Sećanje na lepe dane mladosti uz omiljene stihove

VLASOTINCE
Vlasotinački Kulturni centar je u saradnji sa Infodeskom organizovao je dvočasovni koncert neobičnog naziva akustični “Ži(v)čni koncert“. Sam naziv je obećavao dobru svirku, a publika je pozvana na ovo izuzetno muzičko dešavanje antologijskim stihovima “Meni pjesma ostaje da me smiruje”, “Ko ti je rekao da snovi tamne, nikad neću znati”, “Moje zastave su uvjek iste boje, njima ljubav caruje”, “Iste smo snove sanjali, istom se nadali”, “Voliš jednom u životu, sad bogatu il sirotu to ne bira pamet nego srce”, “Premala je moja tambura da te od kiše sakrije”…..


Ovi stihovi kao poziv na koncert su bili dovoljni da se vlasotinačka sala Kulturnog centra popuni gotovo do poslednjeg mesta u iščekivanju izuzetnog koncerta. Kako je među izvođačima bilo više generacija, tako je u publici bilo mladih, starijih i još starijih, od onih koji su odrastali uz ove stihove do onih rođenih tek posle njih.
Kao vokali nastupili su: Nemanja Stojanović, Mila Mitić, Petra Dimanić i Milena Krstić. Na gitarima su ove sjajne mlade izvođače pratili Zoran Stojičić, Ivan Ica Dimanić i Saša Milošević, dok je za kahon bio zadužen Dalibor Stojanović. Gosti večeri bili su Milica Cakić – violina, Đorđe Jović – harmonika i Slaviša Petrović koji je kazivao pesmu “Jednom su sadili lipu”.


Koncert je zamišljen kao sećanje na preminule muzičare Nešu Leptira, Đoleta Balaševića, Akija Rahimovskog i Tomu Zdravkovića i zahvalnost ovim pevačima koji su pesmom obeležili vreme u kome u živeli i stvarali muziku.

  • Večeras ćemo svirati i pevati stare pesme uz koje smo odrastali, zaljubljivali se i odljubljivali, pesme koje su nas pratile kroz školske dane, od prvih mašnica u kosi do maturskih večeri i prijemnih ispita. To su pesme uz koje smo delili dobro i zlo, stvarali prijateljstva, venčavali se, patili i radovali…. Pesme koje su nas jačale u teškim trenucima, uz koje smo sazrevali, postajali neki novi klinci i od luzera se izdizali do vrha brda odakle svaka staza vodi naniže, do nekih dubina, do nekih stvari neprevodivih u reči – rekla je u najavi koncerta Mila Mitić.
    Citirajući reči Ivana Dimanića one je rekla da je reč o pesmama koje su stvarali ljudi kojima je ovo veče posvećeno. Tako da će svaki aplauz koji se u sali bude čuo biti posvećen upravo njima.
  • Naše prisustvo ovde je samo mali znak zahvalnosti za muziku i stihove koji su nas oplemenili i nadamo se da su nas učinili boljim ljudima. Ovo veče je za sećanje na drage ljude i njihovu muziku – rekla je Mila Mitić kao poruku svih koji su te večeri pevali i svirali.
    Pevalo se na bini, pevušilo se u publici, aplauzom su nagrađivane omiljene pesme i sjajne interpretacije.

  • “Jeleni umiru sami”, “Za Ljiljanu”, „Imao sam strašnog petla”, “Ja nisam luzer”, “Neki novi klinci”, “Prva ljubav”, ,,Priča o Vasi Ladačkom”, “Dajte mi vino, vino nek se toči””, samo su neke od pesama u kojima je publika uživala.
    Bilo je to jedno predivno veče u kome je najviše profitirala mnogobrojna publika u sali, jer je bila u prilici da se kroz stihove otpevanih pesama vrati u mladost, kada je sve bilo lepo, i kada je ljudska dobrota bila na svakom ćošku, u svakoj duđi i svakom srcu.
Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare