LESKOVAC
Naviknuti da zapažamo loše stvari koje nas okružuju, pune kontejnere, smeće, rupe na ulicama, ponekad zaboravimo da nije sve tako ružno, i da u svakodnevnom životu ima i lepih stvari, onog šta nam izmami osmeh na licu, što nas oraspoloži u učini bar malo srećnijim.
Upravo zbog toga, zbog svog ličnog spokoja, psihičkog mira i zadovoljtsva, Lidija Mladenović je od zajedničkog dvorišta u Sinđelićevoj ulici napravila pravi mali raj. Sa prvim prolećnim danima krenula je sa sađenjem cveća, koje je uglavnom sama održavala, ne praveći pitanje što je dvorište zajedničko. Podstaknuti ovakvim ponašanjem pridružile su joj se i komšije, tako da je ispred zgrade koju mnogi pamte kao kuću dotora Dekleve, nikao pravi vrt, sa raznovrsnim cvećem i uvek pokošenom travom. Dvorište krasi i brojno drveće, bele breze, jelke, živa ograda i drugo zimzeleno rastinje, od kojih je neko posađeno i pre više od 50 godina. Stanovnici ovaj deo grada pamte i po visokim topolama koje su bile zasađene duž ograde prema Veternici, ali su stanari, na žalost, morali da ih poseku, jer je zbog starosti postojala opasnost da padnu na zgradu. Na njihovom mestu Lidija je zasadila red ruža.
Lidija Mladenović, koja inače radi kao gerontodomaćica, kaže da joj rad u bašti donosi zadovoljstvo i opuštanje. Inspiraciju za svoje cvetne aranžmane, dopunjene kockom, kamenjem, ćupovima, nalazi i na internetu, ali najveći deo toga sama je osmislila i napravila.
Naravno, nikada nije sve tako idealno kako se sa ovih slika može videti. Ulica Sinđelićeva povezuje Nišku licu sa pijacom, a tu je i skraćeni put od bulevara Oslobođenja do pijace na Niškoj ulici, i veoma je prometna. I pored toga, ulica je neasfaltirana, puna rupa, tokom kišnih dana blatnjava i teško prohodna. Tu su i divlje garaže, a iz to i veliki sanduk za smeće koji se povremeno „preliva“, dok preko razbacanog smeća prolaze pešaci na putu do pijace. Tokom zime to i ne izgleda tako strašno, ali leti, na visokim temperaturama, smrad i opasnost od zaraze uvek su prisutni.
Na brojne apele stanovnika ove ulice da se učini nešto, godinama i godinama unazad, uglavnom niko iz gradske vlasti ne reaguje. Tek pred neke izbore stigne po neko obećanje, a onda brzo sve padne u zaborav… I tako godinama.