Samir Bajramović: San Svakog trubača je da pobedi u Guči

BOJNIK

Trubački orkestar Elvisa Bajramovića iz Bojnika nakon višegodišnjeg rad uspeo se na sam vrh među trubačima, jer su na ovogodišnjem takmičenju u guči proglašeni za najbolje. Ovo im je bio treći nastup na ovom svojevrsnom takmičenju trubača, a do sada su imali uspeha na nekim „manjim“ susretima lokalnog karaktera.

Samir Bajramović kaže da je konkurencija u Guči bila veoma jaka i da je zaista tačno da se tamo okupe svi najbolji trubači.

„Mi se nismo specijalno spremali za ovo takmičenje, ali je svaka naša svirka, svaki nastup, na neki način bio i priprema za Guču. Ulažemo ozbiljan rad u ovo što radimo i očekujemo da pobeđujemo gde god se pojavimo. San svakog trubača je da postigne to u čemu smo mi uspeli. Svirali smo dve pesme „Plačem već tri dana“ i čoček „Trivulesk“, zadovoljni smo nastupom. Pratili smo i nastup konkurencije, bilo je veoma dobrih nastupa i mi sami nismo verovali da možemo da budemo proglašeni za najbolje. Mi smo skoro i krenuli kući, s obzirom da smo imali privatnih obaveza, naime trebalo je da sviramo na nekoj svadbi u Leskovcu… I onda rešimo da ostanemo da čujemo ko je proglašen za najbolje, ispostavi se da smo to mi, što nas je zaista iznenadilo u tom trenutku. Ova nagrada nam zaista puno znači, truba je naša škola, fakultet, duša, srce… Ali, sada to postaje i teret, jer imamo ime koje ne smemo da ukaljamo. Moramo da budemo kulturni, da lepo sviramo, da uvek budemo iznad svih… Drago nam je i što kad smo se vratili u Bojnik dočekala nas je lokalna samouprava na čelu sa predsednikom opštine Nebojšom Nenadovićem. Komšije su takođe bile iznenađene, na neki način nisu očekivali, ali su se i nadali da možemo do trona.“

Među članovima orkestra nema školovanih muzičara, svi sviraju „na sluh“… Elvis kaže da i u samom Boniku „jedva da ima dva-tri školovana muzičara. Nama je to sviranje, ipak, urođeno… Aranžmane radimo tako što Elvis svakom prenosi šta i kako treba da svira, pa mi to sklapamo u jednom celinu. On nam je na neki način profesor.“

Najmlađi član orkestra ima 13-godišnji Dejvid Bajramović, sin Elvisov. Trubu svira već šest godina i počeo je polako i da se profesionalno uključuje u rad orkestra.

„Mislim da je važno i da se stekne školska diploma, jer mi se onda otvaraju i mnoga druga vrata. Mogu da budem član nekog simfonijskog orkestra, da još više postanem neko ko će biti poznat u našoj branši. Ja sam se i upisao u Muzičku školu u Leskovcu, ali sam brzo i odustao. Nije mi se sviđao način na koji se tamo radi, nekako su me učili da sviram drugačije, da zauzmem drugačiji stav…“

Da orkestar Elvisa Bajramovića ne treba da brine za budućnost, pokazuje i trogodišnji Samuilo Bajramović. Po rečima njegovog strica Samira, on već sada pokazuje interesovanje za muziku.

„Udara u kante, gočeve, ustaje u sedam ujutru, svira trubu, probudi čitav komšiluk. Biće to budući šampion Guče! Ali, ako za njega ima vremena, za nas nema. Sledeće godine imamo obavezu da, kao pobednici, otvorimo takmičenje u Guči pesmom „Sa Ovčara i Kablara“, jer je to tradicija. Ali, tu se naše ambicije ne završavaju, jer ćemo sve učiniti da odbranimo titulu najboljeg trubačkog orkestra!“

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare