Stav: Da li se Beograd vidi iz Leskovca?

LESKOVAC

Piše: Sava Dimitrijević


Agencija JUGpress je 30. maja na društvenim mrežama objavila da će se 31.marta u sali Centra za stručno usavršavanje u Leskovcu održati Tribina na kojoj će učestvovati republički poslanici i lideri opozicionih partija Zoran Lutovac, Nebojša Zelenović, Zdravko Ponoš i Robert Kozma. Pokazalo se, međutim, da je direktorka Centra za stručno usavršavanje požurila i da prethodno nije obavila ,,konsultacije’’ tamo gde ,,treba’’. Takođe se pokazalo da je i JUGpress požurio, da je ova vest bila preuranjena odnosno da je to bio ,,račun bez krčmara’’.
Jer, istoga dana ali uveče , ista ta agencija je na društvenim mrežama objavila tekst pod naslovom – DA LI SE LESKOVAC VIDI IZ BEOGRADA. JUGpress piše da je ,,Direktorka Centra za stručno otkazala prostor za koji je dobijena potvrda o iznajmljivanju da se 31.mart u 19 časova održi Tribina na kojoj će učestvovati Zoran Lutovac, Nebojša Zelenović, Zdravko Ponoš i Robert Kozma. Vladajuća struktura je tako još jednom pokazala sabotiranje opozicije na svakom mogućem koraku. ‘’ Ali da, na sreću, ipak nije sve propalo, jer će zakazana Tribina ipak biti održana i to – u restoranu Čaršija..
Ali, priči o gostovanju opozicionih lidera na Tribini u Leskovcu ovo nije bio kraj. Zapravo, nada da je ipak nađeno rešenje da se Tribina održi u kafani Čaršija brzo se pretvorila u ono poznato: Oće biti – neće biti! Jer, pokazalo se da ni održavanje tribine u kafani Čaršija nije sigurno, da stoji ,,na klimavim nogama’’ jer se, kako se čulo – iz, verovatno ,,lokalnog centra moći’’ vrši veliki pritisak da se Tribina sa učešćem lidera opozicionih strana ne održi ni u kafani. I posle dugog OĆE BITI – NEĆE BITI.. na kraju je bilo –OĆE BITI! I Tribina je održana u kafani Čaršija, A u Leskovcu je oduvek bilo – ono što zna ČARŠIJA zna i ceo grad.

A zna se da su lideri opozicionih stranaka došli u Leskovac da razgovraju sa građanima jer su , kao poslanici, dužni da građanima polažu račune i odgovaraju na njihova pitanja.

I sve to trebalo je da bude u maloj sali Centra za stručno usavršavanje. Međutim, i ta mala sala u kojoj može da stane vrlo mali broj posetilaca postala je – problem! i povod da gostovanje opozicionih poslanika i pred tako malim brojem građana – uznemiri VLADAJUĆu VEĆINu i verovatno izazove strah od ,,ništavne šačice jadne i bedne opozicije’’ koja, eto, želi da nešto saopšti građanima i lakoverne ubedi da poveruju u to što im opozicija priča e da bi tako napabirčila koju crkavicu od glasova na izborima..
Da li se i koga to plaši ,,vladajuća većina’’ u Leskovcu? Verovatno se ne plaši, ali se, verujem, pribojava da se kojim slučajem ..masa ne zatalasa’’, da ono što je urađeno, a građani nisu pitani da li je trebalo uraditi to što je urađeno i koliko je to koštalo, dakle da ono što se godinama mete i čuva ispod tepiha ne izađe na videlo! I kao što se u Starom Leskovcu govorilo – sve si kad tad dođe na naplatu!
Za nas koji vučemo godine još iz Starog Leskovca ovo bi moglo da liči na lakrdiju, na ujdurmu, a ja bih rekao da najviše podseća na onu dobro poznatu leskovačku poslovicu – STRA ČUVA LOJZE!
Nije sporno da smo ne samo svedoci već i sudionici velikih političkih podela i da to podvajanje na ,,naši i vaši’’ najviše podgrejavaju oni kojima to najviše odgovara. To je u narodu poznato kao – zavadi pa vladaj! Ovih dana izrečena je misao da su razlike dobre, ali da podele nisu dobre! Gotovo da nema dana, a da sa najviših mesta i od najviših na rang listi u vlasti ne čujemo – vi i mi! Vladajuća većina i Opozicija. Kao da nismo ISTI – dele nas i kažu VLADAJUĆA VEĆINA je na vlasti, a manjina je ta koja mora da trpi i sluša tu vladajuću većinu.
Građane koji nisu ni većina ni manjina, kojima je politike preko glave i da ne bi više slušali laži, prevare i razna prazna lupetanja i licemerstva – gase ili uopšte i ne pale TV, a o čitanju novina da i ne govorimo..
Vreme koje pamtimo ne može da ostari. A pamtimo, i u zapisima je debelim slovima zapisano da su Leskovčanima i kraljevi na noge dolazili da mu izraze poštovanje za ono što čini za našu u Velikom ratu opustošenu i osiromašenu Srbiju. I ne bez razloga su to naša visočanstva kraljevi i drugi velikodostojnici činili jer je svojim privrednim razvojem Leskovac napravio snažan iskorak u svet privredno razvijenih zemalja. Takođe je zapisano i u knjige stavljeno da je i njegovo visočanstvo kralj Aleksandar Karađorđević svojim prisustvom udostojio osvećene gradske saborne crkve.
Ne treba zaboraviti ni to da je takođe zapisano da su Leskovčani gradili fabrike širom Srbije, Makedonije pa i u Beogradu, a da Beograd nikada ni jednu fabriku nije podigao u Leskovcu.
Zar nije onda logično da i sada pitamo – DA LI SE BEOGRAD VIDI IZ LESKOVCA – a ne obrnuto?
O tome kako je Leskovac posle Drugog svetskog rata sunovraćen u privredni ponor, kome za to pripadaju zasluge – decenijama su nadugačko i naširoko ,,objašnjavali’’ lokalni ,,istoričari’’ i u svoje ,,naučne studije’’, uz obavezno navođenje SEDAM OFANZIVA, divizija, brigada, opštenarodno oduševljenje – obrušavali se na nekada uzdanice privrede Srbije i u ,,naučnim istraživanjima’’ lokalni ,,istoričari’’ ih žigosali kao -,,radničke krvopije’’ ,,strani plaćenici’’ i ,,narodni izdajnici’’…
Ono što je Leskovčane uvek krasilo to su . gostoprimstvo, dostojanstvo i – pravo da svako ima pravo da kaže šta misli, a da zato ne mora da se plaši da će biti gonjen, da će mu neko pretiti, da će biti ucenjen da će, ako ne misli KAO MI izgubiti radno mesto ili ga neće ni dobiti jer nije MI!
Očito je da je direktorka Centra za stručno usavršavanje požurila, da prethodno nije obavila ,,konsultacije’’ tamo gde ,,treba’’…
Držeći se onog starog leskovačkog pravila da svako ima pravo na svoje mišljenje i da ga u tome ne treba sprečavati ne želim da osporavam pravo direktorke Centra za stručno usavršavanje koja je otkazala prostor za koji je, kako piše JUGpress – dobijena potvrda o iznajmljivanju. To je njeno pravo i na njenoj savesti ostaje objašnjenje zašto je prvo data saglasnost a zatim povučena reč! A ta povučena reč, odnosno otkazivanje gostoprimsgva Lutovcu, Ponošu, Zelenoviću i Kozmi je GLASNIJA od otkazivanja već odobrenog.

KAFANE
Koliko me sećanje služi – novinarstvom se bavim više od 60 godina. Od 1970. godine pišem o ljudima i sokacima Starog Leskovca. Do sada sam objavio DESET knjiga. Najveći broj njih objavljen je u okviru Festivala književnosti Tink Tank u Leskovcu. Ako ovo može da posluži kao uteha uvaženim gostima Leskovca Zoranu Lutovcu, Nebojši Zelenoviću, Zdravku Ponošu i Robertu Kozmi – promociju četiri moje poslednje knjige obavili smo u – KAFANAMA jer odgovorni u leskovačkim kulturnim ustanovama očito smatraju da ono što pišem o ljudima u Starom Leskovcu NEMA težinu niti značaj da bi se rukovodstvu Festivala i autoru Savi Dimitrijeviću omogućilo da se promocija njegovih knjiga održi u nekoj od sala Biblioteke, Kulturnog centra, Pozorišta…
Naravno – ja sam im zahvalan na tome, jer me tim svojim postupcima uvažena rukovodstva ovih KULTURNIH INSTITUCIJA svrstavaju u red onih građana Leskovca koji se sećaju godina kada je kroz Leskovac prolazila SEVERNA a kroz Beograd išla JUŽNA PRUGA i koji, kao i ja, misle da u Leskovcu svako ima pravo da kaže ono što misli, a da ne zazire ni od čega niti od bilo koga… I mislim da se samo tako VOLI I MOŽE VOLETI SVOJ GRAD!..

                                                 Sava Dimitrijević
Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare