Bezbednost novinara i lokalnih medija: Da li je rad Stalne radne grupe uticao na bezbednost novinara?

VRANJE

Kada je formirana Stalna radna grupa za bezbednost novinara bilo
je skepsi, ali bilo je i velikog optimizma da stvari mogu da se pomere
napred kada je u pitanju bezbednost novinara i ljudi koji rade u
medijima kada su u pitanju pretnje koje oni dobijaju i koje ugrožavaju njihovu
sigurnosti. Kakva je situacija šest godina posle i da li je rad Stalne radne grupe uticao na bezbednost novinara?

Članovi Stalne radne grupe za bezbednost novinara su, inače, zamenik Republičkog javnog tužioca, zamenik direktora policije i predstavnici NUNS-a, UNS-a , Asocijacije medija, Asocijacije onlajn medija, ANEM-a i OEBS-a.

O ovoj temi smo razgovarali sa Veranom Matićem, članom Stalne radne grupe za bezbednost novinara ispred ANEM-a.

“Ne možemo to da kvalifikujemo da li je bolje ili nije bolje kada
je u pitanju nasilje nad novinarima. Ali možemo da kažemo da se
medijska zajednica, a u Stalnoj radnoj grupi učestvuju sve
organizacije, novinarska udruženja i asocijacije, a sa druge strane i
Javno tužilaštvo i Ministarstvo unutrašnjih poslova, mislim da je
došlo do jednog pomaka u smislu koje obezbeđuje bolju
informisanost jednih od drugih i po nadležnosti zvaničnih institucija.

A zvanične institucije mislim da malo bolje razumeju potrebe i
probleme novinarstva i nivoe ugroženosti novinarstva”, laže Matić.

” Naravno da je to samo jedan deo priče o bezbednosti novinara, onaj deo koji se tiče
krivičnog prava i zaštite, onaj deo koji se odnosi na pretnje i
nasilje nad novinarima koji obuhvata krivični zakon”, smatra on.

Dodaje da je “to jedan deo problema sa kojima se novinari suočavaju kada je u pitanju njihova
bezbednost, a mislim da je pred nama jedan veliki posao i pretnje koje
ne obuhvata krivični zakon, da pronađemo mehanizam protiv takvih
pretnji”.

Matić je precizirao da misli da je to “onaj deo reformi vezan za krivično
zakonodavstvo, za izmene u ovom Krivičnom zakonu”.

“Prošle godine smo pokrenuli tu inicijativu kojom bi krivični zakon sveobuhvatnije i
konkretnije rešavao problem, ali s druge strane i neke reforme u
zakonu o prekršajima. I ne samo to, nego postoje i oblasti u kojima
ne postoje zakoni, ali sa određenim uredbama se može učiniti
puno”, rekao je Matić i dodao da bi primer bio “kada policija posle uočenih
govora mržnje ili najava pretnji na društvenim mrežama ima mogućnost i
prava da ode i poseti počinioca i da ga upozori da čini nešto što je
nedozvoljeno, kao i na konsekvence šta će uslediti ako dođe do
ponavljanja”.


Objašnjava i da “u našem iskustvu ovde imamo jako puno situacija u kojima počinioci
nisu svesni da čine krivično delo i ovaj institut preventivnog
reagovanja bi sigurno rešio barem trećinu pretnji kako se ne bi
ponavljale”.

Smatra da je tako otvoren ” prostore za saradnju”.

“Nema mnogo institucionalnog prostora za širenje Stalne radne grupe, ja od početka
govorim da je potrebno imati sekretarijat, da je potrebna stalna koordinacija, potrebno je da postoji neko ko stalno radi, ko je zaposlen, koordinira rad svih koji su uključeni u ovaj projekat. Oko
sto tužilaštva je uključeno sa svojim kontakt tačkama, 90 policijskih
kontakt tački takođe , to je jedna već razvijena mreža koja mislim da u
takvom smislu ne postoji nigde u Evropi. Sada to treba samo učiniti
malo efikasnijim, da sve ove informacije koje mi posedujemo
kao udruženja i informacije koje imaju lokalne redakcije , da imamo živu saradnju na lokalu između kontakt tačaka naših novinarskih i ovih iz policije i tužilaštva. Opet, kako bi sve to
razumevanje koje mi imamo iskustvo prenelo i na ove nivou u manjim
mestima i gradovima gde su nešto drugačiji problemi kada je reč o
bezbednosti, što komplikovaniji, što opasniji, gde su novinari manje
zaštićeni nego kada je reč o Beogradu ili Novom Sadu. Dakle, rekao bih
da ova iskustva možemo da iskoristimo još mnogo bolje nego što je to
do sada bio slučaj”, podvukao je Matić.

