Završen deveti STRINGS

LESKOVAC

Međunarodni festival i letnja akademija muzike „Strings“ održan je po deveti put. Urednik muzičkog programa Saša Stevanović ocenjuje da je sama realizacija organizacije protekla bez problema, ali je priprema bila vrlo turbulentna.

„Imali smo dešavanja i promene na dnevnom nivou koje su ugrožavale dolazak izvođača iz raznoraznih razloga. Bilo je tu epidemioloških razloga, probelmi sa vizama, letovima, a glavni problem je nastao lomom noge Valierija Sokolova, ukrajinskog violiniste koji nastupao u mnogim prestižnim dvoranama Evrope i sarađivao sa najvećim dirigentima i koji je trebao da nastupi sa kamernim orkestrom Strings festivala. To nas je dosta uzdrmalo, jer je stavilo pod znak pitanja realizaciju u tom obliku. Otkazao je jedan festival u Portugaliji neposredno pre Stringsa, ali je iskazao veliku želju da dođe i nastupi u Leskovcu. Srećom da je lečenje njegove noge bilo takve težine da je ipak uspeo, na sopstvenu odgovornost, da dođe i nastupi u Leskovcu. Njegovim dolaskom smo imali tri koncerta klasične muzike, kako je i bilo planirano. S druge strane, na samom otvaranju je nastupom Simfonijskog orkestra umetničkog ansambla Ministarstva odbrane „Stanislav Binički“ pokrenuta jedna nova etapa u razvoju Strings festivala i planiramo da u narednim godinama nastavimo saradnju sa ovim orkestrom koji ima nekoliko ansambla, a planiraju da pokrenu i sopstveni hor.“

Ovogodišnji Strings se održavao na više prostora, nastupi su bili održavani u Leskovačkom kulturnom centru, Narodnom pozorištu i Centru za stručno usavršavanje. Stevanović kaže da je svuda bilo puno, što je nešto što daje sigurnost i potvrdu da se rade dobre stvari.

„Koncertom Vasila Petrova, bugarske ikone kad su vokali u pitanju, i čija je boja glasa vrlo slična Frenku Sinatri zatvoren je festival, a Petrov je, za prvi nastup u Leskovcu upravo izvodio repertoar Frenka Sinatre. Publika ga je vraćala četiri puta na bis, što je njemu bilo zaista upečatljivo. Mi smo zadovoljni onim što smo uradili, ali nam je još draže što je publika to prepoznala i sada nam predstoji organizacija sledećeg, desetog i jubilarnog Stringsa.“

Stevanović smatra da program koji nudi Strings pripada tzv. elitističkoj umetnosti.

„Na osnovu nekog istraživanja u Beogradu utvrđeno je da koncerte klasične muzike i pozorišne predstave prati oko 1,5% građana. Prevedeno na Leskovac je oko 700-1500 ljudi. To je publika na koju uvek možemo da računamo i koja, uostalom, i dolazi na ovakva dešavanja. Dodajte tu njihovu decu, prijatelje, znači imamo prostor za proširenje, što opet zavisi i od organizatora i šta se publici ponudi. Naša publika je već u stanju da prepozna kvalitetne izvođače, što znači da postoji i napredak u kvantitetu, da je kvalitet stvorio kvantitet kod publike. Evidentno je da Leskovcu treba veći koncertni prostor od za ovakve manifestacije, ali moramo da znamo da je preduslov za koncertnu dvoranu pre svega akustika. Ako nemamo dvoranu gde se koncert dobro čuje, onda to nije koncertna dvorana, nego je to samo neki prostor koji je takav kakav jeste. Siguran sam da se ljudi koji se bave rešavanjem problema da Leskovac dobije svoju koncertnu dvoranu misle i na to i da neće prepustiti da se ulože određena sredstva, a da to ne bude na zadovoljavajućem nivou za sve.“

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare