BEOGRAD – SMEDEREVO
Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) izražava zabrinutost zbog presude Višeg suda u Smederevu, koji je novinara Slobodana Dukića proglasio krivim za neovlašćeno prikupljanje ličnih podataka i izrekao mu novčanu kaznu od 30.000 dinara. Osnovni sud u Smederevu prethodno je dva puta oslobodio Dukića optužbe, ali je Viši sud prihvatio žalbu privatnog tužioca i promenio presudu.
NUNS posebno zabrinjava obrazloženje presude, jer otvara pitanje pod kojim uslovima novinari mogu da prikupljaju i objavljuju informacije od javnog značaja. Viši sud je zaključio da je Dukić bio svestan da je njegovo postupanje zabranjeno, iako takva tvrdnja nije bila navedena u privatnoj tužbi. Time je, prema oceni NUNS-a, sud izašao iz okvira optužbe.
Takođe, posebno ukazujemo na pogrešnu primenu člana 88. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, koji predviđa odstupanja od velikog broja odredaba ovog zakona kada je reč o obradi podataka u svrhe novinarskog istraživanja i objavljivanja informacija od javnog interesa. Uprkos tome, u praksi se zaštita podataka o ličnosti neretko tumači preširoko, bez odgovarajućeg uvažavanja specifičnosti novinarskog rada, pa se novinarima pripisuje povreda prava na privatnost čak i u slučajevima u kojima sporni podaci nisu ni objavljeni ili su izmenjeni tako da identitet lica ne može biti utvrđen. Takva praksa može dovesti do neopravdanog ograničavanja slobode medija i prava javnosti da bude informisana.
U presudi se navodi i da je Dukić objavio adresu i jedinstveni matični broj građana (JMBG) privatnog tužioca. Međutim, adresa nije bila objavljena u spornom tekstu, a JMBG je bio izmenjen tako da se pun broj nije mogao utvrditi.
Posebno zabrinjava način na koji je sud ocenio korišćenje novinarskih izvora. Sud je naveo da je Dukić, kao istraživački novinar, mogao i morao da zna da je njegovo postupanje zabranjeno. U obrazloženju je istakao da je Dukić do dela podataka došao podnošenjem zahteva za slobodan pristup informacijama od javnog značaja, dok je ostale podatke pribavio od svojih izvora. Sud je zaključio da i sama činjenica da je Dukić “od svog izvora” dobio kopiju radne knjižice privatnog tužioca “ukazuje da je nabavljanje ovog dokumenta izvršeno neovlašćeno”. NUNS smatra da činjenica da je novinar dobio dokument od izvora sama po sebi nije dovoljna za takav zaključak.
Zakon o javnom informisanju i medijima štiti pravo novinara da ne otkrije svoj izvor. Izuzetak se odnosi na podatke o krivičnom delu ili njegovom učiniocu ako je za to delo propisana kazna zatvora od najmanje pet godina i ako se podaci ne mogu pribaviti na drugi način. Član 41 Zakonika o krivičnom postupku takođe štiti poverljivost izvora i predviđa izuzetke za teška krivična dela, uključujući situacije u kojima je otkrivanje izvora neophodno da bi se takvo delo sprečilo.
Ovakvo tumačenje zanemaruje značaj slobode medija, zajemčene Ustavom Republike Srbije, domaćim zakonodavstvom i međunarodnim konvencijama, kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Zaštita novinarskih izvora predstavlja jedan od temeljnih postulata slobodnog i nezavisnog novinarstva i neophodnu garanciju ostvarivanja slobode izražavanja i prava javnosti da bude informisana. Dovođenje ove zaštite u pitanje, naročito tretiranje samog korišćenja novinarskog izvora kao dokaza neovlašćenog postupanja, može obeshrabriti izvore da komuniciraju sa novinarima, ugroziti istraživačko novinarstvo i ograničiti pravo javnosti da zna.
Korupciju je gotovo nemoguće istraživati bez oslanjanja na novinarske izvore, budući da se ne može očekivati da će institucije, odgovarajući na zahteve za pristup informacijama od javnog značaja, same ukazivati na postojanje eventualnih nepravilnosti ili koruptivnih radnji u svom radu.
Prihvatanje takvog pristupa stvorilo bi prostor za posredan pritisak na novinare i medije, jer bi strah od posledica korišćenja izvora mogao dovesti do autocenzure i suštinskog ograničavanja slobode medija.
(Kraj) SP/AS
