BEOGRAD
Zoran Đinđić je rođen u Bosanskom Šamcu, u leto 1952. godine. Kako je kasnije pričala njegova majka, od najranijih dana je pokazivao veliku radoznalost i inteligenciju. Osnovnu školu je završio u mestu rođenja, da bi se kasnije porodica Đinđić preselila u Beograd, gde je Zoran upisao, a kasnije i završio Devetu gimnaziju. Još tokom svog detinjstva, a i kasnije, obožavao je da čita, a jedan od omiljenih pisaca mu je, po sopstvenom priznanju, bio Erih Marija Remark. Nakon srednje škole, upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, gde je studirao filozofiju, a paralelno je pohađao i nastavu iz istorije umetnosti, sociologije i ekonomije.
Bistar i neposredan, Zoran se brzo izdvojio kao jedan od lidera generacije, a sa grupom političkih istomišljenika, takođe ideoloških oponenata tadašnjem dogmatizmu vladajućih, komunističkih struja, dolazi na čelo Saveza studenata na Filozofskom fakultetu. Januara 1974. godine, aktivno učestvuje u organizovanju skupa u Ljubljani, koji je imao za cilj da ukaže na sve abnormalnosti postojećeg real-socijalističkog poretka u tadašnjoj Jugoslaviji. Okupljanje je sprečeno policijskom represijom, organizatori su pohapšeni, pa je i Đinđić, sa još šestoro studenata, novembra meseca iste godine, osuđen na godinu dana zatvora. Usled pritiska međunarodne javnosti, studenti su oslobođeni.
Nakon te epizode u svom disidentskom životu, Zoran Đinđić sa studijama filozofije nastavlja kod čuvenog nemačkog sociologa i filozofa, inače predstavnika kritičke teorije i pragmatizma, Jirgena Habermasa, u Frankfurtu. Tamo formira svoj život, u kome i dalje ogroman značaj imaju knjige, a posebno knjižara „Karl Marks“, gde je bio stalan gost. Godine 1979., doktorirao je na tezi „Problemi utemeljenja kritičke teorije društva“, kod svog mentora, Habermasa.
Đinđić je autor više eseja i nekoliko knjiga iz oblasti političke filozofije, politikologije i sociološke teorije.
Godine 1989., vraća se u Jugoslaviju, gde sa grupom istomišljenika, takođe političkih disidenata, obnavlja rad Demokratske stranke. Ova partija je funkcionisala od svog osnivanja 1919., pa do negde 1948-1949. godine, kada prestaje da postoji, pod pritiskom komunističkih vlasti i zbog političkog monizma, koji je bio karakterističan za socijalističku Jugoslaviju. Ova grupa intelektualaca će stvoriti partiju koja će predvoditi demokratski front, u svakodnevnoj borbi protiv Miloševićevog režima.
Dalja politička karijera Zorana Đinđića je manje-više poznata: brzo se nametnuo kao lider stranke, intenzivno je radio na animiranju ljudi u borbi protiv represalija režima, bio je jedan od predvodnika masovnih građanskih protesta marta 1991., kao i tokom zime 1996-1997. godine. Nakon petooktobarske revolucije, dolazi do demokratskih promena, a sam Đinđić postaje premijer zemlje 25. januara 2001., mesto na kome će ostati do 12. marta 2003. godine.
Tog dana je izvršen atentat, koji će okončati život Zorana Đinđića, ali i koji će značajno uticati na budućnost Srbije.