LESKOVAC
Jedna od večnih tema u skupštini Grada Leskovca, koja se s vremena na vreme provlači bez obzira na to šta je na dnevnom redu, su i dešavanja tokom NATO bombardovanja Srbije tokom 1999. godine. To je iniciralo da za govornicu izađe i Živojin Stefanović (SPS) i kaže da njega svi znaju.
„Dugo trajem i trajaću, na žalost mnogih u sali. Drug Bog me neće, da mu ni tamo ne remetim odnose, ali ja njemu i ne verujem, tako da me zdravlje još uvek dobro služi. Mene i dalje prozivate, ali ove vijuge još uvek po malo rade i mislim da je dosta više prozivati devedesete godine koje su prošle, mnogi su u međuvremenu postali punoletni, a mi koji smo se tada borili i vodili i dalje postojimo. Ja sam tada bio činovnik i ništa drugo, ali me nešto drugo iznenađuje. Tada, kada se zvalo na mobilizaciju nikakve veze sa tim nisam imao, to rade vojne strukture i vojni organi. Ali, neki Leskovčani su hteli da se obračunavaju sa leskovačkim činovnikom i dvaput su mi palili kuću. Ali, eno je, ona još uvek postoji. Imam neki njivčiki, prodam i to dovršim. Mene iznenađuje da sada svi vi koji napadate te godine, kada je Srbija branila Kosovo i Metohiju, tek sada branite Kosovo i Metohiju. Mi smo tada mogli da ga odbranimo da je Srbija bila složna, da nisu neki mangupi u Beogradu tražili još sedam dana bombardovanja da bi pala vlast. Ja ne podržavam predsednika Vučića, ali to sad isto radi većina nas protiv njega i to nije dobro. Treba podržati predsednika države koji je legalno izabran, ali ne, mi vodimo borbu protiv čoveka žrtvujući državu. Ja sam prestao da poštujem Đinđića onog trenutka kada je on sa manjinskom vladom izglasao da se izruči legalno izabrani predsednik da ga tamo belosvetski mangupi ubiju. Ja sam i protiv načina na koji je završio Zoran Đinđić. To nije srpski, narodski, to nije pošteno. Ako je nečega bilo trebalo je suditi. I kako je to Slobodan Milošević nedemokratski predsednik, a dvaput je biran direktno na većinskim izborima, a Đinđić nikad nije neposredno biran, nego je birana stranka na proporcionalnim izborima? Ne možemo imati dvostruke aršine.“
Stefanović je ponovio da ga već 30 godina prozivaju za nešto sa čim nema veze, da to nije korektno, ali i da mu to daje snagu da opstane i obećao da će opet biti odbornik.
Nenad Zdravković (Za Leskova ZAJEDNO) je na ovo rekao da je to bila prilika da se odbrani deo teritorije, ali da su svi oni koji su to zagovarali bili na Kosovu umesto što su birali stanove po Beogradu.
„Ne mislim na vas gospodine Stefanoviću, već na rukovodstvo koje danas vodi državu. Mi 200 vojnika, oni 200 kvadrata, mi 500 vojnika oni 500 kvadratra… Zbog toga će oni sada u miru dati ono što mi nismo izgubili u ratu. To je tema svih tema. Mi imamo 40 kilometara granice i treba o tome da pričamo, a ne o nekim njivčićima.“
Po meni, devedesetih se moglo raditi bolje, a i sada je takva situacija. Na žalost, sada je još gore. Institucije ne rade, zakoni se ne poštuju od strane vlasti, tako da svakodnevno niču afere koje se uporno ne procesuiraju. Primeri su mnogobrojni, počev od sava male, Doljevca, plantaže, PKB, Jovanjica, EPS, …. Ali, sami smo birali.
Da Vucic nije ugasio sudstvo, tuzilastvo, policiju, ti bi davno lajao kanac. Prvo za Barje, pa za sve redom.
Zbog ovakvih ljdi i “mitova” koje proturaju važiće poznata sentenca: “Srbija kao Nokia- svaki model sve manji i manji”.
Tačno je da Žika nije vršio mobilizaciju, ali je zato vršio demobilizaciju sinova poznanika i drugara, dok su njegovi partijski drugati paradirali gradom u maskirnoj uniformi. I pored mnogih urgencija na ratištu su završili mnogi stvarno bolesni ljudi, ljudi sa invaliditetom, sinovi jedinci, rođena braća. Mnogi se nisu vratili, a i ono što su se vratili…možda je bolje da nisu.