VRANJE
Sečana akademija povodom 690 godina od osnivanja jedne od najznačajnih svetinja u Pčinjskom okrugu, manastira Svetog Nikolaja i godišnjice oslobođenja Vranja u Prvom svetskom ratu počela je intoniranjem himne „Bože pravde“ i uz tropar koji su otpevale monahinje manastira Sveti Stefan.

„Velika je čast biti danas na ovom svetom mestu, biti sa vama. U prilici kada po dva veoma važna povoda vidimo da imamo zašto i imamo sa velikim razlogom da napravimo još jedno crkveno, državno i narodno okupljanje. Da ga provedemo u sećanju na slavnu i veliku istoriju koja srpski narod nije štedela, ali koja je takva da imamo na šta da se ponosimo. Ta je istorija neprikosnoveno obeležena i našom pravoslavnom verom i našim slobodarskim duhom i našom stalnom borbom za mir. A da je bilo lako nije i da smo se oslanjali na ove tri stavri i baš zato uspevali da preživimo teško, istina je. Mi danas se zajedno na tu istinu podsećamo i radimo to u prisustvu važnog svedoka, svedoka koji je odolevao vekovima dok je upravo toj istini prisustvovao i svedočio“, rekao je Vladimir Orlić, predsednik Skupštine Republike Srbije.
„Značaj današnjeg dana je ogroman, ne samo za grad Vranje i naš ponosni junački jug, već za celu Srbiju. I svi se danas sa velikim ponosom podsećamo i besmrtnog dela loze Nemanjića, osnivača naše države“, istakao je Orlić.

Episkop vranjski gospodin Pahomije istakao je da je ovaj dan blagosloven za sve.
On je istakavo značaj manastira Svetog Nikole u Vranju, svetinje koja kao metoh Hilandara, skoro sedam vekova predstavlja svetionik pravoslavlja na jugu Srbije. Zahvalio se svima koji su doprineli da „svetinja ponovo zablista u svojoj punoći i lepoti“ i završetku Spomen kosturnice, kao i svima koji su učestvovali u obeležavanju ovog značajnog jubileja, a posebno državi koja je mnogo pomogla preko svojih ministarstava i institucija.

Gradonačelnik Slobodan Milenković govorio je o značaju manastira Svetog Nikole u Vranju, kao i o izgradnji Spomen kosturnice.
„Da crkva ne zaboravlja nevine žrtve našeg naroda, svedoči i osvećenje Spomen kosturnice u okviru manastirskog kompleksa, u znak sećanja na žrtve bugarskog terora u Prvom svetskom ratu. Izgradnju je započeo mitropolit skopski Josif, daleke 1934. godine. Ovaj dragulj od neprocenjivog je značaja za nas Vranjance. Duhovna povezanost sa našom najvećom svetinjom, Hilandarom, ujedinjuje nas i obavezuje. Zato, moramo da živimo i čuvamo našu veru pravoslavnu“, rekao je Milenković.
Na svečanoj akademiji besedio je i Dejan Antić, istoričar, vanredni profesor Niškog univerziteta.
Svečanosti su prethodili Sveta arhijerejska liturgija u porti manastira Svetog Nikolaja Čudotvorca i osvećenje Spomen kosturnice, u kojoj su pohranjeni posmrtni ostaci svih stradalih tokom Balkanskih i Prvog svetskog rata.

Eepiskop vranjski Pahomije uruči je ordenje i gramate zaslužnim pojedincima i organizacijama. Za negovanje čovekoljublja i pravoslavnih vrednosti, ordenom Surduličkih mučenika je odlikovan penzionisani general Vladimir Lazarević, nekadašnji komandant Prištinskog korpusa i Treće armijske oblasti Vojske Jugoslavije u vreme NATO agresije.
Za zasluge u obnovi i očuvanju manastira Sveti Nikola, orden Prepodobnog Prohora Pčinjskog dodeljen je Danijeli Кovačević iz Novog Sada i Sandri Dinčić iz Beograda, dok je za iste zasluge gramata dodeljena Udruženju građana „Žuti cvet“ iz Vranja.

Svečanoj akademiji prethodila je Sveta arhijerejska liturgija koju je služilo sveštenstvo Eparhije vranjske i Srpske pravoslavne crkve u prisustvu velikog broja vernika, kao i osveštenje Spomen kosturnice u kojoj počivaju kosti svih naših predaka koji su svoje živote dali za slobodu.
Manastir Svetog Nikole u Vranju, podigao je u 14. veku, u vreme Svetog kralja Stefana Dečanskog, knez Baldovin. Iz vremena cara Dušana crkva je priložena Hilandaru. Povelja kojom se to darivanje potvrđuje napisana je u periodu između 1343. i 1345. godine. Svetinja ima veliki značaj kroz istoriju.
Ikonostas crkve Svetog Nikole ima 31 ikonu i rađen je početkom 20. veka. Ikone su dar ondašnjih vranjskih porodica, a slikane su u periodu od 1901. do 1905. godine, kada je crkva osvećena od strane episkopa niškog Nikanora.
