Mladi u Nišu žurkom obeležili 29.november, praznik države koje više nema

NIŠ

 Mladi Niša okupljeni u jednom niškom kafiću proslavili su Dan Republike, 29. novembar. O Jugoslaviji znaju samo iz priča njihovih roditelja, ali su se na trenutak, za jedno veče, vratili u vreme kada su se nosile titovke sa petokrakom, crvene pionirske marame  oko vrata vezane u poseban čvor i kada su mladi kleli u „časnu pionirsku reč“.

Na zidovima slike Josipa Broza Tita, iste one koje su nekada bile u svakoj školskoj učionici ili kancelariji, na stolovima trobojke sa zvezdom, na televizijskom ekranu predsednik bivše SFRJ u društvu svetskih državnika. Svoje mesto su našle i knjige iz njegovih sabranih dela. Sećanje na državu koja je odavno samo deo istorije potkrepljeno je predmetima iz tog vremena, tranzistorima, starim foto aparatima, kasetofonima i kasetama koje su obeležile jednu mladost. Tako je izgledao jedan niški kafić u kome je sinoć obeležen 29. novembar, Dan Republike, nekada državni praznik koji se proslavljao svečanije od dočeka Nove godine. Ono najvažnije je da su žurku organizovale mlade Nišlije koje su se rodile mnogo godina kasnije nakon što je Jugoslavija prestala da postoji, ali to vreme pamte iz priča svojih roditelja. Goste u kafiću služile su devojke sa titovkama i pionirskom maramom oko vrata i u belim košuljama.

 Inicijator cele ove priče je Nikola Nikolić, svršeni student sociologije, a prema njegovoj priči, cilj mu je bio da se država za koju veruje da je bila vredna svake pažnje ne zaboravi.

 „U Niš sam došao iz Bosne, prijatelje imam i ovde i tamo i u Hrvatskoj i svuda po svijetu…I to je razlog što smatram da neke istorijske činjenice treba da pamtimo, jer smo tada bili jedno, a ne razdvojeni po nacionalnosti, verskoj pripadnosti ili po čemu već bilo. Rodio sam se jako mnogo poslije raspada Jugoslavije, ali sama činjenica da svako od nas ima roditelja, baku ili deku koji mu je pričao o tim nekim stvarima koje su se dešavale ranije, omogućava nam da se i mi kroz ta njihova sjećanja vratimo u taj period, u taj ambijent koji se zvao Jugoslavija“, kaže Nikola koji sebe smatra jugonostalgičarom.

 Dodaje da je posebno fasciniran Danom mladosti koji se proslavljao u ex Jugoslaviji.

„To što se ta štafeta nosila tako daleko, što su je razni mogli nositi i dotaći da bi na kraju stigla do Josipa Broza Tita mi je zaista nešto izuzetno. Znam da je on bio veliki državnik, da nijedan posle njega nije bio te veličine, jer je bio neprikosnoven u svojim idejama… Mislim na te njegove ideje spajanja ljudi, rušenja ideologija koje su ih razdvajale po nacionalnosti, religiji ili po bilo čemu drugome.  Bili smo jedno u jednoj državi, imali smo more, imali smo sve ono što danas priželjkujemo“, objašnjava Nikola zašto mu je draga država koje više nama i dodaje da je na ovaj način želeo da mladi koji za Jugoslaviju znaju samo iz priča saznaju nešto o zemlji u kojoj su živeli njihovi roditelji.

„Na ovu žurku doći će ljudi koji su u to vreme bili pioniri, ali i oni koji su deo današnjih mladih generacija, da se sretnu, da sukobe mišljenja, ali i da postignemo neku koheziju o nekim vrednostima. Ako ništa drugo, mladi će naučiti deo istorije, shvatiće to doba koje je nudilo dosta zanimljivih kulturoloških i mnogih drugih stvari koje je pružao ambijent mira i stabilnosti na ovim prostorima“, kaže Nikola.

Žurka je bila za mlade, ali su sa njima ruku pod ruku došli i njihovi roditelji kako bi se podsetili dana kada je sve bilo drugačije, kada je moglo da se radi i zaradi, kada se svake godine letovalo na hrvatskom primorju, kada je moglo da se studira i van grada u kome si rođen, a da porodica živi sasvim normalnim životom, kada si mogao slobodno u po pola noći da ideš gradom bez straha da te neko sretne i napadne, kada je „časna pionirska“ bila vrednija od bilo čega i nikako nije smela da se pogazi.

Pedesetpetogodišnji  Miodrag Živković obreo se večeras među mladim jugonostalgičarima i oduševio se onim što je zatekao.

„Ne mislim da je bila dobra, nego odlična… Prilagođena svim narodima i narodnostima, moglo je da se radi i da se zaradi, bili su lepši odnosi među ljudima, porodice su bile bolje, sve je bilo kako treba“, priča  Miodrag i dodaje:

„Bio sam predzadnja generacija JNA u to vreme, bilo je to baš pred rat, ali su u vojsci i dalje bili i Slovenci i Hrvati i Bosanci i Makedonci….Bila su to lepa vremena, najviše žalim za slobodom, za duhom koji je tada bio prisutan u smislu da si mogao da ideš gde želiš… Nisi smeo da se mešaš u politiku, ali o svemu ostalom si mogao da govoriš onako kako misliš. Mogao si da nađeš posao, mogao si mnoge stvari koje se sada ne vrednuju kao u to vreme. Imam 55 godina, neke stvari koje su deo današnjeg vremena ne shvatam, možda se i ne snalazim u ovo doba, neke moralne vrednosti koje su onda bile neprikosnovene sada ne važe i to mi mnogo smeta“, nostalgično zaključuje Miodrag. 

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare