VRANJE
Za samo sedam meseci koliko zvanično radi Fabrika obuće „Geox“ u Vranju dve radnice su dobile otkaz. Gordana Krstić i Gabrijela Krstić. Nisu one bile loše radnice, naprotiv, već su se pobunile protiv odnosa poslodavca prema zaposlenima. Gordana je u julu dobila otkaz jer više nije htela da gleda, kako kaže, šikaniranje radnika, a Gabrijela je ovih dana ostala bez posla jer je u ime zaposlenih, nakon kraćeg prekida rada, 5. septembra, zamolila direktorku za ljudske resurse u Fabrici, Svetlanu Rajačić da obustave torturu, šikaniranje i maltretiranje radnika. Već sutradan Gabrijela, diplomirani sociolog, koja je radila na liniji za proizvodnju obuće, je dobila otkaz.
Radnici fabrike obuće „Geox“ u Vranju su mašine zaustavili u ponedeljak kada je isteklo osmočasovno radno vreme. Razlog je, istaknuto obaveštenje o obaveznom prekovremenom radu za sve zaposlene od jednog sata dnevno koji im neće biti plaćen.
U ime 1.000 nezadovoljnih radnika, govorila je Gabrijela.
“Ja sam bila jedina koja sam glasno upitala da li je ovo demokratija ili je možda robovlasničko društvo, a da mi to ne znamo. Mi smo jeftina radna snaga, dokle više prekovremenog rada. Zahtev je bio da uz produženo radno vreme dobijemo više od polučasovne pauze. Bila sam svesna posledica, ali sam želela da zaštitim i sebe i radnike koji su izuzetno vredni i pošteni. Samim tim što rade za minimalac šest dana u nedelji da se prekine ta tortura od devet sati dnevno. To je stvarno preterano”, kaže za JUGpress, Krstićeva.
I to nije sve, kaže ona.
„Zdravstvene knjižice radnicima nisu overene, ne postoje ugovori o radu. Ljudi rade po nekoliko meseci da bi tek onda dobili ugovor. Ja sam nezakonito dobila otkaz. Različiti su datumi na Ugovoru o radu i otkaznom rešenju. To su dva datuma koji se razlikuju 10 dana. Tako u rešenju o otkazu piše da sam potpisala Ugovor o radu 10. maja, a ne 1. maja, tvrdi Krstićeva
U želji da čujemo i drugu stranu, pozvali smo direktorku Rajačić. Na telefonski poziv javio se Nenad Ristić, njen asistent koji je rekao da je direktorka na sastanku i da će joj preneti našu poruku. Do kraja dana nismo dobili željene odgovore.
Ovakav odnos prema radnici u ovoj fabrici obuće osudili su Ružica Stošić predsednica samostalnog sindikata Pčinjskog okruga i Željko Veselinović, predsednik Udrženja sindikata „Sloga“ iz Beograda.
Traži se hitna reakcija državnoh organa, i slanje inspekcije rada u „Geox“.
Fabrika obuće „Geox“ u Vranju sa probnom proizvodnjom počela je novembra prošle godine. Na dan grada svečano ju je otvorio premijer Aleksandsar Vučić. Fabrika je došla u žižu javnosti pre dva meseca zbog mnogobrojnih tvrdnji da zaposleni trpe psihičku torturu i da nemaju adekvatne uslove za rad. Nakon obilaska, nadležna inspekcija je utvrdila da je tamo sve u skladu sa propisima.
Problem je sto ne funkcionise inspekcija. Moraju svi da se otpuste. Da se naprimaju novi, zeljni rada, posteni, nekorumpirani. Tada novinari ne bi bili krivi sto pisu, a premijer ne bi morao da se pravda sto se u Srbiji samo sprovode zakoni uskladjeni sa zakonima u Evropi. Dokle ce nerad inspekcije da pokrivaju i pisanja novinara i pravdanje Vlade RS? Da je svako radio svoj posao, radnici bi bili zasticeni, pa ne bi imali radnice koje daju izjave. Valjda neko treba da isprati investitore u postupanjima u skladu sa zakonima od momenta kada krenu da rade?
Ne nije problem inspekcija!
Ali hajde da malo demistifikujemo ovu prilično lažnu “teoriju”.
– Inspektori rade samo ono što im naredi načelnik. Načelnici takođe imaju svoje šefove. A kao što svi znamo, na vrhu piramide vlasti se nalazi šef svih šefova, iliti p……..
Jasno je dakle da problem nije u inspekciji ili u nekom potkupljivom činovniku, već u korumpiranoj državi koja sistematski dopušta grubo kršenje sopstvenog Ustava i sopstvenih zakona.
Na pitanje, ima li krivac za ovakvo stanje u srpskoj državi ime i prezime, takođe se može odgovoriti pitanjem koje glasi:
– U čijim rukama je u ovom trenutku skoncentrisana najveća državna vlast u novijoj istoriji i ko to danas personifikuje državu Srbiju?
Da se još jednom podsetimo. U Ustavu Republike Srbije jasno piše:
Član 55
Jemči se sloboda političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja i pravo da se ostane izvan svakog udruženja.
Član 61
Zaposleni imaju pravo na štrajk, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Jel sada bar malo jasnije ko to ne radi svoj posao?
Inspektori, načelnik, diplomirani sociolog na liniji za proizvodnju obuće, ili možda “capo di tutt'i capi”?
Gabi je iz Leskovca, radila u ALERU, divna osoba, cerka poznatog slikara.Udala se za vojno lice, pa presla iz ljubavi prema porodici u malo mesto, ne birajuci posao, ostavivsi posao na budzetu. Tiha, poslusna, dobar saradnik.