Opet će Leskovac biti rasadnik dobrih golmana

LESKOVAC

Danas, kad su u mirovanju sva sportska takmičenja zbog ove pandemije virusa korone, ljubitelji fudbala, već više od dva meseca, nemaju priliku da se svakog vikenda okupljaju na fudbalskim stadionima kako bi uživali u „najvažnijoj sporednoj stvari na svetu”, fudbalu. Do skora nije bilo ni treninga, a od nedavno fudbaleri mogu na teren da vežbaju, ali uz poštovanje određenih propisanih mera. Vredni i preduzimljivi treneri OFŠ „Šampion 2014“ iz Leskovca imali su puno posla u poslednje vreme kako bi sredili fudbalski teren u Vinarcu, gde fudbalska mlađarija trenira. Za rad sa mladim i talentovanim golmanima zadužen je Nenad Petrović Persi, koji je imao izuzetno uspešnu fudbalsku karijeru, a sada se nalazi u novoj ulozi trenera golmana u ovoj fudbalskoj školi.

  • Deca su nestrpljiva i žele da rade i da treniraju. Ali, mi smo u obavezi da poštujemo sve mere nadležnih državnih organa i svakako da nam je najvažnije zdravlje sve deca koja treniraju u našoj školi. Tako ćemo se ponašati i u narednom periodu, a decu ćemo uvoditi u treninge onoliko koliko nam diktiraju sve okolnosti u vremenu u kome se trenutno nalazimo – ističe Nenad Petrović Persi o trenutnoj situaciji u školi u vezi treninga mladih igrača.

JUGpress: Sada ste trener golmana, a šta je vas opredlilo da postanete čuvar mreže?

  • Da li to bilo između dva kamena, dve školske torbe, ili nekih drugih predmeta koji bi predstavljali okvir gola, još od najranijih dečačkih i školskih dana, od uvek me je privlačilo stajanje na takvom mestu, jer je u meni budilo posebno zadovoljstvo, pažnju, ali i odgovornost, kako bi smo svi na kraju igre bili srećni i radosni zbog svima dobroznane fudbalske igre. Međutim, davne 1990. godine, na prvom treningu „petlića“ Dubočice dolazim sa željom da budem igrač i jedan od dečaka koji će postizati golove. Već sledećeg treninga preovladala je zaštitnička opsesija u ovom slučaju sopstvenog gola. Od tada pa narednih 30 godina, proveo sam mnogo divnih i napetih trenutaka na tom mestu, čuvajući mrežu svoje ekipe u različitim starosnim dobima, u mnogim gradovima i kada bih opet trebao da izaberem uz koji sport da odrastam, to bi bio fudbal i bez dileme na poziciji golmana.

JUGpress: Da li se sećate ko vam je bio prvi trener u „petlićima” Dubočice?

  • Prve golmanske odbrane naučio sam od Đorđa Jovanovića, izuzetno dobrog čoveka i vrednog trenera i učitelja koji je znao i umeo da radi sa nama koji smo tek bili zakoračili na fudbalski teren, a želja nam je bili da budemo golmani.

JUGpress: Oprobali ste neko vreme i u beogradskoj Crvenoj Zvezdi?

  • Da, baš tako. Proveo sam dve godina u kadetima beogradske Crvene Zvezde uz kasnije reprezentativne čuvare mreže, sa kojim i danas sarađujem, a to su Bojan Isailović i Vladimir Dišljenković.

JUGpress: Čiji ste sve član bili?

  • To je leskovačka Dubočica, Bor, Rudar iz Kostolca, BSK iz Bujanovca, Sloga iz Leskovca, a bio sam član i amaterske reprenzetacije Srbije za koju sam trebao da nastupam na takmičenju u Poljskoj, ali iz nekog razloga su mi pred sam put saopštili da ja nisam među putnicima.

JUGpress: Jednom prilikom ste rekli da vam je jedno poznanastvo opredelilo da budete trener golmana. O čemu se tu zapravo radi?

  • Bilo je to pre više od dvadeset godina, tačnije 1997. godine, upoznajem pravog i za sada jedinog potvrđenog učitelja i trenera golmana u našem regionu bata Mišu Petrovića iz Vlasotinca. Već na prvom susretu i treningu uviđam da je Miša Petrović ljudska veličina i čovek iz struke, kakav se ne postaje preko noći sa nekakvim prirodnim darom za opservaciju i sprovođenje metodologije rada sa dečacima koji bi imali želju da budu golmani ili kod kojih bi on sam probudio volju za napredovanjem. Čovek kakav se jednom u životu sreće, koji je uspeo da fudbalski proslavi i obeleži Vlasotince i fudbalsku Vlasinu, lansirajući vrhuske golmane, reprezentativce Aleksandra Kocića i Dejana Pešića u fudbalsku elitu, ali i mnoge druge golmane koji su izalazli iz njegove radionice sa sjajnim karijerama. On je moj lični uzor, čovek od koga i danas „kradem“ trenerske ideje i znanje i bio bih prezadovoljan da, sada kao trener bar polovično sustignem njegove rezultate u radu.

JUGpress: Koje ste godine počeli da se bavite poslom golmanskog trenera?

  • Trenerskim poslom se bavim zvanično od 2015. kada sam uspešno završio trenersku edukaciju trenera sa UEFA „B“ licencom. Tri godine kasnije završavam i Nacionalnu licencu za trenera golmana, na izuzetan način organizovanu od strane FS Srbije, sa sjajnim nosiocima programa i ljudima nesebičnim u prenošenju ogromnog iskustva i znanja, Dušanom Gašićem i Brankom Katićem. Takođe sam u više navrata, boravkom u Sportskom centru FSS u Staroj Pazovi imao tu čast da učim od proslavljenog reprenzentativca Dragana Pantelića.

JUGpress: I, kako je bilo na početku vašeg stvaralačkog rada?

  • Već na svom prvom trenerskom koraku u radu sa tada pionirom GFK „Dubočice“ Zvezdanom Cvetanovićem (1999.), uspešnim prvotimcem „Radničkog“ iz Pirota, a sada člana „Dinama“ iz Vranja, kao i Filipom Janaćkovićem (1999.) trenutnim prvotimcem FK „Sloga“ iz Leskovca, pred kojima je svetla fudbalska budućnost, uvideo sam da uspešno mogu doprineti u razvoju i oblikovanju golmana.

JUGpress: Oprobali ste i u radu sa golmanima seniorskog tima?

  • Jeste. Kao trener golmana u seniorskom uzrastu sam radio u srpskoligašu FK „Jedinstvo“ iz Bošnjaca, kada je ekipa pod vodstvom trenera Milana Đorđevića i Igora Pešića u takmičarskoj sezoni 2016./2017. vezala 23 utakmica bez poraza, na golu sa fenomenalnim Aleksandrom Danićem. Leta 2019. godine imao sam trnersku epizodu u seniorskom timu GFK „Dubočica“ kada sam skrenuo pažnju šire fudbalske javnosti na mladog golmana Miloša Mladenovića (2001.), momka sa potencijalom za ogromnim napredovanjem.

JUGpress: Imali ste priliku da radite i sa mladim golmanima reperezentacije Srbije, a i FSRIS, a bili ste i ukampu Dejana Stankovića?

  • Kao nosilac Licence za rad sa golmanima radio sam u reprenzentaciji Srbije U-15, član sam trenažno selektivnog kampa FS RIS i fudbalskog kampa “Deki 5“ u organizaciji tima ljudi našeg proslavljenog reprezentativca Dejana Stankovića.

JUGpress: Ima li talentovane dece za golmanskim dresom u vašoj školi fudbala?

  • Ima, ima, kako da nema. Kao trener golmana u OFK „Šampion 2014“ Leskovac, očekujem da, uz kontinuirani rad u budućem periodu, već neko od golmana različitih starosnih generaciji, a to su kadeti, pioniri, petlići Marko Kocić, Lazar Mitrović, Stefan Janaćković, Mihajlo Mihajlović, Miloš Milić, Strahinja Stanković, Matija Zarković, Vidak Jović, Martin Simonović… iskažu sav svoj potencijal i prokrče sebi put ka najvišim fudbalskim nivoima u zemlji.

JUGpress: Leskovac je nekad bio izvorište talentovanih golmana, a toga u poslednje vreme nema. Šta je uzrok tome i da li se može vratiti imidž Leskovcu kao rasadniku dobrih golmana?

  • Leskovac ima golmansku tradiciju, a nju su činili imena, kao što su Ranko Cakić, Jovan Savić, Nenad Lukić, Borivoje Ristić, Saša Stamenković, a možda sam nečiji ime ovog trenutka i zaboravio da pomenem. Poslednjih godina talentovani dečaci, golmani sa ovih prostora ne mogu sebe da afirmišu u najvišim fudbalskim takmičenjima. Mislim da odavde krenu nedovoljno obučeni golmanskom veštinom i još bitnije nepripremljeni za ona psihološka iskušenja koja pozicija golmana sama po sebi nosi. Ključ je u pravom odabiru i selekciji dečaka, metodološkom radu, ogromnom trudu i strpljenju do njihovog formiranja i sazrevanja. Verujem da iz grada na reci Veternici put fudbalske slave, vrhunskim odbranama ponovo mogu da krenu neki novi dečaci, ali put do fudbalskih visina je izuzetno težak i zahteva puno stručnog rada i odricinja.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare