LESKOVAC
U preteklih godinu na teritoriji Leskovac zabeležena su četiri slučaja trgovine ljudima, sve osobe su maloletne i radilo se o radnoj i seksualnoj eksploataciji, a u jednom slučaju radilo se o prosjačenju, rečeno je na današnjem skupu povodom Medjunarodnog dana protiv trgovine ljudima.
Direktorka Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima Sanja Kljajić kaže da se Srbija protiv trgovine ljudima od 2000-te godina bori na jedan formalizovan način.
Ta borba je postojala i ranije, ali od 2000-te su se karakteristike ovog fenomena značajno promenile, rekla ej ona i dodala da „ono što je uvek isto, je , na žalost, veliki broj dece koja su žrtve tom trgovinom.
„Obična, pa čak i stručna javnost, teško prepoznaje takav oblik trgovine ljudima.
Vrlo često se srećemo sa decom prosjacima, ali na njih retko gledamo kao na takve žrtve, objasnila je ona.
„U 2015. procenat dece koje su žrtve trgovine ljudima je značajno porastao. Vreme je da se svi zapitamo šta i kako dalje. Prošla godina je bila karakteristična po radnoj ekspolataciji, mediji su izveštavali o 98 punoletnih muškaraca identifikovanih kao žrtve radne eksploatacije. To je bila neka incidentna situacija vezana za Zimsku olimijadu u Rusiji i povećan obim građevisnkih radova. Ove godine se vraćamo na seksualnu eksploataciju, koja je procentualno najučestalija i većina tih žrtava je eksploatisana u Srbiji. Dakle, trgovina se dešava ovde, dešava se našoj deci.“
Kljajićeva napominje i da je kaznena politika veoma blaga, što, takođe, utiče na povećanje trgovine ljudima. Sudski postupci su spori, žrtve ne dobijaju satisfakciju, imamo samo jedan slučaj gde je žrtva uspela da dobije odštetu. Policija, s druge strane, sa ovim brojem ljudi koje ima i sa ovolikim brojem migranata teško može da se nosi i uoči pojave koje ukazuju da se radi o žrtvama trgovine ljudima. Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima sa Međunarodnom organizacijom za migracije sačinila listu indikatora koji nekom policajcu, socijalnom radniku na terenu ili nekom u školi mogu da pokažu da pred sobom ima žrtvu trgovine ljudima. Ovi indikatori se već koriste, posebno u radu sa migrantima. U junu mesecu je sprovedena i obuka koja je obuhvatila oko 500 stručnjaka iz policije i socijalne zaštite, te nešto malo iz obrazovanja. Rezultat je povećani broj prijava iz Centara za socijalni rad, jer oni često dolaze u kontakt sa licima koja su žrtve trgovine ljudima, ali ih nisu prepoznavali kao takve u dosadašnjem radu.
Načelnik Jablaničkog okruga Božidar Stojiljković kaže da se radi o globalnom fenomenu koji pogađa sve zemlje, bez obzira na njihov stepen razvijenosti .
Zbog toga ova kompleksni i dinamični društveni frenomen zahteva sveobuhvatni pravni i društveni pristup i primenu efikasnih mera u cilju prevencije, suzbijanje i kažnjavanje učinilaca i zaštite žrtava uz obaveznu saradnju svih država.
Danas je predstavljen i Lokalni koordinacioni tim za borbu protiv trgovine ljudima koji je formiran odlukom Gradskog veća a čine ga predstavnici Višeg javnog tužilaštva, Višeg suda, Policijske uprave, Centra za socijalni rad, Doma zdravlja, Crvenog krsta i Kancelarije za mlade.
Pitam se, da li se i trgovina odbornicima takođe smatra radnom i seksualnom eksploatacijom, ili se ipak radi o prosjačenju???
Takođe me zanima da li “stručna javnost”, prepoznaje ovaj oblik trgovine ljudima?
Ili se možda takvi odbornici, uopšte ne smatraju ljudima???