Zlatne godine fudbalske Vlasine

VLASOTINCE

FK „Vlasina” je jedan od najstarijih fudbalskih klubova u Srbiji. Osnovan je 1920.godine i nikada nije menjao svoje ime za razliku od gotovo svih klubova u zemlji. Fudbalski teren je i danas na „Rosulji” kao što je bilo od prvog dana od osnivanja. Vlasotince je u nekoliko početnih godina ovog veka slovilo za najfudbalskiji grad po brojnosti publike u odnosu na broj stanovnika samog grada. Dolaskom u predvečerje Pravoslavne Srpske Nove 2001. godine Vladimira Filipovića na mestu predsednika kluba i Jovana Stojanovića Pajse, koji je bio „alfa i omega” kluba, kao i sportskog direktora Dragutina Stojanovića, klub je rezultatski uzleteo do neslućenih visina. Mnogo toga urađeno je i na izgradnji fudbalske infrastrukture na stadionu na „Rosulji”. U nacionalnom kupu 2005./2006. godine Vlasina je savladala dve superligaške ekipe, podgoričku „Budućnost“ i beogradski „Rad“.

Sam podatak da Fudbalski klub „Vlasina“ od osnivanja 1920. godine do danas nije menjao ime, govori o snazi i bogatoj istoriji kluba koji je svoj jednovekovni život proveo na fudbalskoj „Rosulji”, gde se i sada nalazi fudbalski stadion Vlasine. Mnogo je igrača i članova uprave kluba prodefilovalo na „Rosulji” i svi oni uložili su, shodno svojim mogućnostima, puno energije da klub živi punim životom. Jednodušna je ocena da je zlatno vreme „Vlasine“ bilo kada su na čelu kluba bili Vladimir Filipović kao predsednik kluba, i „alfa i omega” kluba u ulozi potpredsednika Jovan Stojanović Pajsa, dok je sportski direktor bio dugogodišnji igrač Dragutin Stojanović. To su bile zlatne godine Vlasine i teško je poverovati da se one mogu ponoviti. Sportski rezultati bili su na najvišem nivou, a puno je urađeno na fudbalskoj infrastrukturi na „Rosulji“ kada je, po najvišim standardima, urađen glavni teren, kao i pomoćno igralište. Kada je ovaj trio krenuo sa radom u klubu mnogo toga nije bilo kako treba. Slabi takmičarski rezultati, klub bez prave vizije i zaboravljnen od onih koji su imali obavezu da vode računa o njemu, jer „Vlasina“ je za sve Vlasotinčane nešto najvrednije u gradu na reci Vlasini. Da se nešto loše i nepredviđeno ne desi mezimčetu grada početkom ovog 20. veka stigli su ovi fudbalski ljudi u klub. Da ga spasu i podignu iz pepela.

  • U klub sam došao 2000. godine, ali ne sa nekim posebnim zaduženjem, već kao čovek i dete „Rosulje”, gde sam svoju fudbalsku karijeru započeo u najmlađim selekcijama kluba i to sa 12 godina. Uz to „Vlasina“ je uvek, kao i danas u mom srcu i moja velika ljubav – započinje svoju priču Vladimir Filipović, zasigurno najuspešniji predsednik kluba u više od jednovekovnog postojanja ovog uzornog fudbalskog kolektiva.

JUGpress: Koji su prvi koraci tada bili u ozdravljenju kluba?

V.Filipović: Na predlog mog dugodišnjeg prijatelja Jovana Stojanovića Pajse koji je bio izuzetno zainteresovan da se „Vlasina“ izvuče iz evidentne krize na svim nivoima prihvatio sam njegov poziv. Nismo razgovarali ko će biti predsednik kluba, već nam je zajednički cilj bio da „Vlasinu“ izvučemo iz problema. U to vreme bili su započeti neki radovi na stadionu, ali to je bio više marketinški potez aktuelnog opštinskog rukovodstva, zbog tada raspisanih izbora na svim nivoima u državi.

JUGpress: I kako ste krenuli?

V.Filipović: Naši motivi i istinska želja bili su spas kluba i da „Vlasina“ igra na svome i svom terenu, a ne da igra u obližnjem Manastirištu, što se tada dešavalo u to vreme. Sa Jovanom smo otišli kod direktora građevinskog preduzeća „Crna Trava” Stojana Babastojanskog koji se saglasio da povedemo klub put oporavka i ozdravljenja.

JUGpress: Šta je ko od vas dobio zaduženje da radi?

V. Filipović: Stojan Babastojanski bio je direktor građevinske firme i on se prihvatio da njegova firma uradi zemljane radove, ja kao direktor DP „Miloš Dimanić” da uradim sve poslove iz metalske struke, a Jovan Stojanović da sredi i uradi na najbolji mogući način glavni i pomoćni fudbalski teren kvalitenim busenjem. Sve što smo dobili u zadatku realizovano je u predviđenom roku. U to vreme, posle završenih radova, teren na „Rosulji” bio je jedan od najkvalitetnijih u zemlji, a to je bila konstatacija tadašeg selektora reperezentacije Ilije Petkovića, koji je često bio naš gost.

JUGpress: Šta ste pored rada na infrastrukturi još preduzeli?

V.Filipović: Nismo radili od danas do sutra, već promišljeno i dugoročno kako na samoj infrastrukturi na „Rosulji”, ali još i više na stvaranju igračkog sastava koji će biti kredibilan i moćan da ispuni ono što je bilo realno zaplanirano. U početku nije išlo baš kako smo mislili, ali svakim danom klub je rastao i sve više stavljao svima do znanja da se radi o veoma ozbiljnom klubu sa juga Srbije.

JUGpress: Niški Bubanj nije vam se posrećio takmičarske 2001/2002.godine?

V.Filipović: Tako je. Na kraju sezone imali smo identične rezultate sa niškim „Car Konstantinom“. Po tadašnjim Propozicijama takmičenja igrali smo dve „baraž” utakmice sa niškim srpskoligašem. U prvoj utakmici na našem terenu pred rekordnih 6.000 navijača nije bilo golova. Na svom terenu na Bubnju u revanšu „Car Konstantin“ pobedom od 2:0 otišao u viši rang.

JUGpress: Da li vas je ovaj neuspeh pokolebao u nastojanju da se plasirate u viši rang?

V.Filipović: Ne. Još je nas i ojačao. Već prilikom povratka iz Niša preduzimljivi Jovan Stojanović je rekao da nema predaje i da će se i u narednoj sezoni „Vlasina“ boriti za najviši plasman, a to je plasman u viši rang takmičenja.

JUGpress: Kako je bilo u narednoj takmičarskoj godini?

V.Filipović: Uz pojačani rad na svim poljima uspeli smo da ostvarimo nedosanjani san navijača „Vlasine“. Ubedljivo smo bili prvi, te 2002/2003. takmičarske godine, ispred bujanovačkog „BSK“ i našli se u drugom rangu takmičenja, u tadašnjoj Drugoj ligi Srbije – grupa „Istok”.

JUGpress: Kako, danas, sa ove vremenske distance gledate na sve ono što ste doživeli dok ste kao predsednik bili na čelu Vlasine?

V. Filipović: Ja sam veoma srećan što sam bio predsednik „Vlasine“, kluba koji je, dok smo bili u klubu, bio veoma poštovan od svih naših sportskih rivala, a naročito od ljudi koji su bili na čelu FS Srbije. Veoma su cenili naš rad koji se kretao u okvirima sportskog fer pleja i uz dužno poštovanje svake ekipe koja je bila naš gost, a i službenih lica, sudija i delegata koja su bili na fudbalskom zadatku na našem stadionu. Posebno me raduje činjenica da su svi igrači, koji su došli sa strane u naše redove, kući se vratili zadovoljni, jer sve obaveze koje je klub imao prema njima bile su ispoštovane na način kako je bilo dogovoreno.

JUgpress: Koja je vaša poruka svima onima kojima je na srcu „Vlasina“?

V.Filipović: Nema tu posebne poruke, jer „Vlasina“ je iznad svih nas. To je klub koji postoji već 103 godine na dostojanstven i krajnje sportski način. Obaveza svih nas Vlasotinčana, a naročito ljudi koji vode klub je da rade u interesu fudbala i naše „Vlasine“. Ona je najveći pozitivni i sportski prezent pravih vrednosti našeg Vlasotinca.

JUGpress: Kakav je, u to vreme, bio odnos lokalne samouprave prema klubu?

V. Filipović: Veoma korektan. Odvajali su onoliko sredstava koliko su mogli tog trenutka da opredele za naš fudbalski klub. Mi smo kao klub u svakom pogledu napredovali i troškovi su se, u međuvremenu, povećavali, što je najvećim delom lično svojim sredstva potpredsednik Jovan Stojanović nadoknađivao.

JUGpress: Da li je bilo pomoći u finansijskom delu od nekih firmi ili pojedinaca?

V. Filipović: Jeste. Naročito kada smo išli na pojedina gostovanja na strani. Sve troškove na najdužim destinacijama kao što je Subotica ili Novi Sad pokrivali su pokojni Živojin Janić i Zoran Vasiljković. A bilo je još nekoliko naših ljudi koji su to činili u nekoliko navrata.

Priznanje

Sportski sektor

GUTE, LjUBA I GAGA

Za uspeh jednog sportskog kolektiva veoma je važan i segment timskog rada. „Vlasinu“ su u godinama svojih najvećih uspeha predvodili, upravo, njeni bivši uspešni fudbaleri.

  • Poverenje na mestu sportskog direktora je dobio dugogodišnji igrač „Vlasine“ Dragutin Stojanović Gute, koji je taj posao radio svo vreme vrhunski i krajnje ozbiljno i profesionalno. Mnogo je igrača prodefilovalo fudbalskom Rosuljom i mnogi od njih opravdali su u punoj meri svoj boravak u našem klubu. Poseban pečat rezultatima „Vlasine“ dali su Ljuborad Stevanović, pod čijem rukovodstvom je „Vlasina“ bila prvak Srpske lige „Istok”, a u višem rangu Prve Telekom lige Srbije ekipom je uspešno kormilario Dragan Nikolić – analizira učinak sportskog sektora i trenera predsednik Filipović.

U fudbalskom Kupu Srbije

PODGORIČKA „BUDUĆNOST“ I BEOGRADSKI „RAD“ PALI NA „ROSULjI”

Kup utakmice su najmasovnije fudbalsko nadmetanje u svakoj zemlji, jer u njemu učestvuju svi fudbalski klubovi.

  • Imali smo nekoliko godina veoma dobre rezultate u drugom rangu fudbalskog prvenstva u Srbiji. Posebno smo bili uspešni na kup utakmicama. Na našem terenu uz izvanrednu igru naše ekipe i prepunom „Rosuljom” savladali smo tadašnje prvoligaše, ekipe podgoričke „Budućnosti“ i beogradskog „Rada“. Poklekli smo u četvrtfinalu u Lazarevcu, posle 90 minuta igre gde su mreže oba golmana mirovale. Igrači domaće „Kolubare“ su posle izvođenja penala otišli u polufinale sezone 2005./2006. godine nacionalnog kupa. Želim posebno da apostrofiram, u to vreme, i našu pobedu protiv „Radničkog“ na niškom „Čairu” od 0:1 – podseća Vlada Filipović, prvi čovek „Rosuljaca” na uspešne rezultate u predhodnom periodu .

Priznanje predsedniku

FILIPOVIĆ U ORGANIMA FS SRBIJE

Tadašnje rukovodstvo FS Srbije izuzetno je cenilo „Rosuljce” pa je tako predsednik Filipović bio u veoma važnim organima FS Srbije.

  • U jednom periodu bio sam potpredsednik Zajednice klubova Prve lige Srbije, a bio sam i član Arbitražne komisije FS Srbije. To su svakako ozbiljna priznanja za moj rad u fudbalu, kao i za „Vlasinu“, koja je u to vreme bila jedan od najuspešnijih fudbalskih kolektiva sa juga Srbije.
Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare