KOSOVSKA MITROVICA
Nije u pravu Gabrijel Eskobar visoki predstavnik američke administracije kada kaže da je vlada
samoproglašene republike Kosovo napravila težak ustupak manastiru Dečani sprovodeći odluku ustavnog
suda da je 25 hektara zemljišta manastirsko vlasništvo. Sasvim je neobjašnjivo zašto se više od osam
godina ne sprovodi odluka ustavnog suda samoproglašene republike Kosovo kada su u pitanju
nepokretnosti koje pripadaju Srbima.
A da nije nikakav ustupak govori i to da manastir Visoki Dečani već više od 30 godina obrađuje to
zemljište i da je to zemljište dobijeno tako što je tri najatraktivnije lokacije u gradu Dečane manastir
ustupio da bi dobio ovo zemljište. Paradoks je i to što je to zemljište i katastarski prevedeno kako ono
koje je ustupio manastir tako i ovih 25 hekatara koje je manastir zauzvrat dobio. Međutim, posle 1999.
godine opština Dečane ne priznaje takav katastarski prenos ali je saglasna sa one tri atraktvine lokacije
koje je opština dobila pre rata. Pravi ustupak kada su u pitanju manastirski posedi bio bi onaj da se
manastiru vrati 750 hekatara zemlje koju je komunistička vlast 1946. godine otela ovoj srpskoj svetinji.
Međutim, ono što zabrinjava i uznemirava Srbe na prostoru KiM naročito na njenom severu jesu
promena natipisa saobraćajnih tabli u naseljima na ovom području. Skidaju se ćirilični natpisi što je
suprotno i ustavu samoproglašene republike Kosovo sve u cilju dalje albanizacije južne srpske pokrajine.
Pada u oči da se ovaj postupak separatističkih vlasti dešava neposredno posle tajne i diskretne
posete ambasadora Srbije u SAD Marka Đurića Prištini. Po svim indicijama ovaj visoki zvaničnik
Vučićeve vlasti, kome se smeši u okviru buduće vlade Srbije ozbiljna funkcija, sastao se predsednikom
vlade samoproglašene republike Kosovo a gostio se po prištinskim elitnim restoranima i sa ministrom
policije u istoj vladi Dželjaljom Svečljom. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, bez čijeg blagoslova
Marko Đurić nije osvanuo na KiM i nije se sastajao sa separatistima, dužan je da objasni građanima
Republike Srbije a naročito Srbima na Kosovu i Metohiji o karakteru ove posete. Dužan je da objasni šta
je Marko Đurić tražio u južnoj srpskoj pokrjini, šta je razgovaro sa separatistima, šta je dogovarao, šta
je predavao.

Takve zakulisne Vučićeve radnje upravo podsećaju na vreme kada je Aleksandar Vučić sa Hašimom
Tačijem po Parizu crtao karte i delio Kosovo i Metohiju. Sličan poduhvat je Aleksandar Vučić izveo i
kada je od Aljbina Kurtija dobio više od 200 autobusa da dovozi svoje pristalice na kontramiting u
Beogradu kako ove sa Kosova i Metohije tako i one sa juga Srbije od Vranja do Niša. Te scene i slike imali
smo prilike da vidimo u brojnim medijima. Upravo tada kada je od Aljbina Kurtija dobio autobuse ROSU
policija je ušla na sever Kosova i Metohije i zauzela sve četiri opštine. I vrpapcima je jasno da je
zauzimanje opština na severu KiM plod dogovora Aljbina Kurtija i Aleksandra Vučića. Ti dogovori i
saradnja ova dva političara krenuli su onda kada je kandidat Aljbina Kurtija za predsednika „Kosova“
Vljosa Osmani izabrana glasovima Srpske liste odnosno bolje reći Srpske napredne stranke, sobzirom da
nema nijednog člana Srpske liste koji nije i član Srpske napredne stranke, a traje do današnjeg dana.
Čak i ova kriza oko dinara deluje pomalo zbunjujuće jer sve miriše da će da se završi kao po pitanju
registarskih tablica. Aleksandar Vučić je krenuo sa grafitima „Nema predaje KM registracija ostaje“, da
bi na kraju ceo problem rešio tako što je telekom pozivao Srbe sa KM registracijma da svoja vozila
registruju na separatističke tablice. Natezanje je trajalo dugo vremena kao što se i sada dešava po pitanju
dinara. Ishod se naslućuje. Aleksandar Vučić će da pristane na ono šta separatisti u Prištini traže. A
ova politička dešavanja liče na ono kada je petao jurio kokošku tri kruga oko zgrade a ne jedan jer sa tri
kruga ona je poštena i patriotska kao što sebe predstavlja predsednik Srbije.
Ako stvarno želi da reši krizu sa dinarom predsednik Srbije bi morao u političkoj borbi sa
Prištinom da primeni reciprocitet. Reciprocitet kao mera je svuda u svetu prihvaćena kao politički
standard u komunikaciji među strankama u sporu. Tu meru jedino Aleksandar Vučić ne primenjuje sa
Prištinom. Ni kad su u pitanju brojna i neopravdana hapšenja Srba, ni kada se sprečava uvoz srpske robe u
južnu srpsku pokrajinu a takođe i dinar kao platežno sredstvo. Dovoljno je da Beograd samo zabrani prolaz
vozilima sa separatističkim registraskim tablicama i separatističkim ličnim dokumentima pa da Aljbin
Kurti dozvoli upotrebu dinara. Na nesreću Srba Aleksandar Vučić jednu takvu meru nikada ne sme da
primeni jer njemu Kosovo i Metohija služi za ličnu trgovinu zarad golog opstanak na vlasti.
Na kraju da još jednom podsetimo koliko je politika Aleksandra Vučića prema južnoj srpskoj
pokrajni pokvarena, nemaoralna, podmukla, licemerna jeste i to da je seirenje Marka Đurića sa ministrom
policije „Kosova“ po prištinskim kafanam bezobrazno jer je upravo Dželjalj Svečlja rukovodio akcijom u
Banjskoj kada su ubijena trojica srpskih mladića i što upravo on otima zemljište od Srba i prevodi u
vlasništvo ministarstva unutrašnjih poslova, pa je pripojio Rajsku banju u Banjskoj, autobusku stanicu i
objekte Vodovoda i Standarda u Kosovskoj Mitrovici, velelepnu vilu Milana Radjičića na jezeru Gazivode
kao i da je inicijator otimanja zemljišta od Srba za izgradnju kasarni ROSU policije na severu Kosova i
Metohije. Ako je i od Aleksandra Vučića, mnogo je.
Kako radili tako nam Bog pomogao, navodi se u saopštenju Narodnog pokreta Srba sa Kosova i Metohije
„Otadžbina“. (kraj)saopštenje/LJS