Teona Strugar Mitevska najbolja rediteljka ovogodišnjeg LIFFE

LESKOVAC

Dobitnica glavne nagrade za najbolju režiju na ovogodišnejm Leskovačkom internacionalnom festivalu filmske režije makedonska rediteljka Teona Strugar Mitevska kaže su svi njeni filmovi autorski.

„Ali se sa filmom „Gospod postoji, njeno ime je Petrunija“ desilo čudo. Ne samo da funkcioniše na festivalima,  nego ima i veoma bogatu bioskopsku distribuciju. Film je prodat na 35 teritorija po celom svetu – od Francuske, do Brazila, Koreje, Kine, Australije i dalje, što je za reditelja velika stvar. Duboko verujem da autorski film ima svoje mesto u bioskopima, iako se izgubio u poslednjih dvadeset godina. Izgubili smo publiku, pa je veliko zadovoljstvo kad moj film, koliko god bio specifičan i artistički, nađe svoju publiku ne samo na Balkanu, nego i van ovih prostora.“

JUGPRESS: Inače, malo je trebalo da film uopšte ne bude snimljen, jer rediteljka „nije podobna“, ali je imala sreću da je francuski ambasador u Makedoniji samoinicijativno reagovao i upozorio da se u Evropu ne može ako se sprečava sloboda izražavanja u umetnosti.

„Ne mogu da kažem da mi je probleme generalno pravila vlast, više je to jedna osoba koja je, eto, bila u prilici da odlučuje da ja pričam previše glasno, da su mi filmovi nepogodni… Ne znam zašto je to bilo tako, ali je to strašno. Mi nemamo kritičnu masu i smatram da smo sa krajem Jugoslavije mnogo izgubili. Sve je toliko ispolitizovano… Ovde smo na smotri reditelja pričali o tome da reditelj treba da bude nezavisan, da postoji sloboda izraza. I to jeste najvažnije, jer kad ti izgubiš pravo na glas, ti više nisi čovek, postaješ životinja. Sve je to toliko politizovano da se plašimo da bilo šta kažemo. Tako se ne stvara dobra umetnost, jer umetnost mora biti beskompromisna, ona mora tražiti istinu, mora se umetnost baviti sa onim što najviše boli, sa socijalni, političkim, ekonomskim  problemima i devijacijama. To, možda, nekad nije lepo, svako bi hteo da pravi turističku sliku Makedonije. To mene ne interesuje, jer to, uostalom može i treba da radi politička komora Makedonije. Ja mislim da je moja dužnost da kao reditelj kritički gledam na svoju sredinu i da glasno i jasno kažem šta i kako!“

JUGPRESS: Kolika satisfakcija za probleme u nastajanju filma je ova nagrada u Leskovcu, dobijena jednoglasno od žirija kojeg čine ljudi iz tri države nastale iz bivše Jugoslavije?

„Meni je ovo možda i najdraža nagrada…“

JUGPRESS: (Pr)ocena žirija je da Vaš film po svim elemetnima podseća na delo Živojina Pavlovića?

„Taj „crni talas“ je na svetskom nivou pomerio granice filmske umetnosti. Onda smo mi nekako to zaboravili. Mislim da smo sada, napokon, pritom mislim na moju i mlađe generacije, počeli da se vraćamo onim pravim vrednostima, ljjudima gigantima bez kojih danas ne bih postojali. Sve što Petrunija u filmu priča je odraz tog „crnog talasa“. Ja se divim i Makavejevu i Žiki Pavloviću na nadi, hrabrosti, na više od smelosti, jer su oni svoj život davali da bi napravili svoje filmove i zato verujem da tako treba i mi da radimo…“

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare