Gluvi i nagluvi glumci predstavili “Slike iz svakodnevnog zivota”

LESKOVAC

U Kamernoj sali Leskovačkog kulturnog centra održana je završna priredba projekta škola pamtomime za gluve i nagluve.

Projekat je realizovan sa Gradskom organizacijom gluvih i nagluvih Leskovca, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.

Školu, koju je uspešno završilo dvedesetak polaznika, vodio je Miodrag Krčmarik, glumac, profesor scenskog pokreta na Fakultetu umetnosti u Kosovskoj Mitrovici, uz asistenciju glumice Tanje Krčmarik. Publika je mogla da vidi predstavu „Slike iz svakodnevnog života“.

Ana Božić, sekretar Gradske organizacije gluvih i nagluvih Leskovca, kaže da su zadovoljni zbog uspešno realizovanog projekta.
„Dobili smo izuzetno kvalitetnu glumačku ekipu iz Gradske organizacije gluvih i nagluvih Leskovca. Ovde se nećemo zaustaviti, nastavićemo sa ovakvim aktivnostima, jer među našim članovima vlada veliko interesovanje za dramsko-pantomimskim izražavanjima i za scenski nastup. Planiramo da sledeće godine učestvujemo na festivalu dramsko pantomimskih ostvarenja koje se realizuje na republičkom nivou. Mogu da dodam i da smo ostvarili skoro sve ciljeve koje smo planirali ovim projektom. Gluva i nagluva lica su uključena u kulturne aktivnosti, pružili smo im priliku da se druže i iskažu svoje talenat, te na taj način poboljšali kvalitet njihovog života. Oni su se pokazali veoma dobro u ovim aktivnostima, jer pokret je nešto sa čim oni žive, njima on služi i kao sredstvo komunikacije, a sada su u radu sa profesionalcem dobili mogućnost da njihov pokret dobije i umetnički izraz. Pored toga, ovo je bila i prilika da se oni osnaže, da slobodno komuniciraju i izražavaju svoja osećanja pokretom.“
Svoja iskustva iznosi i mentor škole pantomime Miodrag Krčmarik, koji kaže da je prvo iznenađenje za njega bilo što su mu ove osobe pokazale da njihova gluvost nije nikakva „falinka“.
„Oni žive kao i sav ostali svet. Za mene je bilo iznenađenje da, pantomima, odnosno ono za šta sam se školovao i čime se bavim kao glumac i profesor scenskih pokreta na fakultetu, njima je to jedini izvor u svakodnevnoj komunikaciji. Oni su kao neko ostrvo u koje ne primaju bilo koga, dosta se čuvaju, imam utisak da pomalo sebično čuvaju tu svoju družinu, ali kad nekog prime, onda ga primaju oberučke. Mislim da sam stekao njihovo poverenje i jako mi je drago zbog toga. Imam samo pohvale za te ljude u smislu njihovog rada, jer sam se ja prema njima postavio kao profesionalac i postavljao sam im zadatke koji nisu nimalo laki, koji traže ozbiljan rad. Imao sam otpor u startu sa njihove strane, dok nisam shvatio da ne razumeju šta ja to tražim od njih, da imamo problem u komunikaciji. Njima je mnogo lakše da na primeru vide šta ja to tražim, tako da smo nakon prve probe prevazišli taj problem i kasnije je sve bilo lakše. Mi smo imali prevodioca za znakovni jezik, ali smo mi vrlo brzo počeli da se sporazumevamo pantomimom. To me je i podsetilo na one situacije kada, recimo, odemo u inostranstvo, pa se tamo sporazumevamo, što se kaže, i rukama i nogama.“
Krčamrik zaključuje da je ovo jedno fantastično iskustvo za njega.
„Prosto su to saradnici kakve možeš da poželiš. Već dvadesetak godina sam u ovom poslu i zaista sam bio zatečen njihovim angažovanjem, tačnošću, nisu kasnili na probe, pokazali veliku želju… Kod njih nema ne mogu, nego ima samo hoću ili neću. Ako nešto ne shvataju, ljute se, ne žele to da rade i traže nešto drugo. Ali, kad im pokažem šta i kako treba da se radi, odmah vidiš osmeh na njihovom licu i traže još. Nikakav problem generalno nisam imao, osim nekih predrasuda sa moje strane na početku.“

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare