POČELI “BORINI POZORIŠNI DANI”

VRANJE

U Vranju su večeras počeli 35. “ Borini pozorišni dani”.
Ovu značajnu kulturnu manifestaciju simbolično je otvorio predsednik Skupštine grada Vranja  Slobodana Stamenkovića a održava se u Domu vojske u ovom gradu.

Stamenković je na otvaranju  istakao potrebu jednog naroda da, kroz umetničko stvaralaštvo, izrazi svoju jedinstvenost i prepoznatljivost.

 

“Grad Vranje sa istim žarom, interesovanjem i ubeđenjem, decenijama unazad, vodi računa o pozorištu. To je naročito intenzivirano nakon požara 2012. godine kada je, nažalost, izgorela zgrada vranjskog teatra. Svrha postojanja pozorišta i pozorišnog festivala je očuvanje umetničkog stvaralaštva. „Borini pozorišni dani“, ne samo da opravdavaju svrhu svog postojanja, već nam potvrđuju neophodnost ovakve manifestacije kako bi se u razmeni iskustava satkao bolji i kvalitetniji kulturni sadržaj grada”, rekao je Stamenković.

 

Festival je otvorio komad Duška Kovačevića, “Generalna proba samoubistva”, Narodnog pozorišta iz Kikinde, u režiji Nenada Gvozdenovića.

 

Na programu Borinih pozorišnih dana su I “Tri sestre”, A.P. Čehova, u režiji Trajčeta Georgijevog, Pozorišta “Bora Stanković” iz Vranja, “Moje nagrade”, Narodnog pozorišta iz Beograda, “Čehov je Tolstoju rekao zbogom”, Bitef Teatra, “12 gnevnih žena”, Narodnog pozorišta iz Niša i “Idealna milijarda”, Abarid Fondacije iz Beograda.

“Borini pozorišni dani” traju do 26. oktobra.

Ovogodišnji radni naslov je “Odbrojavanje”

 

Novom konceptu Borinih dana, koji je osmišljen pre nekoliko godina, „natovarili“ smo na pleća teško breme – želja nam je bila da Festivalom presudno utičemo na pozorišni život Vranja, u smislu pravljenja nove teatarske atmosfere, piše, tim povodom, dramaturg Željko Hubač.

 

“U zaista kratkom vremenskom periodu, vodeće predstave Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Ateljea 212, Narodnog i mnogih drugih teatara, našle su svoju publiku u Vranju, baš kao što su kreativni izazov u ansamblu vranjskog pozorišta našli mladi autori, poput Ane Đorđević, Ane Grigorović, i posebno Snežane Trišić i Olge Dimitrijević. Bili su to mali, ali značajni i kontinuirani koraci unapred.

 

Snovi o unapređenju pozorišne infrastrukture, koja bi podržala ovaj festivalski i produkcioni uzlet (tada značajnije prepoznat i od ministarstva kulture) raspršili su se nakon katastrofalnog požara u kojem je napjre izgorelo pozorište, a potom je na tihoj vatri beskućništva počeo da sagoreva i entuzijazam. Da li je izgoreo?

 

Ako me ne vara sećanje, u jednoj od tih plodnih festivalskih godina, koje su potom „pojeli“ piromani, videli smo u selekciji Borinih dana desetak umetničkih kreacija koje su iste sezone zaslužile Sterijine nagrade. Neko će reći da smo i na prošlogodišnjem Festivalu imali „Sterijance“! Da, ali samo zahvaljujući već pomenutim ugarcima entuzijazma, koji su, eto, i ove godine učinili nemoguće donekle mogućim…

 

Bez zgrade teatra, pozorišni umetnički čin je moguć, ali samo kao incident. Isto važi i za Festival. Naredne 36. Borine dane, ili ćemo organizovati u novoj zgradi vranjskog pozorišta, ili ćemo konačno izgoreti…

 

Odbrojavanje je počelo”, poručuje Hubač.

 

 

 

 

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare