Poljoprivreda: Kako se boriti protiv žilogriza?

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

LESKOVAC
Žilogriz (Capnodis tenebrionis) je izuzetno opasna štetočina koja pričinjava štete na svim koštičavim voćnim vrstama (višnji, trešnji, šljivi, kajsiji, breskvi). Na području Jablaničkog okruga njegovo prisustvo je dominantno u zasadima višanja. Susreće se i u višegodišnjim proizvodnim zasadima, i u mladim zasadima.
Štetočina prezimi u stadijumu imaga (odrasle jedinke) ili larve. U proleće se najpre nastanjuje na korovskim biljkama, da bi sa listanjem koštičavog voća prešao u voćnjake. Odrasla jedinka je tvrdokrilac, dužine tela 2-3 cm. Telo je crne boje, bez sjaja, sa beličasatom prevlakom na delu iza glave. Hrane se korom, uglavnom tankih grančica, peteljkama listova, ređe listom. Njihova ishrana nije intezivna, mada traje 3 meseca. Kao posledica izgrizanja i presecanja peteljki, listovi opadaju. Imaga se mogu uočiti u krošnji na osunčanim mestima tokom toplijeg dela dana, i kada se spustaju niz stablo kako bi pololožila jaja. Ženke po parenju polažu jaja plitko u zemljište oko stabala (pojedinačno ili u grupicama), ili na koru donjeg dela stabla. Najveći broj jaja (oko 95%), položen je na 35 cm udaljenosti od stabla. Ostala jaja mogu se naći i na udaljenosti do 1m od stabla. Jaja polažu od početka juna do kraja avgusta, a ona su ovalna, mlečno bele boje. Nakon 10-20 dana pile se larve koje se kreću ka korenu u koji će se ubušiti. Snažno razvijenim usnim aparatom, buše hodnike i prelaze iz tanjih u deblje korenje. Mogu dospeti i u korenov vrat, i prizemni deo stabla. Larva je topuzastog izgleda (najšira je u području prvog grudnog segmenta, a onda se sužava prema kraju tela), bledo žute boje, bez nogu, sa 13 članaka. Njen razvoj traje 1-2 godine. Odrasle larve mogu biti duge oko 7 cm. Mogu se naći u prizemnom delu stabala, ispod kore, jedna ili veći broj larvi, koje su u različitih stadijuma razvoja. Lutke su u komoricama, u drvenstom delu stabla. U početku su svetlije boje, kasnije potamne. Štete nastale kao posledica ishrane larvi, odnosno presecanja sprovodnih sudova koji snabdevaju stablo vodom i hranljivim materijama, dovode do poremećaja u snabdevanju mineralnim hranivima stabala. Posledica toga su sitniji listovi i formirani plodovi. Napadnuta stabla ispoljavaju simptome delimičnog, postepenog sušenja, da bi se na kraju potpuno osušila. Osušena stabla se lako vade iz zemlje. Razvoj jedne generacije traje i do 3 godine.
Zaštita od ove štetočine zahteva primenu svih raspoloživih mera, mehaničkih, agrotehničkih i hemijskih:

  • smanjenje populacije odraslih jedinki postavljanjem lovnih klopki (posude svetlijih boja u koje se sipa voćni sok), kao i otresanje stabala i skupljanje odraslih jedinki,
  • suzbijanje odraslih jedinki primenom insekticida,
  • zaštita zemljišta i prizemnog dela stabla PVC folijom, u cilju sprečavanja ženki da polože jaja,
  • obrada zemljišta i navodnjavanje u cilju smanjenja brojnosti ispiljenih larvi,
  • uklanjanje zaraženih i osušenih stabla sa korenom i njihovo spaljivanje, i tretiranje rupa nakon vađenja zemljišnim insekticidom,
  • odmaranje zemljišta(na iskrčenim parcelama 3-5 godina ne podizati voćnjak),
  • prilikom podizanja novih zasada koristiti zdrav sadni materijal, kao i zemljišne insekticide u otvorene jamiće za sadnju.
    Bojana Karapandžić, dipl.inž.polj.
Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare