BEOGRAD
“UGS i granski sindikati NEZAVISNOST koji deluju u javnom sektoru su, 3. juna ove godine, na adresu premijera Vlade Republike Srbije – Aleksandra Vučića, ministra državne uprave i lokalne samouprave – Kori Udovički i predsednika Odbora za zakonodavstvo i državnu upravu – Nikole Selakovića, uputili dopis (predato na prijavnicama navedenih institucija, uz potpis) u kome su protestvovali jer, kao reprezentativna sindikalna organizacija i relevantan socijalni partner, nisu uključeni u proces donošenja Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru, već su za te aktivnosti, kao i javnu raspravu o ovom Zakonu, saznali iz sredstava javnog informisanja”, saopštio jeovaj sindikat.
“Navedene institucije i njihovi čelnici su u pomenutom dopisu upozoreni da je, na taj način, kao i mnogo puta do sada, prekršeno osnovno pravilo socijalnog dijaloga – da reprezentativni i relevantni socijalni partneri ravnopravno učestvuju u celokupnom procesu normativnog regulisanja pojedinih oblasti od opšteg društvenog interesa – od inicijative, preko definisanja pojedinih rešenja, do izrade radne verzije zakonskog akta koji, nakon toga, a pre usvajanja u Parlamentu, ide u organizovanu javnu raspravu, kao i na mišljenje Socijalno-ekonomskom savetu Republike.
Istovremeno, ni ovaj put nisu ispoštovani javno proklamovani stavovi Vlade Republike Srbije u toku procesa pregovora za pristupanje EU – da će se u potpunosti poštovati i primenjivati odredbe, jasno naglašene u svim merodavnim direktivama EU, o neophodnim konsultacijama sa socijalnim partnerima.
Osim ovih primedbi na proceduru donošenja Zakona i nepoštovanje reprezentativnih socijalnih partnera, UGS NEZAVISNOST su izneli ozbiljne načelne i konkretne primedbe na ponuđeni tekst Nacrta Zakona. Radi se, pre svega, o nepostojanju jasno utvrđenih kriterijuma i utemeljenih načela po kojima se utvrđuje stvarno potreban broj zaposlenih u pojedinoj delatnosti; o nejednakom položaju zaposlenih u javnom i realnom sektoru, ali i unutar samog javnog sektora; o derogiranju, odnosno stavljanju van snage odredbi zaključenih i važećih kolektivnih ugovora i dr. Tražili smo da se predloženi tekst Zakona ne usvaja, da se sprovede Ustavom i zakonom propisana procedura donošenja i inicirali sastanak predstavnika nadležnih državnih organa i institucija sa predstavnicima UGS i granskih sindikata NEZAVISNOST koji pokrivaju javni sektor, na kome bi se suočili argumenti za i protiv ovakvog Zakona.
Naravno, nikakav odgovor nismo dobili ni sa jedne adrese na koju je naš dopis upućen. Ukoliko je premijer zauzet, a jeste, ukoliko predsednik Odbora za zakonodavstvo i državnu upravu (koji je ujedno i ministar pravde) smatra da to pitanje nije u njegovoj nadležnosti, a jeste, očekivali smo, barem formalan, kurtoazan odgovor od nadležnog Ministarstva, odnosno ministarke Udovički, računajući na njeno međunarodno iskustvo koje podrayumeva poštovanje međunarodnih normi i standarda ponašanja, kao i njenu odgovornost za posao koji obavlja.
Nismo dobili odgovor od institucija kojima smo se obratili, ali je, skoro dva meseca kasnije i samo dva dana pre usvajanja Zakona u Narodnoj Skupštini (30. jula) stigao odgovor od, gle čuda, Ministarstva finansija, u kome nas obaveštavaju da su naš dopis (citiramo) ”ustupili” nadležnom Ministarstvu za upravu i lokalnu samoupravu!
Kako je, i zašto, pismo tačno adresirano na konretne institucije i nosioce funkcija (predato lično, na potpis), dospelo u resor koji nije pomenut ni u zaglavlju ni u tekstu, ostaje tajna.
U međuvremenu, ”javna rasprava” je završena, parlamentarna većina je, 1. avgusta, izglasala ovaj Zakon.
Naše razočarenje što nas Premijer Vučić, Ministarka Udovički i Ministar Selaković nisu udostojili ni formalnog odgovora, a kamo li uključili u proces donošenja Zakona kao ravnopravne partnere, na trenutak je ublaženo informacijom da je nekoliko nezavisnih institucija – Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od značaja i zaštitu podataka ličnosti, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, Državna revizorska institucija i Agencija za borbu protiv korupcije, od predsednika Nikolića zatražilo povlačenje, odnosno vraćanje ovog Zakona. Pomislili smo – konačno neko radi svoj posao, vodi brigu o ustavnosti i zakonitosti i interesima građana.
Međutim, ponovno razočarenje!
Imenovane institucije, kao razlog svog protesta i zahteva za vraćanje ovog Zakona navode, jedino i isključivo, ukidanje njihove nezavisnosti u delovanju, pa i utvrđivanju broja zaposlenih. Koga briga što su u proceduri donošenja Zakona prekršeni Ustav Republike Srbije, Zakon o radu, konvencije MOR-a, direktive EU.
Pitamo, kao i prilikom svake od 20 podnetih inicijativa za ispitivanje ustavnosti procedure donošenja ili sadržaja Zakona o radu, Zakona o PIO i drugih zakona i odluka, za proteklih godinu dana (ni na jednu nismo dobili zvaničan odgovor), kako će Vlada i druge nadležne institucije takvo ponašanje, ignorisanje socijalnog dijaloga i relevantnih socijalnih partnera, nepoštovanje sopstvenog Ustava i zakona, kao i međunarodnih normi i standarda, objasniti kada se otvore pojedina poglavlja za pregovore o ulasku u EU, a posebno ona koja govore o socijalnom dijalogu i funkcionisanju pravne države”, navodi se u saopštenju UGS Nezavisnost.
Te nazovi nezavisne institucije su nezavisne koliko i neki partijski potrcko od svog sefa. Kad je iko postupio po preporukama zastitnika gradjana? Ili kad je neki drzavni organ poslusao drzavnog revizora? Vazno je ipak da para kaplje i to iz budzeta. Sindikati se tretiraju kao leva smetala jer zboga ovoj zemlji treba cvrsta ruka. Samo cija? Ako je premijerova onda mise cini da se mnogo klati na koncu.