LESKOVAC-VRANJE-NIŠ
Na području Školske uprave Leskovac 55 nastavnika matematike i 30 nastavnika fizike nema obrazovanje koje odgovara pravilniku o vrsti stručne spreme, koji definiše ko sve može da predaje određene predmete, izjavila je načelnica Odeljenja za koordinaciju rada školskih uprava u Ministarstvu prosvete Jasmina Đelić.
U Školskoj upravi Niš nestručno je 15 matematičara i pet fizičara, u ŠU Užice 33 nastavnika matematike i 25 fizike, u Novom Sadu 43 matematičara i 28 informatičara.
Najmanje nestručnih nastavnika ima u Beogradu, svega 15 matematičara.
U osnovnim i srednjim školama u Srbiji radi 457 nestručnih nastavnika matematike, 239 nastavnika fizike i 109 nastavnika informatike.
Đelić je rekla da su informacije dobili od direktora škola i sekretara i da su ukupne cifre sigurno za 10 odsto veće, jer su neki prećutati tačne podatke.
” Od kako je strani jezik uveden kao obavezan predmet od prvog razreda osnovne škole, imamo ozbiljan problem sa obezbeđivanjem stručnog kadra. Upravo to je razlog zašto se strani jezik nikada nije proveravao na završnom ispitu ili nacionalnim testiranjima, jer bi deca koja nemaju stručne nastavnike stranog jezika bila diskriminisana u odnosu na one koji ih imaju”, rekla je Đelić i dodala da je najveći problem u školama na jugu Srbije i da će o ovoj temi biti organizovan poseban sastanak.
Ako se uzme u obzir da jedan nastavnik predaje u proseku u tri odeljenja, a da odeljenje ima prosečno dvadesetak učenika, dolazi se do podatka da u ovom trenutku 27.000 đaka ima nastavnike matematike bez odgovarajućeg obrazovanja, rekla je Đelić.
Jasmina Đelić je rekla da Ministarstvo polaže veliku pažnju na spoljašnu proveru kvaliteta rada škola i dodala da je u 95 odsto škola, u kojima je eksterna evaluacija završena, nastava i učenje najlošije ocenjena oblast, a upravo to je matični posao nastavnika.
Ministarstvo obrazovanja je pokrenulo konsultativni proces radi obezbeđivanja stručno zastupljene nastave i nedostajućeg nastavnog kadra, a na jučerašnji prvi sastanak bili su pozvani predstavnici fakulteta koji školuju nastavnike matematike, fizike i informatike i lokalnih samouprava u kojima je ovaj problem najizraženiji.
Ministar prosvete Mladen Šarčević posebno je istakao nedostatak nastavnika nemačkog jezika, uz već pomenute profesore matematike, fizike i informatike.
On je rekao da u praksi ima slučajeva da matematiku predaju ljudi koji su završili menadžment na privatnim fakultetima i da je u najavi deficit kadrova koji će predavati informatiku, što ne prati ambicije države da ovaj predmet bude sukcesivno uveden kao obavezan. Šarčević je rekao da od konsultativnih sastanaka sa predstavnicima univerziteta i lokalnih samouprava očekuje da se nađu neka brza rešenja, koja se mogu primeniti već od jeseni, ali i da se dođe do kratkoročnih i dugoročnih mera, koje će omogućiti da se poveća kvalitet obrazovanja.
On je dodao i da se ne može govoriti o kvalitetu visokog obrazovanja, ako u preduniverzitetskom ima rupa.
On je poručio da lokalne samouprave treba da preispitaju politiku dodeljivanja stipednija, napominjući da i ubuduće treba da ih dobijaju najbolji, ali da je potrebno stipendirati one koji se školuju za deficitarne struke.
Kao jedno od mogućih rešenja, predloženo je da lokalne samouprave daju stipednije budućim nastavnicima koji nedostaju u njihovim sredinama, uz obavezu da tamo rade pet godina po diplomiranju.
(Fotografija iz arhive JUGpressa)
Mtematicari rade najtezi posao u prosveti od prvog dana svog studiranja, pa do prvog dana penzije. Treba pogledati istini u oci i priznati to. Shodno tome, nastavnike matematike treba vise platiti i pruziti motiv mladim diplomiranim, strucnim matematicarima da ostanu u prosveti i obrazuju nove mlade snage. Ko dobro radi matematiku, radice dobro bilo koji posao za koji se visoko strucno obrazuje. Problem nedostatka matematicara u prosveti jako dugo je prisutan i ne pristupa se njegovom resavanju, a posledice su sve vece i vece.
Мора постојати систематизација по којој ће факултетски образовани математичари, физичари и информатичари добијати веће коефицијенте. Као образложење за то стоји дефицит, еквиваленција и супституција.
То значи да је математичара и физичара мање, јер нема интересовања да уписују природне науке, а информатичара има али не желе за 300 евра да раде у школи, кад у ИТ сектору могу зарадити 900Е и више…
Ако се желе стручни кадрови у образовању, морају се повећати плате за ова три занимања, то ће значити да ће и деца бити спремнија за будућност.
Pa da, a meni nisu dali ni metlu u nekoj osnovnoj skoli kao ekonomisti zbog memoranduma.Nepravda!!?
Nastavnica iz Os Trajko Stamenkovic iz fizike mozda i ima skolu koju treba ali znanje da prenese i nauci djake nema , svi se zale ali nema ko da ih cije , bitno da cuva organske kokoske . Sramota
Jasmina Đelić, načelnik za koordinacciju školskih uprava treba da iznese koliko prosvetnih satetnika nema adekvatnu kvalifikaciju, odnosno koliko je nestručnih!
A zasto me to ne cudi. Prvo im nacelnik urbanizma nije imao potrebne kvalifikacije. Posle im nacelnica komunalne nije imala isto, u medjuvremenu ni direktor Komunalca. SNS je Zakon!Fakultetsko obrazovanje, radno iskustvo u struci, nije potrebno ako ne treba da radis svoj posao, nego samo stranacki. Iznosis javni resurs na upotrebu za stranku, radis politicku kampanju javnim sredstvima, ljude angazujes da rade za stranku,finansiras stranku iz budzeta koji je namenjen za gradjane.
SNS nema ni matematicare, ni fizicare u svojim redovima, jer takvim ljudima nije potrebna veza da dodju do posla, a zbog entuzijazma niko ne bi dosao da gleda kako su stranacki favoriti kupili diplome. To je omalovazavajuce za svakog intelektualca. Samo budale pljeskaju funkcioneru sa kupljenom diplomom. Ne pljeskaju mu matematicari, ni fizicari. Zamislite svest mladih, koji gleda kako menadzeri stranacki profitiraju, a oni ipaak biraju matematiku, fiziku. Znaci da ne zele da zive u Srbiji. Zato su u deficitu. Cim zavrse, oni beze iz zemlje stranackih menadzera i menadzerki.
Kad bih mogao ponovo da biram, rad u školi bi bio na poslednjem mestu. Previše stresan i naporan je to posao, a izuzetno slabo plaćen. Radiš tri sata u školi, ali se zato posao nosi kući zajedno sa psihičkim umorom. Stalno vam je iznad glave kao ogroman teg neki kontrolni koji morate da ispravite, pripremu novu da napišete, kontrolni da sastavite, zadatke da rešite i tako u krug često mnoooogo više nego onih 8 sati koje provedu radnici po kancelarijama. Nije više škola ono što je nekad bila. Ako držite kriterijum i imate želju da deca na vašim časovima zaista nešto i nauče, odmah će se javiti razni pritisci. Pouka mladima, bežite od matematike, upisujte nešto što će vam sutra obezbediti materijalni status i zivot pristojan čoveka. Sad da upisujem fakultet, bez imalo razmišljanja bih odabrao računarske nauke i rad u it sektoru. Jedino što vredi u skoli, ali iskreno,je taj letnji raspust, jednom kad ga iskusite već je kasno. Da njega nema odavno bih ostavio rad u školi. Svoj posao obavljam pošteno i savesno, ali uveliko smatram da je odavno već sve izgubilo smisao. Najbolji đaci će izrasti u moralne veličine,i ponos im neće dozvoliti da postupaju drugačije osim po moralnim i etičkim principima, ali to danas nije na ceni, čak je i otežavajuća okolnost. Kad pogledam pa većina direktora javnih preduzeća su uglavnom oni koji su išli linijom manjeg otpora i koji su spremni na sve ono sto ovi prvi koje sam pomenuo nisu. Tako da u kom smeru obrazovati omladinu više ni sam nisam siguran. Mi bismo trebali da ih pripremamo za život, da ih motivišemo da što više uče, da pošteno i marljivo obavljaju obaveze i da će se sve to na kraju isplatiti, a onda nas nažalost praksa svakodnevno razočara, jer ako si nečiji sin,nekoga ko je uticajan onda su ti sva vrata otvorena i bez obzira na sve imaš prednost u odnosu na one sa kojima se ni u ludilu ne možeš porediti. Nažalost takvih je sve više i oni odlučuju o sudbini ove poštene,čestite dece koja su vredno i marljivo učila i radila i koja u većini slučajeva neće ni dobiti šansu da pokažu sve što znaju. Uh
Od svih pitanja, ovo pitanje zasluzuje najvise prostora za komentarisanje. Ako preskocimo vaznost obrazovanja, podvalili smo sebi, bar mi, koji drzimo do obrazovanja. Kome odgovaraju neobrazovani? Drzavi, da lakse sprovede referendum u svoju korist, da na izborima osvaja preko 50% jedna vladajuca politicka partija, diktatorskim rezimima gde narod, iako u izolaciji, naivan veruje da tek lose zivi narod izvan Srbije, masonima koji na ostrvima drze naocit deo naroda u pritvoru, da bi sirili lazno bratsvo i jedinstvo. Neobrazovanje odgovara i srednjoskolcima koji sa clanskom kartom vladajuce partije mogu kupiti diplomu bilo koje visoke skole koju ce unovciti vise od matematicara, elektroinzenjera, znaci mediokritetima, manje pismenom delu naroda koji je u vecini.
Streber je pogrdni naziv za ucenjaka, koji u skoli , po njima, ne treba najvise i najpre da se bavi ucenjem, vec svim i svacim necim drugim, a obrazovace se, po njima, kad se uclani u partiju. Ovih dana internetom masovno, jer je roditelja dece koja slabije uce daleko veci od onih cija su deca streberi, dakle kruzi povika na diplome i pohvale, kojima su se roditelji usudili da se pohvale javno, naivno verujuci da ce naici na podrsku ostale vecine razumnih roditelja.
Narod koji bez obrazovanja, zeli dobro samo svojoj deci, koje ce im obezbediti izvan skole, politickim precicama, koji se ruzno izjasnjava o deci koja uce, prezire roditelje i poziva vecinu na linc uspesnih roditelja,jer se sami nisu mogli iz objektivnih ili subjektivnih razloga baviti svojom decom, takav narod ne zasluzuje ni matematicare, ni elektroinzenjere, ni dobre lekare, ni talentovane pravnike. Takav narod upravo zasluje ono sto ima, a to je nedostatak pravih kadrova. A pravi kadrovi, ako su pravi, nemaju granice, njih ce svako hteti, oni pronadju put. Zar da ostanu ovde i gledaju kako su na vhu najgori? Ipak nisu toliki mazohisti, koliko god da vole svoju zemlju, ako druga zemlja njih voli vise, od sopstvene. a to sto su Nemacka, Svajcarska i druge razvijene zemlje bogate, to je zbog postavljanja obrazovanja i obrazovanih ljudi na prava mesta. Kod njih je vazno biti vukovac, vazno osvojiti nagradu na republickom takmicenju, vazno je sta si studirao, vazno je koliko je placen matematicar. Kod nas to nije vazno, a i mozes dobiti ocene na poklon.
IT inzenjeri, programeri jesu dosta placeniji, ali nema gladnog matematicara ako daje privatno casove, ako vredno radi, jer deci je iz tog predmeta najpotrebnija pomoc. Ali, to je moguce ako je zaposlen, da radi, da bi se proculo za njega, da ga preporuce.
Ne znam sta ostali misle, ali kroz stavove o ovome se definisemo kao narod, kao drzava, sta zelimo, koji su nam ciljevi.