan već ima dosta iskustva, tako da više nema treme pred kamerama. Kada se desi da ne može da se seti odgovora, a pritom vreme za odgovor teče, odmah govori „dalje“.

„Čekam da se setim dve sekunde, u trećoj već govorim dalje. Desi se da u četvrtoj sekundi se setim odgovora, ali je već kasno. Tu dolazi neko moje iskustvo do izražaja, dovoljno sam pribran i koncentrisan da ne mislim više na taj kiks, nego pažljivo slušam sledeće pitanje.“

Ono što Dejana uporno tera da se pojavljuje u kvizovima je, pored toga što sve doživljava kao hobi, i to što voli da se takmiči, ali i njegova želja za učenjem.

„Za kviz moraš da imaš širinu, znanje iz svih oblasti, iz štampe… ja imam dobru kućnu biblioteku, zahvalan sam mojim roditeljima koji su ulagali u sve to, a ja sam nastavio. Radoznao sam, volim da čujem i vidim sve i svašta. Za održavanje i poboljšavanje forme mi služi Srpska kviz asocijacija, koja organizuje razne kvizove.“

Dogodovštine

Inače, na samim snimanjima kvizova se dešavaju razne stvari koje se ne prikažu gledaocima.
„Sećam se snimanja na Hepiju, u njihovom studiju nije bilo grejanja, bio neki kvar, januar mesec, mi se guramo oko neke male grejalice, smrzavamo se dva takmičara i voditeljka. Kvar otklonjen nakon tri sata. Ili, scena sa snimanja „Slagalice“, negde 2010. godine, kada voditeljki Danijeli Pantić puca štikla u sred snimanja. Ona počinje da urla prvo na sebe, na cipele, na Tijanića i onog idiota koji je te cipele kupio. Pokojna lektorka Milka Canić je smiruje, kaže „Polako, polako“, ova viče „Šta polako, šta polako“, a mi takmičari sedimo i nemo gledamo, ne znamo šta da radimo.“

Kvizaška scena

Kvizaška scena, ako to može tako da se nazove, postoji u Srbiji.

„Ima nas oko 150-200 koji se znamo. Sa nekima sa u stalnom, sa nekima u povremenom kontaktu, to su ljudi koji učestvuju u kvizovima… Pratim njihove nastupe, dešava se da kažem „aman čoveče“ kad nešto promaše… Ali, znam kako to izgleda, kako je kad se uključe kamere… Učestvujem povremeno u pab kvizovima u Nišu, s obzirom da ih u Leskovcu nema, ali mislim da ćemo uskoro pričati o pokušaju stvaranja takve scene i u Leskovcu“ kaže Dejan i dodaje da planira da se pojavi u „Milioneru“.
„Mislim da će to ići jako teško, a iskreno se nadam da će krenuti kod nas i „Super potera“, s obzirom da je otkupljena licenca.“

Slagalica

Dejan Vejinović je ušao u istoriju Slagalice kao takmičar koji je iz prve pogodio kombinaciju u igri „Skočko“.
„Čista sreća, naravno. Nisam verovao kada sam video da sam pogodio, a koliko je to neočekivano govori i činjenica da čak ni voditeljka nije znala da kaže koliko sam bodova osvojio tim pogotkom.“

Nagrade i porezi

Učešće u kvizovima donosi i određene nagrade. Dejan kaže da novčane nagrade nekad jesu u tom iznosu, a nekad nisu, zavisi od toga ko plaća porez.
„Recimo to ovako, kod „patriotskih“ televizija porez plaća dobitnik, a kod „izdajničkih“ plaća televizija, pa vi vidite… Ima još nešto što se ne vidi i ne zna oko tih nagrada, a to je da po ugovoru za isplatu potrebno od 60 pa do 180 dana, a nekad i više, kao na Hepiju. Pritom je bitno da li je to 60 radnih ili običnih dana…“ A nekad se i ti rokovi probijaju, pa je potrebno zvanje, cimanje, molbe… S druge strane, od mene se traži da na snimanje dođem u normalnom stanju, da ne smem do dana emitovanja da o tome pričam…“

(Kraj) Razgovarao: Ivan Spirić

Prati
Obavesti me o
guest

1 Komentar
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Djura Leskovac
Djura Leskovac
10 meseca pre

D. Vejn… je super lik.

Načitana “stara škola”. Njegovo opšte obrazovanje je na vrhunskom nivou, a sa godinama je sve bolji i bolji. Predviđam tu još mnogo kvizaških titula.

Go Denver! 😀

Zadnji put uredio 10 meseca pre Djura Leskovac