LESKOVAC
Dakle, u tekstu koji je jutros objavljen na sajtu Regionalne informativne agencije JUGpress nigde nije napisano da para u kutuiji za skupljanje humanitarne pomoći nema .
Pare su tu ali samo sitniš.
Tako je bilo sve do jutros, dok nije ubačeno nekoliko krupnih novčanica.
A novčanice su ubačen posle objavljivanja teksta, kada je odneta i kutija za skupljanje humanitarne pomoći iz hola.
Da li je napravljen zapisnik na licu mesta, pre no što je kutija odneta, provereno da li je ona otvarana predhodnih dana , to je pravo pitanje.
Ili jedno od više “pravih” pitanja za upravu muzeja.
A direktorku javno pitamo da objasni tvrdnju da se ime Milana Miloševića “na ovaj način koristi”.
Na koji se to način koristi, gospodjo?
Time što se objavljuje informacija da je neko (treba li mediji da istraže ko ili je to ipak Vaš posao) uzeo vrednije novčanice iz kutije u kojoj je prikupljana humanitarna pomoć za, na žalost, preminulog sina porodice kojoj se izvinjavate ” što se ime njihovog sina na ovaj način koristi”?
Što se vaših medjuljudskih odnosa tiče, kakve veze ima tekst koji “demantujete”?
Možda o njima bolje zna desetak zaposlenih koji su nam se danas javljali sa tvrdnjom da je Vaš demantij “dezinformacija” i sa novim detaljima čitavog ovog slučaja.
Naravno, najbolji način da se pokaže ko govori/piše istinu a ko “dezinformiše” jeste otkrivanje istine.
Pa, kako su novinari izveštavajući sa dogadjaja, ali i posetioci mogli da se uvere, unutrašnjost muzeja je pokrivena kamerama za video nadzor, kojih ima i u holu gde je bila kutija za skupljanje humanitarne pomoći.
Ako želite da utvrdite istinu, imate sjajnu mogućnost, formirajte komisiju u muzeju koja će da pregleda snimke od, recimo, vikenda do jutros dok kutija nije odneta.
I izvestite javnost o tome da li su video kamere i šta zabeležile?
A, da, kako ste Vi jutros znali da je “sav novac tu” , kako ste rekli u telefonskom razgovoru, ako je kutija zapečaćena i niko je nije otvarao predhodnih dana?
Ko je ranije brojao novac pa je danas tvrdnja da je “tu”.
I, da, demantij i sve što radite danas jeste pokušaj prikrivanja istine i onoga ko je novac uzimao.
Zar to nije i krivično delo? Sem što je vrlo ružno.
Ljiljana Stojanović,
glavna i odgovorna urednica RIA JUGpress
Kamere sluzže za uhodjenje upošljenika koji im nisu “po volji”. Služe i u procesima za izricanje disciplinskih kazni. Služe za vikend druženje, smeh I ćaskanje .
Svi sve znaju šta se desava ali očigledno da su neki mnogo “zaduzćili” celnike.
Ta zena prvo nije mentalno stabilna,lecena je i nije izlecena.Dve tri godine,kolko je direktorka,koristi si polozaj da fatira pare preko putni nalozi,dnevnice i mucke s projekti koji sprovodi sa svoje firme.A pare joj malo,nego se sveti svim uposlenicima s koji nije bila u dobrim odnosima,izmislja price i trazi razloge da kaznjava ljude da bi je slusali.Samo inspekcija za privredni kriminal tu treba da radi,i eventualno drzavna bezbednost jer se pare valjaju sa Albaniju,Kosovo i Bugari.
Alal vera,svaka je na mestu.Čekamo ishod
Bravo Ljiljo,a sta ako se u medjuvremenu ugase kamere i izbrise snimak.Vi novinari bolje obavljate posao od inspektora.Respekt.
Sve se zna
Tako je ali šta vredi kad ne dajete krv i direktorka vas ne voli kao Guberevčane
Em veran em ljubljen, samo ime kaze
Zna li se ko je toliko posten bio da vrati ono sto je uzeo? 🙂
Verovatno da je Guberevcanin, uzeo I vratio
А зашто директорка није поткрепила своје тврдње извештајем са контроле снимака камера, кад их већ имају. Или на овај начин некога скрива. Можда неког њој блиског, запошљеног уз њену помоћ, страначки подобну особу, … Или је нешто друго по среди.
Bravo, Ljiljo! Ovo je odgovor! Nije li nju sramota da zloupotrebljava ime i pod izgovorom da žele da pomognu drže kutiju do danas a dečka nema danima…
Sramota, ako je sve ovo tacno!
Krivicni zakonik cl.15, cl.332 i posebno cl.333, cl.335
Farsa je kad u muzej obicnim danom sem viska zaposlenih ne udje troje posetioca a muzej uspesan. Farsa je kad su zarade minimalne, visak zaposlenih rodjaka maksimalan, a rukovodstvo uspesno. Farsa je kad polovina ne radi nista sem sto povremeno dodje na posao, a muzej nagradjen. Farsa je kad sve ovo niko ne menja, a sakuplja pohvale, oredenje, znamenje. Ipak su ovo licne promocije. Lopovluk, nezdrava atmosfera se prikriva, istinsko stanje ocutkuje, a volimo da se hvalimo.