Beleška: Negde u Vremenu, Goran Faca Todorović, padobranac : ONO, KAD UPIŠEŠ – 1009.

LESKOVAC

Čini mi se da su tog dana svirali Dire Straits – Private Investigations sa albuma Love Over Gold. Moćan zvuk se primicao.
Naslonjen na zid u hodniku posmatrao sam ljude. Prišao mi je čovek i predstavio se, “Dragan sa Pala, ti si Faca?”. Klimnuo sam glavom dok smo se rukovali. Splet mišića i pogled iz oka su govorili sami za sebe – borac. Vrlo brzo, kako to već biva, našli smo zajedničku temu, nastavak rušenja granica.

Beleška: Negde u Vremenu, Goran Faca Todorović, padobranac : ONO, KAD UPIŠEŠ – 1009.

Usledilo je zatišije, tajna je morala biti sačuvana. No radilo se operativno. Telefoni, poruke, jurnjava. Osećao sam se kao pred odvoj nad ambisom, krila koja se polako šire.


Ubrzo, datum, mesto i cilj – Banja Luka, aerodrom Zalužani, Kup 5. Zvjezda.
Odabrali smo dan, završnicu da odamo počast poginuloj petorici padobranaca, kada se avion, kojim su krenuli na skok, 20.maja 2012.godine srušio.
Gomila dobrih momaka i devojaka je tu. Sveže pokošena trava miriše. Avion rula, Rade Čajić, stara padobranska kuka, i tandem pilot Rade Jungić prilaze. Operacija “Slobodno nebo” je pokrenuta. Brz dogovor, potpuno razumevanje i poverenje.
Opremanje.
Slikanje….ukrcavanje. „Pilatus“ zadivljujuće brzo dostiže 500 metara.
Ni na nebu ni na zemlji.
Ispod – bratska Republika Srpska.
Iznad – nebo koje ne poznaje granicu.
Visonomer pokazuje cifru koja se lepi za padobransko srce – 3500.metara.
U naletu….vrata se otvaraju….njih četvorica se “kače” za avion. U tren oka, nakon vizualnog dogovora, nestaju. Neko bi od straha usisao vazduh. Jer prizor deluje hrabro i zastrašujuće.
Srce puno. Adrenalin kola, spoljašnja temperatura je beznačajna za onu kakvu sam proizvodim. Vulkan se bori sa zatrašujućom Vatrom. Približavamo se vratima. Kamermani se nameštaju. Tandem instruktor, Jungić, daje znaka i sledi…..vu-ŠŠŠŠ!!!!’
AMBIS, brate moj.
Sloboda, brate po veri.


Pobeda nad strahom sutrašnjice i invalidnošću, moooooj daleki čitaoče.
Skoro godinu dana isčekivanja. Nada koja se ne gasi, jer ko je taj ko može pobediti srce rođeno u vatri.
Titani? Pitam ja tebe čitaoče (i odmahujem rukom).
Niko božansku prazninu pobediti ne može.
Ali znaj, dobri moj čitaoče, niko sam i NIŠTA bez braće po veri. Malo ih je ostalo (i tu se smešim) jer koliko god da nas je malo, brojnost protivnika je preslaba.
Jedan od njih koji zna i UME DA RAZUME, otac Specijanih jedinica.
Hvala Vam jer ste ovom vojniku vratili osmeh.

31.maj. 2018. godina: Republika Srpska, Banja Luka, aerodrom Zalužini, visina 3500.metara, skok i 40 sekundi slobodnog pada vraća reku Vatrenog čelika kroz vene na pravi put.
1009. padobranski skok je upisan.
Borba za Surovu stvarnost se nastavlja –
Kroz Vatru…..
Kroz Vodu….
Kroz Vatru i Vodu…..

Nikola Milićević

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare