Promocija monografije o Kukaru

LESKOVAC

Nikola Milićević/Nenad Mihajlović – Monografija

BOŽIDAR ĐORĐEVIĆ KUKAR – Život i sudbina

Leskovačko narodno pozorište biće u sredu, 27. novembra, domaćin promocije monografije o Božidaru Đorđeviću Kukaru, potomku porodice indstrijalaca Kukar, preduzetniku koji je osećajem za menadžerstvo obeležio razvoj leskovačke privrede i industrije posle Drugog svetskog rata, i od nekadašnjeg grada tekstila stvorio grad farmacije i kozmetike, kako je nekada pisalo na ulazima u Leskovac.

Božidar je, naime, sa pozicije referenta Okružnog sanitetskog skladišta, na koju je imenovan nedelju dana posle oslobođenja, najpre osnovao Gradsko apotekarsko preduzeće, čiju je delatnost proširio otvaranjem apoteka u naseljima poput Vučja i Grdelice, a onda je, koristeći resurse ove ustanove, u njoj inicirao formiranje najpre kozmetičke laboratorije „Kemofarma“, i nešto kasnije farmaceutske laboratorije za proizvodnju lekova. Rukovođen preduzetničkom logikom, u Leskovcu je otvorio i dva, za poratno vreme luksuzno opremljena lokala, „drogerije“, u kojima je prodavana kozmetika, a plasman ove vrste roba, počevo od imalina, preko kolonjskih voda do finih sapuna, proširo se ubrzo na područje bivše Jugoslavije. Iz kozmetičke laboratorije, nastaće za kratko vreme kozmetička industrija do skora poznata pod imenom „Nevena“-Leskovac, ali će Božidar, usled prezauzetosti, vođenje ovog proizvodnog programa prepustiti svojim saradnicima upravo u trenutku krštenja ove fabrike.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Farmaceut po opredeljenju i obrazovanju, i već iskusan apotekar, Božidar se posvećuje razvoju proizvodnje lekova, i zajedno sa grupom radnika u čije je obrazovanje ranije ulagao, 1953. godine registruje Fabriku lekova „ZDRAVLJE“, koja će slavno ime zadržati i danas, iako je, posle perioda tranzicije i privatizacije, izgubila pozicije koje je nekada imala na tržištu eks-Jugoslavije, Evrope i sveta. Podsećanja radi, „ZDRAVLJE“ je u najboljim godinama svog pstojanja izvozilo lekove u vrednosti većoj od 200 miliona dolara, i zauzimalo oko 15 procenata tržišta medikamenata u konkurenciji sa ozbiljnim proizvođačima smeštenim u glavnim gradovima bivših republika.

Suočen sa ozbiljnim zadacima ispunjavanja „dobre proizvođačke prakse“ – čuvene GMP norme – i u uslovima nedostatka kadrova neophodnih za delikatnu proizvodnju lekova, Božidar inicira najpre stvaranje posebnih odeljenja u postojećim leskovačkim tehničkim školama, a odmah zatim i pokreće inicijativu za osnvanje Hemijsko-tehnološke tehničke škole, jedinstvene po svom ustrojstvu. Iako je radila po standardima ministarstava prosvete za obrazovanje tehničara, ova škola je bila izvan sistema državnog finansiranja obrazovanja, jer je sredstva za njeno postojanje obezbeđivala – Fabrika lekova.

U uslovima ispunjenja zahteva za ravnomernim razvojem krajeva, Božidar, zajedno sa ondašnjim organima lokalne samouprave, osniva i Fabriku kavovina i prehrambenih proizvoda u Pečenjevcu.

Istorija progresa u Leskovačkoj industriji beleži i još jedan jedinstveni poduhvat Božidara Đorđevića Kukara. Zajedno sa usvajanjem proizvodnje novih lekova i stalnim proširenjem proizvodnih kapaciteta, Božidar sa grupom saradnika osniva i jedinstveno Institut za istraživanje i razvoj, čiji je zadatak bio iznalaženje sopstvenih tehnologija i postupaka za proizvodnju aktivnih supstanci za lekove. Ovako stvoren Institut, sa međunarodnim i domaćim sertifikatima naučne ustanove, bio je jedan od kamena temeljaca današnjeg Tehnološkog fakulteta u Leskovcu.

Oosim angažovanosti na poslovima generalnog direktora, Božidar Đorđević je u Leskovcu ostao upamćen i kao osnivač Narodnog pozorišta, nosilac glavnih uloga ili samo običan glumac u brojnim predstavama domaćih i stranih autora.

Hronike beleže da je direktan učesnik osnivanja brojnih sportskih društava i udruženja,  posebno se njegovo ime vezuje za nastanak PSD „Kukavica“, jer je i sam bio aktivan smučar i planinar, ali i u nastanku bokserskog kluba „Borac“ i leskovačke košarke uopšte. U godinama pred Drugi svetski rat, Božidar je bio prvotimac legendarnog fudbalskog kluba „Josif“.

Božidar je preminuo u Leskovcu, 1992. godine. Nikola Milićević, jedan od autora, je leskovački novinar i publicista, a Nenad Mihajlović, začetnik ideje o izradi monografije „Božidar Đorđević Kukar“ je nekadašnji leskovački privrednik i profesor na stručnim školama iz oblasti tekstila.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare