ŠTA JE MLADIMA 5.OKTOBAR?

LESKOVAC

(Nova Naša reč)

Nikola Milović, učenik Škole za tekstil i dizajn

O 5. oktobru znam da su se građani pobunili zbog nepriznavanja Koštuničine pobede na izborima. Stoga je DOS ogranizovao proteste ispred Skupštine i širom Srbije.
Iskreno, životom u Srbiji nisam zadovoljan. Što se tiče toga da li svoju budućnost vidim ovde ili u inostranstvu, i pored svega ja ostajem ovde. Naravno, sa inostranstvom treba sarađivati.

 
Anđelina Petrović (20), student

Moja sećanja na 5. oktobar vezana su za to kako su me roditelji vodili kao malu devojčicu na građanske proteste. Meni je sve to bilo zanimljivo i uzbudljivo, ali naravno tada o tome nisam znala ništa.
Ono što sam kasnije shvatila i saznala je da je to bila revolucija protiv jednog diktatorskog režima. Ona je dovela do pada Miloševića i završetka decenijskog ratovanja. To je svakako veliki istorijski događaj. Ali, ono što je kasnije usledilo, narednih 15 godina, mogu da opišem kao „plivanje u mutnom“. Za mene, kao i za mnoge mlade ljude koje znam, to je velika tuga i razočarenje, jer 6. oktobar nikada nije došao.

 

Milica Stojanović studentkinja (19)

Znam šta se desilo 5. oktobra 2000. godine, ali sumnjam da mnogo ljudi u mojoj generaciji to zna, pošto većinu ne interesuje toliko politika. Nemam baš jasno definisano mišljenje o značaju tog događaja inače, iz prostog razloga što smatram da nisam dovoljno informisana o tome, a s obzirom da veliki deo moje generacije ne zna šta se tad desilo, vrlo je moguće da za nas to i nema neki veliki značaj. Sigurna sam da je taj događaj mnogo bitniji ljudima koji su imali više od 4 godine, koliko smo mi imali u to vreme, i koji mogu da uporede kvalitet života i stanje u državi pre i posle 5. oktobra.

 

Emilija Jović (17) je čula da je bilo nešto tog 5. oktobra 2000. Uglavnom su to priče koje čuje dok stariji pričaju na tu temu, ali je ne interesuje ništa oko toga i ne zna mnogo o tome.

 

Aleksandar Zdravković (18) zna da su bile neke demonstracije, neka pobuna. Mislim da je bilo nešto u smislu građanskog rata, ljudi su se pobunili protiv režima koji je bio do tada. O tome je saznao iz raznih TV emisija i dokumetaraca. U tim emisijama je bilo priča o kriminalcima iz tog doba koji su bili i deo te petooktobarske priče. Lično misli da su ti ljudi koji su se bunili možda i bili u pravu, nije mnogo razmišljao na tu temu.

 

Milica Stanković (18) zna da su bile demonstracije u pitanju da su se ljudi pobunili protiv komunističkog režima i hteli da svrgnu Miloševićevićevu vlast. Te demostracije su bile, u stvari, zato što je bila kao neka krađa glasova za Miloševića, pa su ljudi demostracijama hteli da ga nateraju da prizna poraz na izborima protiv Koštunice. Lično misli da su se ti demonstranti gadno zeznuli. O tadašnjim dešavanjima uglavnom je saznala od oca, koji je bio na tim demonstracijama kao policajac, te zna i tu drugu stranu priče, barem što se policije tiče.

 

Teodora Spirić (18) iskreno priznaje da mnogi ljudi pominju mnoge datume kad se nešto dešavalo. Nema pojma šta se desilo 5. oktobra, a nešto mnogo se i ne stresira zbog toga, jer ima većih briga u životu. Misli da ako je taj 5. okobar izazvao nešto što je dovelo do današnjeg stanja i situacije gde smo sad, bolje da ga nije ni bilo. Sad kao punoletna dobila je i pravo glasa, pa kad je pitaju za koga će da glasa, odgovara „Za Staniju!“

 

Aleksandar Stojanović (21) student

Nemam nameru da dajem ovde neku svoju definiciju petog oktobra, jer polazim od pretpostavke da srazmerno broju doktora “za sve i svašta” imamo i znanja o opštim političkim pojavama i terminima kao što su “revolucija” i “demokratija”.
Duh jednog vremena i ideja jedne generacije je eskalirala u masovnim demonstracijama sa ciljem svrgavanja tadašnjeg predsednika koji je otišao u političku propast i zaborav, a koji se, ipak, često i dalje pominje u sporadičnom upoređivanju, kako je sada, a kako je onda.
Najveći značaj 5. oktobra je trebalo da bude ono što bi došlo posle njega, međutim, kako je taj famozni “6. oktobar” izostao, jer je platio ceh prošlih vremena i drevnih mana, vrednost ovog događaja je u njemu samom, u politici kao katalizatoru narodnog jedinstva i besa, koji je punu snagu po poslednji put pokazao tada.
Ne želim da 5. oktobar posmatram u domenu statističkog podatka, kao neku, u moru istorijskih činjenica koju će vreme samleti i koju će vetrovi odneti na neke druge rubove sveta. Za mene ideja 5. oktobra treba da živi i dalje, taj nepokolebljivi stav da svoju sudbinu treba uzeti u svoje ruke. Koliko je tog duha ostalo u venama novih generacija, koje vlastitu svrsishodnost traže u broju lajkova na društvenim mrežama ili u studioznom posmatranju rijaliti programa, ja to ne mogu da znam. Posle oseke dođe plima. Ostaje nada da će sprati ovaj talog.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare