LESKOVAC
Za četvorica članova Srpske akademije nauka i umetnosti gradonačelnik Goran Cvetanović priredio je danas prijem .
Profesor doktor Jovan Hadži Đokić, profesor doktor Milorad Mitković, profesor doktor Goran Stanković su poreklom iz leskovačkog kraja, dok je profesor doktor Vlada Veljković i dalje živi i radi u Leskovcu.
„Osim naučnih i stručnih skupova, retke su prilike kada na jednom mestu možete sresti četvoricu akademika“ primetio je gradonačelnik Cvetanović.
„A danas su svi ovi veliki ljudi sa nama. U sedištu našeg malog, a ipak tako velikog grada. Jer jedan grad čine velikim i značajnim ljudi i njihova dostignuća. U tom pogledu Leskovac je itekako značajan i bogat. Veoma smo ponosni na uspehe svih naših sugrađana, naših ambasadora. Gde god da su, oni Leskovac nose u srcu i njegovu dušu pokazuju na najbolji način.“
Prof. dr Jovan Hadži Đokić zahvalio se na prijemu i podsetio da je Leskovac nekada važio za Mali Mančester.
„Posle toga je imao mali zastoj u razvoju. Međutim, sada zahvaljujući predsedniku Aleksandru Vučiću i gradonačelniku Cvetanoviću vidimo da se ovde grade nove fabrike, otvaraju se nova radna mesta i Leskovac će uskoro zablistati ponovo punim sjajem i biti ponovo Mali Mančester. Preporučio bih mladim Leskovčanima da ne napuštaju Leskovac i Srbiju, jer će uskoro svi moći ovde da nađu svoje zaposlenje i mesto pod suncem.“
Prof. dr. Goran Stanković je istakao da je dobio dve Oktobarske nagrade – jednu od strane grada Beograda, a drugu od grada Leskovca.
„Želim da se ovim putem zahvalim svom gradu, jer potpuno je bilo neočekivano da se posle 30 godina neko seti i kaže da se ovde prati i zna šta radim. Ja zaista maksimalno činim da ljudima odavde pomognem kao direktor Klinike za kardiolodiju KCS.“

Profesor doktor Milorad Mitković je naglasio da je u Leskovac, kao i u Lebane gde je rođen, ali i okolna sela dovodio svoje prijatelje i poznanike sa raznih krajeva sveta koji su bili oduševljeni srčanošću, srdačnošću i prijateljskom nastrojenošću našeg naroda.
„Posebno je gostima, a bilo ih je recimo iz SAD, Kanade, Južne Koreje, se dopao porodični odnos koji ovde postoji i prisustvo našim običajima, kao što je porodična slava.“
Profesor doktor Vlada Veljković veruje da će Leskovac nastaviti da se razvija i da će ponovo biti ne samo Mali Mančester, nego ponovo i grad lekova i kozmetike.
Па мора наш напредњак да пере своју биографију. Нажалост његову, све је записано у архивама установа о његовој прошлости и породичним активностима, а ви напредњаци само подржавајте па да вам се у кућу врати.
Ma dajte sansu poslanicima, treci put. Eeeej, ko nama razmislja o zakonima, udara temelj drzavi!? To ne da je ludilo i to sada kada imaju hiljade clanova kao izbor, nego je bezobrazluk prema gradjanima Srbije, da se takvi polanici staraju o gradjanima. Prvo funkcionerima sns proverite diplome, kada i gde su kupljene, pa izvadite biografije, sta su i gde su radili, pa minutazu koliko i kako su govorili poslanici, pa dajte rezultate. Lako je da izadjes na partisjki stand i da drzis slovo svojim clanovima, kad imas funkciju. Lako je da postrojavas nezaposlene clanove mučenike i komandujes im da dodju na stranacku aktivnost. Lako je da ucenjujes lekare na određeno da dodju na deponiju. Lako je da naredjujes direktorima kad ih postavlja i smenjuje šef. Sve dok je negativna selekcija, nema brige za mlade u Srbiji. Mladi ne treba da budu poslanici, ali o njihovim zivotima treba da odlucuju pametni mudri, a ne svako i svasta. A ovim profesorima, koji naivno i nevino salju iskrenu poruku, ne zameram. Oduvek je nauka bila sterilna stvar, sa vrlo malo kontakata sa realnoscu. Oni rade u laboratorijama, u sterilnim uslovima, bez uticaja politicke ,,okoline”. Kultura ih obavezuje da se odazovu na ljubazan poziv. Setite se popova koji su uvek uz vlast. Mudrost ih uči da opstanu. Osećaj za realnost u društvu imaju kritični profesori. Ne možemo da namazujemo oveljude jer su se pojavili sa jednom stranom medalje. Setitmo se dr Stojkovića, kojem je zamerano što drži jednu, pa drugu stranu. To su ljudi iznad i izvan politike. A da bi zadržali mlade, moramo svaki dan sa svakog mesta da im šaljemo poštene, a ne lažne, poruke da žive u pravednoj državi sa ispravnim kriterijumima, sa pravim sistemom vrednosti, te da će se njihov trud isplatiti. Zamisli da kažeš mladoj osobi: Ne uči, sinko, će budeš poslanik!