LESKOVAC
Na sam pomen reči narcis većina ljudi bi pomislila na zaljubljenost u samog sebe, a da li ste nekada razmišljali šta karakteriše osobe sa ovim poremećajem ličnosti?
Narcisoidni poremećaj ličnosti karakteriše uvećano osećanje samouvažavanja i jedinstvenosti. Međutim, narcisoidnost treba shvatiti kao jednu skalu na kojoj se svako može naći, počevši od onih sa nimalo ili veoma malo narcisoidnih karakteristika, pa sve do onih sa veoma izraženim narcisoidnim karakteristikama.
“Samo osobe sa veoma izraženim oblicima narcisoidnosti smatramo osobama sa narcističkim poremećajem ličnosti dok ostale osobe koje su manje ili više narcisoidne ne smatramo poremećajem ličnosti. Postojanje narcisoidnih crta ličnosti u umerenom intenzitetu može biti čak simpatično, dok izraženost ovih crta u većem stepenu je karakteristika veoma teških osoba”, smatra psiholog i psihoterapeut Vladimir Mišić.
Suštinska karakteristika narcisoidne osobe je sebičnost, iz razloga što narcis ima manjka empatije on je usmeren na svoje potrebe i nema mnogo razumevanja za osećanja i potrebe drugih ljudi, pa i onih najbližih. Narcis nije svestan svoje sebičnosti i neosetljivosti za osećanja i potrebe drugih, jer je to deo njegove prirode.
Pored toga što su sebični, karakteriše ih i to da su zatvoreni, poriču ili ignorišu probleme, preosetljivi su na kritiku, zahtevaju divljenje, imaju izraženu sklonost da kritikuju i pronalaze mane u drugima, manipulativni su, osećaju depresivnost i prazninu, imaju izlive besa, lako se zaljubljuju, skloni su samosažaljevanju, arogantni su, vole da se hvale i uveličavaju svoje uspehe, skloni su ka grandioznim fantazijama, imaju površni šarm, perfekcioniste su i zavide drugima.
Često fantaziraju o neograničenom uspehu, velikim sposobnostima, superiornosti, lepoti, inteligenciji, velikoj moći ili idealizovanoj ljubavi. Cilj i funkcija ovih fantazija je da popuni i zameni realnost kao i ambicije koje se ne mogu ostvariti.
Ovakav vid ponašanja vodi u probleme i slabosti radnog i socijalnog funkcionisanja, kao i probleme u drugim oblastima svakodnevnog življenja. Njegov početak se može videti u ranom odraslom dobu i adolescenciji, a najčešće se dijagnostikuju u odraslom dobu. Neuobičajeno je da se dijagnostikuje u detinjstvu ili adolescenciji, jer su deca i tinejdžeri u konstantom razvoju i u pubertetu. Međutim, da bi se ovaj poremećaj dijagnostikovao kod deteta ili tinejdžera, naznake bi morale da budu prisutne najmanje godinu dana.
“Treba reći i to da su narcisi često bogate, cenjene, priznate i uspešne osobe u društvu. Mnogo ih je među javnim ličnostima. Ima ih mnogo među menadžerima, političarima, bankarima, direktorima, lekarima i drugim prestižnim profesijama. Narcis voli da se istakne i često je ambiciozan, jer u poslovnom uspehu nalazi kompenzaciju za svoj unutrašnji osećaj praznine i bezvrednosti”, govori Mišić.
Kao i većina poremećaja ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti obično se smanjuje u intezitetu sa godinama i mnogi ljudi sa ovim problemom gotovo i da ne doživljavaju najekstremnije simptome kada su u četrdesetim i pedesetim godinama.
“Narcise je teško “popraviti”, naročito one koji imaju poremećaj ličnosti. Oni su po pravilu teški za saradnju, retko kada pristaju da sami traže pomoć, na psihoterapiji vole da se nadmudruju sa terapeutom da mu dokažu kako su oni bolji, pametniji, mudriji i slično. Kod blažih oblika narcizma psihoterapija može biti od koristi dok kod težih je neophodno primenjivati i medikamentoznu terapiju. Na terapiju umesto narcisa češće dolaze njihovi članovi porodice, deca, bračni partneri”, zaključuje Vladimir.
Jovana Stošić