LESKOVAC
Rotari klub Leskovac obeležava 25 godina od reosnivanja, što je bio povod donacije ali i prilika da sa institucijama obrazovanja razmene ideje o budućoj zajedničkoj saradnji. U Centru za stručno usavršavanje u obrazovanju Leskovac održan je sastanak predstavnika Rotari kluba Leskovac sa predstavnicima Ekonomske škole „Đuka Dinić“, OŠ „Svetozar Marković“, OŠ „Kosta Stamenković“, PU „Vukica Mitrović“ i Naučnog kluba Leskovac. Nikola Božić, guverner Rotari dostrikta Srbija i Crna Gora, kaže da je septebar lep mesec za obrazovanje, početak školske godine.
„U Rotari klubu to je i mesec posvećen upravo jednoj oblasti našeg delovanja, a to je obrazovanje i pismenost. Obrazovanje je važan segment svakog društva i upravo zbog toga jedan veliki segment naših projekata su upravo tu usmereni. Želimo da pomognemo i podržimo sve one nastavnike koji žele da se dodatno usavršavaju i da motivisani inoviraju nastavu, te da budu dobar resurs učlenicima i budućim naraštajima koji će voditi razvoj ovog društva. Razvoj obrazovanja je danas veća nego nekad, jer prisustvujemo jednom rapidnom razvoju i promenama u društvu i danas obrazovni sistem više i ne može da predvidi kako će izgledati tržište radne snage kroz 15 godina, koliko otprilike treba da se prođe korz jedan celokupni obrazovni ciklus. Zato je važno pripremiti ljude da se adaptiraju, da budu spremni na celoživotno učenje, na prekvalifikacije, dokvalifikacije, transformacije, da bi mogli da kroz ceo život budu uspešni u poslu koji obavljaju.“
Ovom prilikom Centru za stručno usavršavanje poklonjen je i izvestan broj stručnih knjiga, tačnije rečnika koji će svakako biti od koristi u narednim danima.
Rotari Leskovac i uopšte, Rotari u Srbiji, Evropi i svetu, su organizacije taštine, gordosti, suejete…kako hoćete. Retki su lođi ljudi medju njima, većina su pristojni, ali, čini mi se, do kraja neostvareni, koji stiču privid da su članstvom u Rotari klubu završili sa radom na sebi. Velika je to greška. Pipadnost tom najnižem obliku masonerije,(nazvao bih je – masonska loža za sirotinju) daje im lažni privid samouverenosti, umišljene veličine, moći, izuzetnosti i još ko zna koliko kojekavih budalaština štetnih za čovekov napredak i neprekidno životno usavršavanje. Tu staju. Druže se u svojim prostorijama, ćaskaju, donose torte kada je nečijem detetu rodjendan, proslavljaju zajedno jubileje, i druže se na silu.
Reosnovani su, iz razloga što je naš grad u jednom momentu imao DVA Rotari kluba, zahvaljujući jednom marvenjaku zalutalom u književnost, osvedočenom negativcu,jednom od najlošijih ljudi u Leskovcu. Članstvu šaljem pozdrave i želim uspeh u daljem radu uz poruku da moj komentar ne shvate kao zlu nameru.
Rotary klubovi su predvorje masonerije, a njihovi članovi su kobajagi ugledni ljudi iz različitih profesija. Osnivač RK Leskovac je nerealizovani lekar, vlasnik firme sa neproverenim dentalnim preparatima, “naučnik”, devedesetih godina je žarko želeo da bude direktor “Zdravlja”. Posle tog neuspeha otišao je u privatnike. Čovek sa mnogobrojnim frustracijama i oskudne stručnosti. Sedište kluba je bilo u njegovoj kući i mislim da je i danas tamo. A marveni lekar je sličan njemu. To je slika rotarijanaca u Leskovcu, a verovatno i u Srbiji.