Nenad Konstantinović, Ujedinjena demokratska Srbija : Pobeda u tri koraka

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

LESKOVAC

…Ne može da se (vlast) promeni revolucijom. Vlast može da se promeni samo na izborima i to je ono što smo naučili i devedesetih godina, ko se seća. Prvo smo tražili vanredne parlamentarne izbore kad smo pobedili na vanrednim parlamentarnim izborima, onda su građani izašli na ulice i sačuvali te glasove na jedan miran i dostojanstven način. Siguran sam da bi se ponovo desilo ako bi vlast pokušala da pokrade glasove ljudi…Da li strani ambasadori podržavaju ovu vlast ili ne, mislim da strani ambasadori zastupaju interese svojih zamelja, a jedna od ključnih političkih tema u Srbiji jeste pitanje Kosova za koje se očekuje da će biti rešeno i mislim da tu podršku možemo da tumačimo više zbog mogućeg rešenja kosovskog problema, nego zbog toga što u Srbiji demokratija na nekoj visini nije apsolutno, mislim da je demokratija ugroženija nego ikada…- kaže Nenad Konstantinović u intervjuu za JUGpress.

JUGpress: – Da li će ovi izbori biti za promenu ljudi koji će biti na vlasti ili mogu biti izbori za promene sistema, poštovanje zakona, iskorenjivanje korupcije?

Konstantinović: Ovi izbori su početak, ja mislim, kraja vlasti SNS. Udružena demokratska Srbija je okupila ljude pojedince koji su bili članovi i DS, SDS, koji su bili nekad članovi Otpora, neki su bili članovi Građanskog saveza. Mnogi su pripadnici nevladinih organizacija, dakle ljude koji su demokratski orjentisani, ljudi koji hoće da žive u nekoj normalnoj i pristojnoj zemlji da mogu da žive od svog rada. Napravili smo jednu široku koaliciju, okupili smo razne pokrete iz opština i gradova u Srbiji. Krenuli smo jednim obrnutim putem, dakle ne da se iz Beograda nešto pravi, nego da iz Srbije pokreti koji nisu hteli da prestanu da se bore, su se kandidovali za lokalne izbore u lokalnim samoupravama. Preko sto opština i gradova smo okupili na jednom mestu. Zašto? Da bi artikulisali nezadovoljstvo protiv ove vlasti. To je bio prvi korak i taj korak smo napravili. Korak broj dva je ulazak u skupštinu Srbije, da se čuje da nije ovo zemlja onih koji glasaju za SNS i SPS, da ima i ove druge Srbije koja hoće da živi kao što žive ljudi u EU, u jednoj uređenoj državi. Treći korak je da napravimo infrastrukturu i to je ono što počinje praktično od danas. Infrastukturu u svakom gradu, u svakoj opštini, u svakom selu. Dok god se ne napravi grupa ljudi u svakom selu, ne možemo da promenimo vlast. Potrebna nam je infrastruktura u celoj Srbiji, ne samo u Beogradu. I na kraju, 2022. godine su predsednički izbori, siguran sam da ćemo na tim izborima pobediti Aleksandra Vučića.

JUGpress: – Kada kažete infrastrukturu u čitavoj Srbiji, da li je to šansa da se izvuku oni koji bojkotuju izbore i koji najverovatnije i ne bi glasali za Vučića ili za SPS, da izađu na te izbore?

Konstantinović:– Mislim da moramo da radimo na tome da motivišemo ljude da se angažuju. Sigurno da ljudi koji su se opredelili za bojkot su protiv ove vlasti i sigurno je da je šteta što ne izlazimo svi na izbore. Mislim da bi bio mnogo bolji rezultat i mislim da bi u mnogim opštinama i gradovima u Srbiji preuzeli vlast i odgovornost, a to bi nam dalo mogućnost da dalje radimo mnogo bolje nego što je to bilo do sada. Na žalost, neki ljudi smatraju da je bojkot rešenje i moram da ih razočaram, dakle nije bojkot rešenje. Neće se ništa promeniti bojkotom izbora. Mnogo je bolje da učestvujemo, bez obzira što smo svesni da nisu fer uslovi. Pogotovo nisu fer posle korone. Svi smo svedoci da su ljudi još uvek u strahu i da ne smeju da se pojave na skupovima. Mi smo otkazali sve velike skupove u velikim gradovima, idemo na manje skupove u manjim mestima. Zašto? Zato što se ljudi ne osećaju sigurno i zato što nećemo da ih dovodimo u situaciju da neko može da se zarazi. U takvoj situaciji ono što je bilo potrebno i što smo tražili od RTS-a, a to je da više budemo predstavljeni preko javnog servisa u smislu da sve političke stranke i koalicije mogu da predstave svoje programe. Na žalost, to se nije desilo. Nema fer izbornih uslova, ali to ne znači da ne treba da se borimo i da napravimo taj drugi korak, ne bi li promenu vlasti napravili na predsedničkim izborima.

JUGpress: -Kako tumačite činjenicu da zapravo veliki napad, možda čak i veći na vašu poslaničku listu, dolazi iz redova onih koji bi po definiciji trebalo da su vam bliži, iz redova opozicije?

Konstantinović:– Mi apsolutno ni na kakve napade iz opozicije nećemo da odgovaramo, jer to nije normalno. Ne treba mi da se svađamo sa opozicijom. Mi govorimo o tome šta je to, šta su problemi građana i šta je to što može da unapredi život ljudi. Mislim da su ti napadi potpuno besmisleni, mislim da ljudi više to ne žele ni da slušaju. Političari treba da slušaju šta građani govore. Treba da razumeju šta je to što oni žele. Ljudi imaju problem u ovoj zemlji sa egzistencijom. Dakle, ekonomija je na prvom mestu i hajde da pričamo o tome. Da vidimo da li imamo slobode ili nemamo slobode i kako to možemo da obezbedimo. I ono za šta se zalažemo to je razgovor. Razgovor i sa ljudima koji su u opoziciji i ljudima koji su na vlasti na kraju krajeva. U tom razgovoru mi možemo da dođemo do nekih zajedničkih rešenja koji rešavaju probleme i ljudi koji glasaju za opoziciju i ljudi koji glasaju za vlast. Taj razgovor nam nedostaje. Ja inače mislim da su svi ti napadi posledica jedne velike podele u društvu. Ta podela je nekorisna, ta podela dovodi do nasilja i onda dovodi do tih ideja da bi možda u ovoj zemlji vlast mogla da se promeni revolucijom. Ne može da se promeni revolucijom. Vlast može da se promeni samo na izborima i to je ono što smo naučili i devedesetih godina, ko se seća. Prvo smo tražili vanredne parlamentarne izbore kad smo pobedili na vanrednim parlamentarnim izborima, onda su građani izašli na ulice i sačuvali te glasove na jedan miran i dostojanstven način. Siguran sam da bi se ponovo desilo ako bi vlast pokušala da pokrade glasove ljudi.

JUGpress:- Kako tumačite činjenicu da OEBS neće da posmatra izbore, već će da bude posmatrač sa strane, što nam je rekao ambasador OEBS-a u nedavnom razgovoru? Zbog takvog odnosa međunarodne zajednice, čini se, da ključni ambasadori u Srbiji mnogo više rade kampanju za vlast nego što su nezavisni?

Konstantinović:- Da vam kažem, OEBS i ODIR šalju posmatračke misije na svake izbore i bila je njihova posmatračka misija i 2018. kad su bili izbori u Beogradu, 2017. za predsedničke, 2016. za parlamentarne i oni naprave neki izveštaj. Ono što smo se mi nadali to je da će biti jedna šira misija sada i bilo je i najave i čak je i odluka doneta da bude šira misija, ali pre korone. Mislim da je korona poremetila i to i da sad i iz bezbednosnih razloga mi nećemo imati tu širu misiju u Srbiji. Mislim da je to razlog. Da li strani ambasadori podržavaju ovu vlast ili ne, mislim da strani ambasadori zastupaju interese svojih zamelja, a jedna od ključnih političkih tema u Srbiji jeste pitanje Kosova za koje se očekuje da će biti rešeno i mislim da tu podršku možemo da tumačimo više zbog mogućeg rešenja kosovskog problema, nego zbog toga što u Srbiji demokratija na nekoj visini nije apsolutno, mislim da je demokratija ugroženija nego ikada.

JUGpress:– Kada ste već pomenuli Kosovo, stiče se utiksak da, zapravo, ovu vlast apsolutno ne zanimaju Srbi koji žive na Kosovu, već je Kosovo samo možda sever Kosova i to je sve. To vidimo po činjenicama da se tamo dešavaju razne stvari, život ljudi nije relaksiraniji iako je u međuvremenu potpisan Briselski sporazum ili kako sve češće čujemo Briselski sporazumi, što znači da ih je bilo više.

Konstantinović:- Hajde da počnemo od toga, ja mislim da ovu vlast ne zanimaju ni ljudi ne samo na Kosovu koji žive, nego ih ne zanimaju ni ljudi koji žive u Srbiji, jer da ih zanimaju problemi ljudi koji žive u Srbiji, mislim da bi se ponašali na drugačiji način. Evo vam nedavan primer: isto za vreme korone, svi smo sedeli u svojim kućama i u stanovima, maltene dva meseca. Vi ste videli odnos vlasti prema građanima. Stalno prekori, dranje, vikanje na građane, i to na građane koji su vrlo bili odgovorni. Prihvatili su sve mere, ponašali su se u skladu sa tim merama, možda je jedan posto kršio te mere. A onda smo zbog toga što oni nisu uspeli da spreče da jedan posto krši mere, morali smo da sedimo četri dana u karantinu, odnosno u svojim stanovima, da ne možemo da izađemo. Šta vam to govori? To vam govori da je s jedne strane vlast nesposobna da spreči da sankcioniše one koje krše zakon, a sa druge strane da ih nije zanimalo da promisle malo, da kažu: dobro evo naši najstariji sugrađani treba da smanje kontakte sa drugima. Ali mogu sat vremena dnevno da se prošetaju. Evo onih dva meseca, zašto penzioneri nisu mogli makar sat vremena dnevno po dvoje da se šetaju? Da nikome nije palo na pamet da napravi tu meru ljudskog. Isto tako mislim da ih ne zanimaju preterano ni građani, odnosno još manje ih zanimaju oni koji žive na Kosovu i Metohiji, kako i kakav je njihov život. Ne pominje se jug Kosova i život Srba na jugu Kosova. Kao da ne postoji ništa južno od Ibra. Malo se pominju opštine na severu i daje se neka nada da će možda te opštine ili neke opštine sa severa biti u sastavu repubilke Srbije. Ne znamo dovoljno o tome i o tom planu, jer niko neće da kaže iz vlasti, da predstavi kakav je uopšte plan. Ja mislim da je pitanje Kosova nešto što mora da se reši što pre. Svi oni koji kažu da je status kvo, nešto što nama odgovara, oni lažu, direktno lažu ljude. Status kvo i rešavanje tog pitanja za deset, dvadeset i trideset godina, to treba da rešavaju naša deca ili deca naše dece. To se neće desiti zato što niko više neće živeti na tom prostoru. Iz Srbije odlazi 60000 ljudi godišnje. Sa Kosova odlazi, iseljava se 30000 ljudi, to je mnogo manje od Srbije. Neće nikog biti za deset godine, neće biti ni Srba, ni Albanaca, neće biti života. To je jedna stvar. Druga stvar, nema status kvo-a kad druga strana neće na to prosto pristati. Oni će doneti odluke onakve kakve misle da idu njima u korist i u njihovom interesu. I nemojte da se iznenadimo da što više vreme prolazii to rešenje je lošije za Srbe koji žive na Kosovu i Metohiji. I zato je važno u dijalogu doći do rešenja tog pitanja i to što pre. Naravno nije dovoljno da se dogovore Beograd i Priština, potrebno je da taj sporazum garantuje i međunarodna zajednica, odnosno zapadne sile, bez te garancije zapadnih sila taj prosto dogovor neće biti održiv i neće biti sprovodiv. A duboko verujem da nam treba dogovor i da nam treba dogovor što pre kako bi mogli da nastavimo dalje.

JUGpress:– Na kraju, koje su tri ili četri stvari zbog kojih bi građani trebalo da glasaju ya vašu listu?

Konstantinović:– Ključna stvar u ovoj zemlji je ekonomija i i kako ćemo mi živeti za šest meseci od danas. 380 milijardi je deficit u budžetu RS. Srbija je morala da se zaduži tri milijarde evra i to su se zadužili zato što su nesposobni, po kamati od preko 3% iako je EU nudila i MMF da nam daju pomoć za kamatu koja bi bila manja od 1%. Pričali su da imamo puno para, imamo i više nego što nam treba. To prosto nije tačno. Daću vam jedan primer koji ilustruje i naše zalaganje da se Srbija što pre uredi kao što su uređene zemlje u Evropskoj uniji. Koliko je važno biti u tom društvu, kolika solidarnost postoji u EU, govori vam podatak da je Hrvatska pre deset dana svega, dobila sedam milijardi evra bespovratne pomoći od EU, za sanciju problema i štete koje je načinila korona. Sedam milijardi evra je dve trećine Srpskog budžeta. Mi smo duplo veći od Hrvatske i teritorijalno i po broju stanovnika. Sedam milijardi bespovratne pomoći bi mi dobili, bar sedam milijardi, možda i više da smo članice EU. Sa tim parama bi mogli da podignemo i obnovimo našu privredu. Umesto toga mi pozajmljujemo te pare, a to treba da vrate naša deca. Dakle, jeste politika naša pridruživanje EU, uređivanje zemlje da bude jedna zemlja u kojoj možete da planirate budućnost, da postoji nada da znate šta će vaša deca raditi kad završe srednju školu, završe fakultet, da ta deca ostanu ovde da se školuju. Ja imam ćerku od pet godina i sina od deset godina, ja bih voleo da oni ostanu u Srbiji i školuju se u Srbiji, idu u državnu školu i da mogu da dobiju posao u Srbiji i da žive ovde, a ne da odu negde u inostranstvo. To je naš nacionalni interes. To je naša potreba. Neće se to desiti ako ne uredimo zemlju kao što su zemlje iz evropske unije. Zašto? Zato što 95% ljudi koji se iseli iz ove zemlje, iseli se u EU, u Veliku Britaniju, u Ameriku, Novi Zeland, Australiju, Kanadu. Dva posto ode u Rusiju. Ne ode niko u Rusiju, neće niko da živi ni u Rusiji, ni u Kini. Zašto idu ljudi u Evropu? Zato što je to sistem koji im odgovara, tu mogu da planiraju svoju budućnost. To moramo da napravimo u Srbiji.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare