Ispunjen takmicarski cilj ,,Lavica,,

LESKOVAC

Ana Stojanović, igračica Ženskog fudbalskog kluba „Lavice-Dubočica“, nakon završene takmičarske sezone 2021./2022. kaže da je klub ispunio zacrtani cilj, a to je opstanak u Prvoj ligi. Ana je i deo stručnog tima, a u ekipi igra na poziciji golmana, tako da može iz više uglova da sagleda rezultate kluba.

„Čak sam početak sezone pratila i kao običan navijač i publika, jer sam se porodila u to vreme. Realno, gledajući sa strane možeš da primetiš i neke greške koje se ne uočavaju tako lako kad si na terenu ili odmah pored njega. Mi smo imali cilj da sačuvamo status prvoligaša, što nije ni malo lako. Liga broji deset klubova, od čega četiri ispadaju. Svi klubovi koji igraju ovaj rang su dobro organizovani, imaju dobre pojedince… Nije ni malo bilo lako, a svaki bod je bio dragocen, stalno juriš pobedu. Mislim da bi morao da se promeni sistem takmičenja, da ne ispada četiri klubova. Recimo da ispadnu poslednja dva, a da 7. i 8. igraju baraž za opstanak. Verovatno bi se tako povećao kvalitet, jer se na ovaj način stalno vrte isti klubovi. Opet, oni ispadaju zato što u Prvu ligu ulaze prvaci četiri regionalnih drugih liga.“

ŽFK „Lavice-Dubočica“ je zauzeo šesto mesto, bod ispred ŽFK „Jedinstvo 2014“ iz Pirota, koji je isapo.

„Mi smo ih pobedili kući, tamo igrali nerešeno, ali smo kod kuće imali kiks sa ekipom „Mačve“. Vodili smo, one su preokrenule na 1:2, pa je sudija dosudio penal za njih koji je, po meni, sumnjiv, pala nam je koncentracija, primili smo treći gol i izgubili utakmicu. Mada, to je samo jedna, eventualna greška sudija, a mi smo sami napravili mnogo više. Da nismo mi grešili ne bi ni pričali o tom penalu, tako da je svakako krivica za poraz i na nama. To je bilo dva kola pre kraja, onda smo morali da pobedimo sve do kraja, a mi odigramo nerešeno u pretposlednjem kolu. Srećom, u poslednjem kolu nam je pobeda značila opstanak, igrali smo sa „Zemunom“ koji su rešili sve probleme oko plasmana, došle su rasterećeno, sa namerom da pobede. Moram da priznam da smo imali sreće, sve što smo tokom sezone promašili sada se vratilo. To je bila neka naša najbolje odigrana utakmica ko zna koliko vremena unazad.“

Ekipa „Lavica“ po Ani ima problem sa kondicijom.

„Tehnički ne zaostajemo, ali kada igramo sa nekom ekipom koja više trči mi smo u problemu. Nadam se da ćemo to u sledećoj sezoni otkloniti, ali i da ćemo biti u mogućnosti da dovedemo još par igračica kako bi podigli kvalitet. Imamo nekoliko starijih, iskusnijih igračica kojima se pridodaju one iz mlađih kadrova. Raduje me naša razvojna liga, gde imamo 30-ak devojčica, to su generacije 2007., 2008., 2009., 2010…. Iz svake od tih generacija postoji talenti koji mogu da pojačaju seniorski tim. To oslanjanje na sopstvene snage je jako važno, jer mi nismo, kao recimo Niš, univerzitetski grad, pa deca odlazeći na studije odlaze i u drugi klub. Moja vizija je da mi kao klub i nekom dolazećem periodu izborimo i plasman u Superligu, ali to svakako neće doći tek tako, preko noći. Što se sledeće sezone tiče, naša sreća je da nam samo jedna igračica odlazi na studije, pa sada pokušavamo da nekako sve to ukopimo, da ona, recimo, trenira negde gde studira, ali da igra za nas. Dosta nam znači na terenu, fajter je, a iako je klasičan odbrambeni igrač dala je i dva gola u sezoni. Jednostavno, ona sve stiže.“

ŽENSKI FUDBAL I PREDRASUDE

Jedna od najvećih predrasuda je da fudbal nije za devojčice, da je to izrazito muški sport, da ga treniraju „muškobanjaste“ devojčice. Ana kaže da ona ne trenira „muškobanjaste“, čak neke mogu da budu i manekenke.

„Imala sam situaciju da je mama jedne devojčice insistirala da njeno dete prestane da trenira jer je mislila da će dete da dobije krive noge, da će da je šutiraju po nogama, pa će imati modrice… Ja sam joj pokazala moj primer, treniram čitav život, nemam krive i čvornate noge. Pritom sam i golman, koji se stalno nešto bacaka, pada… Imam iskustvo i iz subotičkog „Spartaka“, gde sam provela deo karijere i gde smo imale u cilju treninga i ulazak u ledenu komoru, odnosno vodu. Bilo je priča da smo žene, da treba da rađamo, da to nije zdravo za nas. Pretpostavljam da je neko tamo imao u vidu i to kada nas je terao da ulazimo u taj led. Evo, rodila sam dva prelepa sina, ništa mi to nije smetalo… Ali, predrasuda će uvek biti… Šta ćemo sa rukometom, da li je to graciozniji sport za devojčice? Opet, imamo devojčice koje se njime bave. Sport je u suštini zdrav način života. Ali, devojčice mahom dođu na prvi trening sa rečima „Ja volim fudbal i hoću time da se bavim.“ Na meni kao treneru je da ih zadržim, da ih zainteresujem, i s toga se trudim da svaki trening bude interesantan, da imaju motiv i želju da se sutra vrate opet. Sve je to u mlađim generacijama mahom zabava i druženje, a ako vremenom preraste u nešto više to je dodatni plus. Uglavnom su nam deca odlični đaci, ima i onih malo slabijih, ali razlog tome je lenjost, nismo svi za knjigu. I to pokušavamo da ispravimo, ukazujući na važnost školovanja.“

Neizbežna tema su i finansije. Klub se mahom finansira iz budžeta Grada Leskovca, ali koliko mogu pomažu i roditelji i sponzori.

„Finansije koje nam grad pruža izuzetno znače, bez tih sredstava ne bi bilo kluba. Što se donacija sponzora tiče tu se radi recimo o opremi, dobijemo trenerke, dresova, majice, rekvizite… Imali smo donaciju i Sportskog saveza… Sve je to velika pomoć za nas i mnogo nam znači.“

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare