VRANJE
Učitelj u OŠ „Svetozar Marković“ u Vranju, osvajač mnogobrojnih lokalnih, nacionalnih i međunarodnih nagrada, Miomir Dejanović stupio je, od srede ujutro, u štrajk glađu.
Na ovaj ni malo popularan korak odlučio se jer je premešten u istureno odeljenje u Donjem Neradovcu. Odluku direktorke Tijane Đokić, da zbog smanjenja broja odeljenja u matičnoj školi, radi van grada ne prihvata jer mu sin ima autizam.
„Supruga već godinama radi u seoskoj školi. Ako bih i ja radio van Vranja, to bi bio veliki problem za našu porodicu, jer detetu treba posebna pažnja“, kaže ovaj učitelj.
Ministarstvo prosvete je upoznato sa ovim slučajem u učitelja iz Vranja i navodno pokušava da pomogne.
„Mene i direktorku škole, 4. novembra, pozvao je pomoćnik ministra prosvete Milan Pašić i pitao da li smatram da je slučaj rešen ako do kraja školske godine radim u školi u Donjem Neradovcu gde me je direktorka poslala i da se na početku nove školske godine vratim u centralnu školu u Vranju. Rekao sam da pristajem, ali u novom ugovoru direktorka da mi pruži garancije da će to da ispoštuje. Međutim ona je gradskom prosvetnom inspektoru dala odluku u kojoj je napisala „vraćam ga sledeće godine ili kasnije, u slučaju da se stvore uslovi“, tvrdi Dejanović i dodaje da „to znači nikad“.
Pošto je, kako kaže, direktorka izigrala dogovor, morao je da stupi u štrajk glađu.
Jugpress je pokušao da čuje i drugu stranu, direktorku škole Tijanu Đokić. Nije bila spremna na razgovor već je tražila da joj se pitanja dostave u poruci, što smo i učinili.
Na postavljena pitanja direktorka nije dala skoro ni jedan konkretan odgovor.
Tako da smo ostali uskraćeni za saznanje zašto je baš ovog nastavnika premestila u školu u Donjem Neradovcu, ako zna da ima autistično dete? Šta je preduzela da se problem reši? Da li će ispuniti preporuku resornog ministarstva da naredne školske godine bude vraćen u matičnu školu u Vranju i da li je upoznata sa činjenicom da Dejanović štrajkuje glađu?
Umesto odgovora stiglo je trumačenje Zakona o štrajku, gde se sve nezadovoljan nastavnik žalio, kako ovakvim svojim postupcima krnji ugled škole i da će Dejanović biti vraćen u matičnu školu „ako se za to steknu uslovi“.
Dejanović je jedan je od najnagrađivanijih učitelja u Vranju poslednjih godina.
Njegovi đaci osvojili su sve moguće nagrade na lokalnom, okružnom, nacionalnom i međunarodnom nivou.
Dobitnik je priznanja „Najbolji edukator Srbije“, a našao se i među najboljim nastavnicima EX-YU.
Njegova radna biografija se našla i u Leksikonu stvaralaca u obrazovanju. Na ovaj način ostaće zabeležen intelektualni kapital i kvalitet koji poseduju ljudski resursi u obrazovno-vaspitnim institucijama Republike Srbije.
I umesto da direktorka ove obrazovne ustanove bude ponosna što u svojim redovima ima jednog takvog pedagoga, ona ga premešta, iz samo njoj poznatih razloga u seosku školu, iako zna da to nije dobro za sina nastavnika Dejanovića.
Gde je tu ljudskost i želja da se pomogne čoveku u nevolji?
Nažalost, to se dešava kada se kadrovi na čelu usatnova biraju po partijskoj liniji, a ne po tome da li su za tu funkciju ili ne.