Đorđević: Nemanjićka Srbija u senci Vučićeve

BEOGRAD

Opravdanost postavljanja spomenika velikom županu Raške, osnivaču
nemanjićke srpske države i jednom od najznačajnih srpskih srednjevekovnih vladara, Stefanu Nemanji, u današnjem glavnom gradu Srbije, nikada nije bilo sporno za svakog nromalnog Srbina, ali i bilo kog drugog građanina i rodoljuba u ovoj zemlji, navodi u atorskom tekstu za Regionalnu informativnu agenciju JUGpress srpski opozicioni aktivista Mlađan Đorđević.


“Ono što stvara podeljenost u srpskom društvu jeste način na koji se”
državni vrh, odnosno aktuelni samodržac i njegovo „duboko grlo, jezik i
usta“, zamenik gradonačelnika Vesić, odnose prema tom projektu i kako
žele da ga realizuju. Ali, za tu temu su stručniji istoričari, arhitekte i estetičari.
Međutim, ako već postvaljamo spomenik Stefanu Nemanji, ispred doskorašnje, stvarno prelepe, zgrade železničke stanice i budućeg muzeja srednjeg veka ili Nikole Tesle, svejedno, isto tako moramo da obeležimo i sva druga mesta u Srbiji koja su u tesnoj vezi sa dinastijom Nemanjića.


Prošle godine obeležili smo osam vekova autokefalnosti Srpske
pravoslavne crkve (SPC) koju je izvojevao najveći srpski svetitelj i
prosvetitelj Sveti Sava, inače najmlađi sin Stefana Nemanje, svetovnog
imena Rastko. Takav povod kojim bi se, na sva zvona, dičio svaki narod
koji drži do sebe, nismo, na žalost, iskoristili da i u praksi sedište
patrijarha vratimo u istorijsko središte SPC – u hramove Pećke
patrijaršije!
Pre tri godine obeležili smo osamsto godina od krunisanja prvog srpskog
kralja, Stefana Prvovenčanog, drugog sina Stefana Nemanje. Skromno,
preskromno smo svetu predstavili tu činjenicu, kao da se stidimo fakta da
srpska državnost ne počinje tek sa 1804. i Prvim srpskim ustankom, već da
trajemo i opstajemo mnogo, mnogo duže, da smo jedan od najstarijih
evropskih naroda.
Zato jesam za podizanje spomenika Stefanu Nemanji, u Beogradu, zašto ne
baš na Savskom trgu, ali – statua velikog župana, spomenik Stefanu Nemanji
mora da stoji i na mestu prve prestonice srpske nemanjićke države, gradu
– tvrđavi Starom Rasu, čiji se ostaci nalaze 11 km zapadno od Novog
Pazara, na lokalitetu Gradina iznad starog (raškog) Trgovišta!


Da li je to mesto manje vredno da se za njega ne bi znalo i u Evropi i
svetu, a pogotovo tamo gde žive pripadnici našeg naroda? Da li smo
zaboravili čuvenu Deževu (tu, u zaleđu Starog Rasa), u kojoj je rođen
sin Stefana Nemanje, Rastko Nemanjić, Petrovu crkvu, obližnje manastire
Đurđeve stupove i Sopoćane koji su, takođe, deo nemanjićke istorije? Ako
već pokazujemo nacionalno jedinstvo, hajde da ga pokažemo i u Deževi.
Uostalom, najbolja lekcija iz srpske srednjevekovne istorije može da se
nauči obilaskom spomeničkog kompleksa Stari Ras sa Sopoćanima, koga čine Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, manastiri Đurđevi stupovi i Sopoćani, Gradina na Pazarištu sa podgrađem i Trgovište, koji se kao
jedna celina nalaze i na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine od
1979. godine.

Da bi građani Srbije najbolje znali o kakvom istorijskom i
kulturnom bogatstvu se radi moram da ih podsetim da Crkva Svetih
apostola Petra i Pavla, poznata i kao Petrova crkva, predstavlja
najstariji spomenik crkvene arhitekture na prostoru Srbije, jer je još u
10. veku bila episkopsko sedište. U tom hramu ponovo je kršten po
pravoslavnom obredu Stefan Nemanja, iako je tada već bio u zrelom dobu,
jer u njegovoj rodnoj Ribnici (Duklja) nije bilo pravoslavnih, već samo
katoličkih sveštenika. Ovde su održani važni državni i crkveni sabori,
kao i sabor protiv bogumila, na ovom mestu je 1196. godine Nemanja predao vlast sinu Stefanu Prvovenčanom, o čemu svedoči i ploča na crkvi, a
Stefan Nemanja i njegova žena Ana se zamonašili.

Verujem da o tome malo ljudi, čak i u Srbiji, zna, baš kao što gotovo ništa ne zna ni o najstarijoj srpskoj prestonici, gradu Dostinika koji se nalazi, takođe blizu Rasa, na Pešteru, u selu Vrsjenice, udaljenom 10 kilometara od
Sjenice, na 1.330 metara nadmorske visine.
Zar i prestoni grad Doštinik ili današnja Dostinika koji je postojao za
vreme srpskog vladara Časlava (Klonimirovića; sina Klonimirovog, unuka
Strojimirovog, praunuka Vlastimirovog), polovinom 10. veka, mora da ode
u zaborav jer se više ne istražuje, a ono što je do sada urađeno na tom
lokalitetu prepušteno je propadanju i potpunom uništenju, umesto da bude
sačuvano, rekontruisano i pristojno obeleženo?


Izgleda da je na području Novog Pazara i Sjenice, samo proslavljen i
veličan Aćif- Efendija koji, eto, kao nekadašnji novopazarski
gradonačelnik beše saveznik okupatora za vreme Drugog svetskog rata, a
čije je spomen-obeležje, svojim nečinjenjem, aminovala država Srbija i
njeno sadašnje političko rukovodstvo”, piše u autorskom tekstu za JUGpress srpski opozicioni aktivista Mlađan Đorđević.

Prati
Obavesti me o
guest

3 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
gvoždjara
gvoždjara
4 godine pre

Kad sam prvi put čuo za ovog lika, rekoše mi da je Đilasov finansijer?!
 
– Jbt, kolko li tek on ima para ako finansira Đilasa – pomislih.
 
Posle je lik došao u Leskovac da formira Đilasovu stranku od Meskovih razjurenih kumova, pobratima i ostalih ispušenih muštikli. Pričalo se po čaršiji da tom prilikom i nije baš dobro prošao.

A što se njegovog znanja istorije tiče, ovo je verovatno apsolvirao na “srbin.info”.

Aleksandar
Aleksandar
4 godine pre

Sve je tako kako Mlađa kaže!

Harry
Harry
4 godine pre

Ovaj covek bi mogao da postane monah- to bi bio mirakul boziji!