Arhiva iz kofera, arhiva koja opominje

PRIJEDOR-BANJA LUKA

Da li ste ikad razmišljali na koji način bi mogli predstaviti jedan arhiv medijskih izvještaja na određenu temu, a da to ne bude dosadno, kakvi arhivi po svojoj prirodi znaju biti? Ako niste, poslušajte KUPEK # 163 u kom smo pričali sa Igorom Soviljem, bh. umjetnikom koji je Prijedor zamjenio sa Berlinom. Igor je autor izložbe „Arhiv u koferu – umjetničkopolitički iskazi u javnom prostoru u BiH 2010-2015“. Od 16 performansa širom BiH, sa posebnim akcentom na Prijedor, Igor je za svaki pripremio najvažnije informacije, stavio ih u kontekst, za neke je ponudio fotografije a za neke i video zapise. Izložbu je prvo prikazao u Berlinu, zatim Kozarcu, a onda i u banjalučkom BASOC-u.

Za početak nešto više o samom Arhivu: Sam Arhiv je rezultat istraživanja o uticaju savremene umjetnosti na forme političkog izražavanja u javnom prostoru odnosno preplitanja savremenih umjetničkih praksi i političkog aktivizma. Arhiv obuhvata 16 akcija, performansa, instalacija i drugih iskaza u javnom prostoru Prijedora, Banje Luke, Brčkog i Sarajeva koje su organizovali_e aktivističke organizacije, umjetnici_ce, grupe i pojedinci_ke, a kojima se pokušalo ukazati na određene društvene probleme i tematike. Najveći dio arhiva bavi se zabranom kulture sjećanja u BiH.

Upravo zabrana kulture sjećanja je nešto što je karakteristika Prijedora, a to je opet, baš kao i naslijeđena situacija sa neriješenim zločinima, sa brojnim nestalima, sa „bijelim trakama“ bila i motivacija da se na problem ukaže na specifičan način – uličnim performansima. Igor se ograničio na period od 2010. godine do 2015. i to iz više razloga:

„Imao sam namjeru da kompletan arhiv stane u kofer pa je bilo bolje da se ograničim na neki period. Osim toga, uvidio sam da od 2010. na ovamo jenjava uticaj međunarodne političke zajednice u BiH a da se istovremeno inteziviraju građanski protesti u BiH, u oba entiteta. Baš od 2010. dolazi i do pojačane organizacije protestnih akcija u BiH, a bile organizovane od strane udruženja, grupa, pojedinaca ili samih umjetnika.“

Igor primjećuje i da su se sve češće od 2010. na ovamo u samim medijskim izvještavanjima spominjali pojmovi koji su ustaljeni u savremenoj ustaljenoj praksi – performans, instalacija…

Kofer je izabrao kao format jer je uvijek razmišljao kako široj publici predstaviti arhiv, za koji kaže da je često groblje dokumenata. Naravno, ako čami u nekoj državnoj instituciji. Stoga je odlučio da arhivu da „točkove“. Smješten je u kofer.

„Pošto sam arhiv radio u Njemačkoj dosta sam vremena potrošio na objašnjavanje samog konteksta. To je u suštini dobro jer arhiv nije pravljen samo za BiH. Na tome i danas radim. Jako teško je za svaku akciju i svaki performans detaljno i na pravi način objasnim sistem, prošlost, ekonomsko stanje…Pa dok objasnim zašto su se protesti tek tako kasno počeli dešavati, pa zašto su se sad intezivirali, onda mi ostane jako malo prostora za arhivsku građu.“

Igor i dalje radi na ovoj građi. Uveliko mu je olakšavalo posao činjenica da je i sam bio dio protesta u Prijedoru pa je imao dovoljno foto i video materijala koji je koristio uz arhiv.

Posebno izdvaja performanse koje je svrstao u kategoriju: Protesti protiv zaborava. Udruženje „Izvor“ iz Prijedora je organizovalo „Skup u pokretu podovom 20. godišnjice genocida u Prijedoru“, na što su prijedorske vlasti reagirale i zabranile sve planirane manifestacije sjećanja na žrtve ukoliko se pominje riječ „genocid“. Izdvojio je i performans Emira Hodžića koji je protiv ovakve vrste zabrane stao na sred centralnog gradskog trga sa bijelom trakom oko lijeve ruke, podsjećajući tako da su 20 godina ranije stanovnici Prijedora, nesrpske nacionalnosti morali nositi oko ruke bijele trake. Nakon ovog performansa u Prijedoru se počinje organizirati „Dan bijelih traka“.

kupek-163-tri kupek-163-pet kupek-163-jedan kupek-163-dva kupek-163-cetiri

Arhiv ne funkcionira na estetskom nivou, ali arhiv o ovih 16 performansa svakako funkcionira na etičkom nivou. Stasala je nova generacija ljudi koja nije kompromitirana poput njenih roditelja i ta generacija postavlja prava pitanja. Istina, još uvijek u nedovoljnom broju. Vrijednost ovog arhiva stoga izlazi izvan tog suhoparnog oblika i on upozorava na ne tako davnu prošlost. Upozorava i educira.

Kako se sve ne bi zatvorilo u krug posjetilaca Igor radi i na online arhivi koju možete naći na njegovom blogu (http://archivenvalise.tumblr.com/), a više detalja o Igoru, Arhivu, o uticaju umjetnosti na forme političkog izražavanja, o tome da li je umjetnost dovoljna da mijenja svijet poslušajte u 163. KUPEK-u (https://www.mixcloud.com/dejankozul/kupek-163-igor-sovilj-arhiv-u-koferu/)

 

Treba li reći da imamo i odličan soundtrack za ovu emisiju? Dbau, Tattoo, Kultur Shock Brkovi, Siledžije, Dvadesetorica, SCH, Validna legitimacija, Machina, Basheshkia, Miki Solus…

Ostavite komentar

avatar
  Prati  
Obavesti me o