Vajar koji od motike stvara umetnost

VLASOTINCE-BEOGRAD
U Galeriji Studentskog kulturnog centra u Beogradu otvorene je izložba „Svi moji preci” mladog vlasotinačkog vajara Miloša Šarića.

Reč je o umetniku za koga je šira javnost čula kad je njegova skulptura „Beogradski čitač” postavljena u gradu Kaselberi na Floridiu u Sjedinjenim Američkim Državama. Vlasotinačka publika imala je čast da se upozna sa njegovim radom na izložbi „Život (u) sekiri“ u vlasotinačkoj Narodnoj biblioteci ,,Desanka Maksimović” još 2018.godine.

Do izložbe je došlo po pozivu Anđelije Stanojević, upravnice Galerije SKC-a, posle Šarićevog učešća na kolektivnoj izložbi „Sećanja“ autora Miodraga Milutinovića.
„Posećenost je bila dobra, jer odazvalo se puno kolega. Po njihovom mišljenju i utisku kažu da sam ovom izložbom napravio iskorak u odnosu na prethodne radove. Lično mogu reći da sam prezadovoljan “, izneo je prve utiske Miloš Šarić.
Izložbu je otvorila istoričar umetnosti dr. Jelena Pavličić, koja od samog početka prati Šarićev rad i usavršavanje. Publika će imati priliku da se upozna sa novim delima mladog umetnika do 24. februara, a možda i duže ako bude veće interesovanje.


„Ova izložba je nastavak mojih umetničkih istraživanja, koja su počela serijom radova „Život (u) sekiri“. Skulpture nastaju komponovanjem elemenata već gotovih predmeta, oruđa za obradu zemlje. Koristim motike, koje se više ne koriste, sakupljane tokom prethodnih šest godina. Kao odbačene predmete nalazio sam ih na otpadu i udahnu im novi život. U skulpure iz serije „Svi moji preci“, ugrađeno više od dvesta elementa, a nastale su u poslednji šest meseci“, objasnio je Miloš Šarić.
Dok mnogi pokušavaju da zaborave motiku, ovaj talentovani umetnik od nje stvara umetnost, koja iznenađuje svojom originalnošću, ali i poziva na preispitivanje našeg odnosa prema ruralnoj Srbiji.


„Aparat za varenje je moj glavni alat. Spajao sam delove gvožđa i napravio radove koji upućuju na porodicu: „Kuće”, „Stub”, „Prsten” i „Put”. Motika je jedno od prvih oruđa koje je čovek koristio vekovima kako bi obezbedio koru hleba i krov nad glavom. Novi, brzi ritam života donosi otuđivanja i među članovima porodice, pa i motika je skinula sa životne scene“, rekao je autor objašnjavajući svoj stvaralački postupak.

„U želji da se preispita savremenost i ukaže na ustaljeni sistem navika i merila današnjeg potrošačkog društva motike inkorporirane u skulptorske kompozicije postaju antropomorfne. Njihovom repeticijom se konstituiše i zaokružuje veza između njihove nekadašnje i današnje funkcije, kreira „novi“ život i stvara „novi simbolizam“ kojim se sprovode umetnikove ideje. Elementi se nadovezuju, poput karike, uspostavljajući odnos preci – današnji čovek – potomci “, reči su dr Jelena Pavličić zapisane u katalogu izložbe.

Miloš Šarić (1991) osnovnu školu pohađao je u Vlasotincu, a potom srednju umetničku Školu za tekstil i dizajn u Leskovcu. Osnovne akademske studije vajarstva završio je na Fakultetu umetnosti u Prištini – Zvečanu 2014. godine. Master akademske studije Primenjenog vajarstva završio je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 2015. godine, a na istom Fakultetu je i doktorirao, na studijskom programu Primenjene umetnosti i dizajn 2019. godine. Dobitnik je treće nagrade žirija i publike na konkursu „Beogradski čitač“ (2015). Izlagao je na pet samostalnih i na više od sedamdeset kolektivnih i međunarodnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Učesnik je nekoliko likovnih kolonija. Njegova dela nalaze se u javnim i privatnim kolekcijama. Član je ULUS-a i ULUPUDS-a od 2016. godine. Živi i stvara u Vlasotincu.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare