BERLIN
Nemački stručnjak za plućne bolesti Tomas Foshar, predsednik nacionalnog Udruženja pulmoloških klinika izjavio je da je bolest COVID-19 domen pulmologa koji se svakodenvno bave lečenjem virusnih i bakterijskih upala pluća i koji imaju najveće iskustvo u toj oblasti. Foshar je ocenio da se pacijenti zaraženi korona virusom bez medicinskog opravdanja prečesto i prerano priključuju na uređaje za mehaničko disanje.
Foshar je u intervjuu za Frankfurter algemajne cajtung (FAZ) naglasio da je angažman virusologa i epidemiologa neophodan i dobar i da bi svakako bilo od ogromne pomoći kada bi se uskoro znalo koliko mutacija virusa Sars-CoV-2 postoji.
“Ali konkretno oboljenje i njegov tretman su domen stručnjaka za plućne bolesti, a ne anesteziologa ili stručnjaka za intenzivnu negu. Pulmolozi se svakodnevno bave virusnim i bakterijskim upalama pluća. Ne postoji lek za COVID-19, i stoga je bitno kliničko iskustvo pulmolga. To javnost i politika nisu u dovoljnoj meri zapazili”, rekao je Foshar.
Fohar je primetio da mehaničko ventiliranje pacijenata zaraženih korona virusom, njihovo preuranjeno intubiranje, često nije medicinski opravdano. Prema njegovim rečima, pre izbijanja pandemije o tome među lekarima nije postojalo neslaganje.
Navodeći da je da naglo širenje pandemije dovelo do haotičnih uslova u klinikama, do smanjenja resursa i porasta broja pacijenata koji moraju biti hitno zbrinuti, Foshar je rekao da u tom haosu nema vremena za duže posmatranje pacijenta i diskusiju o terapiji i da se zato često preuranjeno intubira i primenjuje invazivno mehaničko disanje.
“Mi pulmolozi se nadamo da će situacija u Nemačkoj u naredne tri do četiri nedelje biti drugačija. Mi smo se dobro pripremili, želimo da prijem pacijenata bude uređen i da zatim promišljeno uvodimo terapiju”, rekao je nemački lekar.
Foshar je svoje stanovište pojasnio činjenicom da je invazivno mehaničko disanje za pacijente uvek loše, pošto taj tretman sa sobom nosi mnoge komplikacije, čak i kada je sam respirator optimalno podešen i kada je nega perfektna.
“Pluća osetljivo reaguju na dve stvari: Na previsok pritisak i preveliku koncentraciju kiseonika u vazduhu koji se u njih ubacuje. Uz to, pacijente prilikom ventiliranja morate da sedirate, uzimate ga iz ovog sveta. Više ne može da jede, pije niti da samostalno diše. Dakle, preuzimate potpunu kontrolu nad organizmom. Vazduh samo pod povišenim pritiskom može da dospe u pluća. Kod spontanog disanja događa se suprotno, vazduh pod manjim pritiskom dospeva u pluća. Do terminalnog zatajenja pluća često dolazi zbog visokog pritiska i previše kiseonika. Zato je uvek bolje samostalno disanje i zato sa takvim rezervama gledamo na veštačko disanje”, rekao je Foshar.
Navodeći da je kod pacijenata zaraženih korona virusom koji su priključeni na respirator stopa preživljavanja svega između 20 i 50%, Foshar je ocenio da to nameće pitanje da li je to posledica težine i toka bolesti, ili možda i omiljene metode lečenja. “Kada smo čitali prve studije i izveštaje iz Kine i Italije, odmah smo se zapitali zašto se tamo tako često intubira. To je u suprotnosti sa našim kliničkim iskustvima sa virusnim upalama pluća”, rekao je Foshar.
Argument pojedinih stručnjaka da intubirani pacijenti predstavljaju manji potencijalni izvor zaraze za lekare i medicinske tehničare, nemački pulmolog je odbacio na neetičan, i besmislen. “To nije etično. Ne možemo valjda dobrobit pacijenata da podredimo dobrobiti lekara. A i kao tvrdnja je besmisleno. Iskusni pulmolozi i lekari sa intenzivne nege znaju kako da drže pretnju od aerosola na minimumu”, rekao je Foshar.
Govoreći o iskustvu bolnice za plućne bolesti Vitanija u Mersu, nedaleko od Duizburga, u kojoj je šef jedne od klinika, Foshar je rekao da je u bolnici početkom aprila lečeno 29 pacijenata od kojih je 19 već otpušteno, sa prosečnim vremenom hospitalizacije od sedam dana. On je rekao da je u klinici za pulmologiju svakom pacijent prilikom prijema rađena skenerska dijagnostika (CT) pluća i da su svi imali karakteristične upale oba plućna krila.
Prema Fosharovim rečima, samo je jedan pacijent intubiran zbog teških sporednih oboljenja, a svim pacijentima se rade sveobuhvatne laboratorijske analize i tok upale se dokumentuje skenerom.
“Kompjuterska tomografija (skener) je kod tih teških slučajeva odlučujuće dijagnostičko sredstvo, daleko pouzdanije od korona testova. Ustanovili smo da je bilo mnogo pogrešnih negativnih testova. Mnogim COVID-19 pacijentima smo uspešno pomogli dajući im kiseonik kroz nos i neinvazivnom ventilacijom preko maske”, rekao je lekar, naglašavajući da je veoma značajno da pulmolozi i stručnjaci za intenzivnu negu postignu konsenzus o načinu lečenja.
Nemački lekar rekao je da je sretna okolnost da su u bolnici u kojoj radi još iz prve pandemije virusa Sars 2004. godine naučili lekciju o potrebi pravovremenog stvaranja medicinskih rezervi. “Krajem januara smo počeli sa pripremama. Bilo bi dobro da je to tada brzo uradila i savezna vlada”, rekao je Foshar.
Govoreći o merama nemačke vlade, on je rekao da se ne slaže sa odlukom da se za lečenje pacijenata sa teškim oblicima COVID-19 isprazne opšte bolnice. Prema njegovim rečima, bilo bi bolje da su za te pacijente uređene specijalizovane bolnice, pošto se sada došlo u situaciju da se pacijenti sa drugim teškim bolestima ne usuđuju da idu na lečenje.
Nemački stručnjak rekao je da i u naredno vreme očekuje veliki broj pacijenata sa teškim oblicima bolesti, ali da ne računa sa katastrofom.
“Nekoliko sedmica ćemo svakodnevno primati brojne teško obolele pacijente sa COVID-19, ali ne računam sa katastrofom. Ipak, ne želim da omalovažavam situaciju. Ova bolest je podmukla. Nije mi poznata nijedna druga bolest pluća kod koje je komplikacije i vremenski tok tako teško predvideti i gde ima toliko varijanti. I CT snimci pluća veoma se razlikuju. Sistematizacija toka bolesti nam još uvek zadaje velike probleme”, rekao je Foshar.