Primećujemo da, sa druge strane, medijska zajednica ima čitav niz primedbi da to
nije dovoljno efikasno, da se dugo čeka na dobijanje bilo kakvih
informacija. Matića pitamo da li je on zadovoljan onim što je do sada učinjeno ili
ipak misli da su ljudi iz medijske zajednice, možda, u pravu i da postoji ozbiljno ukazivanje

na to da postoji poziv na neku vrstu linča novinara i iz najviših političkih struktura.

” To su dva pitanja. Mislim ono što sam rekao, saradnja u okviru
Stalne radne grupe može da bude mnogo bolja. Nedostaju apsolutno
povratne informacije. Veoma često imamo situaciju u kojoj tužilaštvo
nešto odradi ili reaguje policija, a onda žrtva ne dobije informaciju
nekim regularnim putem i u kraćem vremenskom periodu, već se očekuju
neki kvartalni sastanci, a mi na tim sastancima redovno kao
članovi Stalne radne grupe dobijemo informaciju koju onda prenosimo
dalje”.

Smatra da bi bilo bolje sa profesionalizacijom i postojanjem osobe koja bi koordinirala rad i radila na ovom poslu.

ISKUSTVA IZ HOLANDIJE

Matić kaže da samo u Holandiji na tom poslu radi šest ili sedam osoba
profesionalno zaposlenih u organizaciji koja je slična ovoj u Srbiji a da tu organizaciju finansira država sa 400.000 evra godišnje, a u okviru tog budžeta je i jedna obuka.

“Oni su za poslednje tri godine 1000 novinara, od 8400 koliko ih postoji, edukovali sa dodatnim
informacijama i znanjima kako očuvati sopstvenu bezbednost, izveštavanje u demostracijama, sve ono što je i nama potrebno. Mislim da je to sledeći iskorak koji moramo da napravimo, da ubedimo državu
da ozbiljno finansira rad ove Stalne radne grupe”, rekao je Matić.

On je naveo i konkretan primer kako to sada funkcioniše.

” Mi dolazimo ovde u Vranje i svako sam plaća svoje troškove. Mislim da tu može puno da se
uradi i mislim da su veoma često i predstavnici udruženja žrtve kad su
i spravom nezadovoljni. Mislim da to unapređenje treba da radimo sa
novom vladom, da pokušamo da izdejstvujemo mogućnost stvaranja
efikasnijeg aparata i budžeta. Država bi tako pokazala i da joj je
zaista stalo do unapređenja položaja novinara kada je reč o
bezbednosti”; smatra on.

POLITIČKA VOLJA


 “Kada je reč o ovom drugom delu, on se tiče i političke volje, da li
postoji politička volja da se sa najviših političkih nivoa garantuje
bezbednost novinara ili se sve radi što je neophodno da bi se oni
osećali bezbedno. I mislim da je tu najveći problem za novinare da se
ne osećaju sigurnim, da iz skupštinskih sala, sa vladajućih mesta ili
iz vlade ili od strane predstavnika vlasti dolaze govori koji su
apsolutno nedopustivi, diskreditacije novinara ili čitavih medijskih
kuća na način da su izdajnici, strani plaćenici, da ej njihov vlasnik
kriminalac itd. Mislim da to često više uznemirava novinare nego neka
direktna pretnja da će neko zapaliti ili ubiti nekog. Zbog toga što je
težina tog čina, kada nekog optužite da je izdajnik i kada to ode u
etar nacionalnih frekvencija ili na bilo koji drugi način, takvo
opasno targetovanje je generalno opasno ugrožavanje bezbednosti jer
postoji jako puno ljudi koji kao nekakva vojska postoje i funkcionišu
tu i koja kada to pročitaju to dožive kao neku vrstu komande. Da ne
govorimo da postoje osobe sa utvrđenim psihičkim problemima, kojima su
potrebni mali okidači da učin enešto što je u krajnjoj liniji
iracionalno a u svakom slučaju predstavlja jedno opasno ugrožavanje
bezbednosti”, objasnio je Matić.

Upozorava da je “to nešto o čemu moramo ozbiljno da
razgovaramo sa Vladom.”

“To je bio pokušaj da se napravi ona neuspešna vladina Radna grupa za zaštitu i bezbednost novinara, ali ja mislim da u nekom obliku mora da se pronađeneko rešenje da se nastavi rad tog
tela upravo kako bi se eliminisao govor mržnje iz političkih redova
prema novinarima, ali uopšte i društvu. Mi moramo naći način da se
smanji govor mržnja, jer dok god postoji taj generalni govor mržnje
između ostalog i prema političarima i javno izabranim ličnostima i
novinarima dotle ćemo imati tu situaciju koja je vrlo labilna i vrlo
lako može da bude eksplozivna. Nama to izgleda kao da je sve u redu,
ali sa veoma malim političkim sukobima i govorom mržnje može doći do
nesagledivih posledica i nasilja prema novinarima što mislim da niko
od nas ne želi”, rekao je Matić.


SLUČAJ OK RADIJA


Na našu konstataciju da, kada kažemo da institucije sistema ne mogu da
obuzdaju nekog, u zemlji Srbiji to znači da taj neko ima ozbiljnu
zaštitu i veze na vrlo ozbiljnim mestima, bilo da je to politika, ili
institucije sile, prisile… i potanje kako je moguće da
u Vranju, koji je ipak mali grad na jugu Srbije, postoji neko ko može
da radi šta hoće, da se drugi plaše te osobe, a da se ništa ne rešava,
da institucije ne reaguju, a svi znaju kakva je osoba u pitanju… Da
li je ovde totalno zakazao sistem i država?, Matić je rekao da “mi imamo

organizovan kriminal na nivou cele države”.

” Videli smo sa Belivukom i sa tim timom monstruoznih ubica i ko zna šta su sve
radili… Mislim da je nedopustivo dozvoliti da se tako nešto pojavi i
niko ne može da me ubedi da se nije znalo šta radi ta kriminalna
grupa, na koji način raste i obuhvata razne segmente društva”, rekao je Matić.

On je dodao i da “da ovaj oblik organizovanog kriminala koji imamo u ovom slučaju OK Radija
nije nešto neuobičajeno. Neuobičajebno je to da traje u jako dugom
vremenskom periodu, da nema efikasnog sudskog epiloga, dobio sam
informaciju da je postojala nanogica, a samim tim ima i nekakva aktivnost,
ali ako se radnje u obliku takvog organizovanog kriminala ne
sankcionišu efikasno i brzo, one se samo gomilaju”, rekao ej on.

“Mi imamo ovde sigurno desetine slučajeva koji su vezani za dotičnu osobu koja je
organizovala napad na jednu medijsku kuću i na privatnu imovinu. Dakle,
tu zakazuje sistem, u jako dugom trajanju sudskih postupaka, puno se
odlaže, ima puno opstrukcije i to vidimo u sudskom procesu za napade
na novinara Milana Jovanovića, za suđenje Slavka Ćuruvije, itd. To je
nešto što je nama potpuno neshvatljivo i nešto gde kao profesija manje
možemo da učestvujemo, jer sudstvo je nezavisno i onda se štiti time,
ne možete vi da utičete na bilo koji način, ni preko politike da se
neki sudski procesi kasnije rešavaju, ili sprečavaju na nekakav način”, objašnjava Matić.


SUDSKA PRAKSA

Ocenjuje da je sudska praksa kod nas sačinjena tako da veoma često počinioci ostanu
nekažnjeni i da je tumačenje takve prakse drugačije.

“Dakle, i tu postoji jako puno prostora, a ono što je najvažnije je politička
volja. Da bi se kancerogeno delovanje organizovanog kriminala rešilo,
potrebna je snažna politička volja i oko te političke volje stvaranje
fronta. Da se i lokalna zajednica, u ovom slučaju uz podršku centralnih
i državnih organa, dakle i direkcije policije, a ne samo lokalnog
tužilaštva, nego da se i tužilac u Beogradu i svi uključe u rešavanje
takvih problema. Jer je to teško rešavati, to su hobotnice, bave se i
jednim i drugim i trećim poslom, i to su uglavnom visokoprofitabilni
poslovi u kojima postoji jako puno prihoda kojima se onda korumpira
zajednica, a samim tim i institucije i to je uvek vrlo komplikovano i
to treba rešavati”, smatra Matić.

OHRABRIVANJE NOVINARA

Mislim da je dosta važno ohrabriti novinare da reaguju ne samo
kada imaju pretnje, nego i kada im se čini da možda može doći do neke
problematične situacije. Imamo i ovaj SOS telefon 0800-100-115 na koji
se javljaju pravnici i advokati koji se bave medijskim pravom. Ta
linija ne funkcioniše samo za prijavljivanje, nego i za konsultovanje
u nekim situacijama. Mi često imamo pozive za nešto što se dogodilo
3-4 godine ranije, pa da taj da proveri, pošto tada nije prijavio, da
li se to uklapa u neku sadašnju zakonodavnu strukturu, da li je
zastarelo ili nije, šta da uradi drugi put, itd. Znači, ima edukativnu
svrhu. Veoma često novinari ne znaju krivični zakon i mehanizme kojim
mogu biti zaštićeni.
Važno je znati koga možete da zovete na lokalnom nivou, ali i da je
moguće stalno, 24 sata u nedelji, dobiti informaciju koja je vama
važna, i koja u tom trenutku može biti značajna i za psihički mir i
procenu bezbednosti. Ja se nadam da ćemo uspostaviti mehanizam brze
komunikacije i razumevanja svih specifičnosti problema sa kojima se
novinari bilo gde suočavaju. Svaki grad i svaki prostor ima neke svoje
specifičnosti, rekao je Matić.

Ovaj tekst je proizveden uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost NVO Centar za demokratiju i razvoj juga Srbije i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

Projekat Safe news podržan je u okviru programa podrške „Safejournalists.net“.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare