Da li život ima cenu: U Srbiji zabeleženo 260 slučajeva trgovine ljudima

NIŠ

Koje su sve potencijalne opasnosti kada se radi o deci i trgovini ljudima ali i kako preventivno deloviti bile su glavne teme stručnog skupa „Da li život ima cenu ? Trgovina ljudima i drugi oblici nasilja u lokalnim samoupravama“, koji je održan u Gradskoj kući u Nišu a čiji je organizator Biro za borbu protiv trgovine ljudima. Skupu su prisustvovali predstavnci svih ustanova koje mogu preventivno da deluju kada je u pitanju ova pojava, institucija koje su zadužene za borbu protiv trgovine ljudima, direktori škola, predstavnici centara za socijalni rad ali i predstavnici Ministarstva za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja.

                   Grad Niš ima izuzetan tim za borbu protiv trgovine ljudima kazao je Ibro Ibrahimović, predstavnik  Biro za borbu protiv trgovine ljudima, i dodao da je u Srbiji registrovano oko 260 slučajeva trgovine ljudima i zloupotrebe uglavnomžena i dece, naglašavajući da ta brojka ne mora da bude i tačna.

                 „Kada je u pitanju trgovina ljudima statistički podaci su zastrašujući, a kako bi smo se izborili sa ovim problemom Biro za borbu ptotiv trgovine ljudima počao je da potpisuje memorandume sa gradovima o saradnji. Niš je, inače grad sa najvećim brojem slučajeva trgovine ljudima, a što se tiče Srbije to je oko 260 registrovanih slučajeva.  Ono što je važno kada je trgovina ljudima u pitanju da prave razmere ovog fenomena nisu još nisu poznate jer žrtve uglavnom ne prijavljuju  radnu ili seksualnu eksploataciju“, kazao je Ibro Ibrahimović.

               Prema njegovim rečima migranti jesu ugrožena kategroija i ciljna grupa, ali žene su suštinski najugroženije kada je trgovina ljudima u pitanju u cilju seksualne eksploatacije.

              „Ono što je, takođe, važno to je da su sve grupacije ugrožene, i  muškarci i žene i devojčice i deca i siromašni i bofati. Svako je meta potencijalne trgovine ljudima“, dodao je Ibrahimović.

                    Nakon donošenja Uredbe o mreži ustanova socijalne zaštite  Vlada Republike Srbije 2012. godine osnovala je Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima. Tada sa radom počinje Služba za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima. U februaru 2019. godine počelo je sa radom Prihvatilište za smeštaj žrtava trgovine ljudima.

                        “Prevencija je nešto na čemu mi kontinuirano radimo, prevenecija se odnosi na identifikaciju samih žrtava. Svi korisnici, bez obzira da li su žrtve nasilja ili trgovine ljudima jesu korisnici naših usluga i prava. Oni ostvaruju sva moguća prava u smislu prihvatilišta, zbrinavanja”, Slađana Čaprić, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, sektor za socijalnu zaštitu

                          Dušica Davidović, zamenica gradonačelnice ističe da se mora voditi računa sa kim deca provode na društvenim mrežama, šta je to što potencijalna opanost po bezbednost dece.

                              “Broj pedofila na društvenim mrežama se udvostručio koji preko raznih profila vrbuju decu. To i jeste opasnost, jer deca ne umeju da prepozanju predatore. Oni se spuštaju na novo deteta sa kojim se dopisuju”, objašnjava Davidović.

                             Migrantska kriza je donela puno toga vezano za trgovinu mladim devojkama i ženama.

                          “Mislim da smo jako odgovorni kada su deca u pitanju i svi oni koji su migrantskoj krizi jer na svim punktovima gde imamo prihvat migranata, imamo i bazu podataka o svim licima koja su ušla u našu zemlju. Trudimo se da svu decu koja duže borave u tranzitu uključimo u sistem obrazovanja i pružimo im zdravstvenu zaštitu”, kaže Davidović.

                              Nevena Mitić imala je samo 20 godina kad je postala žrtva trgovine ljudima. Kaže da je dobrovoljno pristala zato što je mislila da je pronašla čoveka koji će je izvući iz nasilja jer u tom trenutku uveliko trpela porodično nasilje.

                            “Zaljubila sam se i mislila sam da sam da ću napokon naći mir u životu i otići sa nekim ko će mi pružiti neki bolji život. To je bila samo zamka da padnem u ruke kriminalcima. Brzo sam shvatila o čemu se radi, dve godine sam bila rob u Holandiji, a uvek sam verovala da će me neko izvući odatle. Posle dve godine sam uspela da pobegnem”, kaže ona.

                           Iskustvo kroz koje je prošla naučilo ju je, pre svega, da slepo ne može verovati nikome i da uvek sve mora da se proveri.

                          „ Poručila bih svim ženama da ne veruju slepo u sve ono što vide i čuju, da se savetuju sa roditeljima, prijateljima, rođacima ili sa bilo kim kako ne bi bile same u tome ako im neko ponudi bolji posao u inostranstvu”, poruka je Nevene Mitić.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare