Leskovački planinari u Bosni i Hercegovini – Zemlji oblika srca

LESKOVAC

Bosna i Hercegovina je zemlja različitosti, zemlja na raskršću Istoka i Zapada, zemlja predivnih prirodnih predela, visokih planina, divnih domaćina i bogatog kulturno-istorijskog nasleđa.

Na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, u pravcu severozapad-jugoistok prostire se dinarski planinski masiv Maglić. Dva najviša vrha su Mali Maglić, poznatiji kao bosanski Maglić i Veliki Maglić ili crnogorski Maglić.

Postoji nekoliko uređenih staza kojima se može doći do vrhova Maglića iz pravca BiH i iz pravca Crne Gore. Naša grupa PSK Kukavica, nas četvoro: vodič Filip Pešić, Đorđe Mamula, Saša Anđelković i ja, je u ranim jutarnjim časovima put Maglića krenula iz pravca visoravni Prijevor (1668 m), preko uređene i markirane stenovite staze, koja je za iskusne planinare u letnjim uslovima srednje zahtevna staza, dok se za one sa slabijom kondicijom i strahom od visine prepručuje visok stepen opreznosti, dobra opremljenost i skoncentrisanost prilikom prelaska ove rizične deonice. Ova staza predstavlja pravi izazov i avanturu za sve ljubitelje planinarenja.

Nakon 2 sata konstantnog uspona, sa visinskom razlikom oko 700 metara, stigli smo do vrha. Planinski savez Bosne i Hercegovine i lokalni klubovi zaduženi za održavanje staza na Magliću, potrudili su se da najviši vrh Bosne i Hercegovine obeleže kako dolikuje. Na vrhu se nalazi kameni stub sa upisanim nazivom i kotom (Maglić, 2386 m) sa koga se vijori zastava Republike Srpske. Takođe, pored stuba nalazi se limena kutija, u kojoj smo pronašli staru knjigu utisaka i pečat vrha Maglić. Sa vrha se pruža širok pogled na planinski masiv Bosne i Hercegovine (Zelengora) i Crne Gore (Durmitor). Par stotina metara od bosanskog vrha, uređenom stazom stiže se do crnogorskog Maglića, ujedno i najvišeg vrha ove planine, čija je visina 2388 m. Nakon kraćeg odmora i druženja sa planinarima iz susednih zemalja, nastavljamo svoj put kružnom stazom nazad ka Prijevoru. Spuštajući se sa Maglića, dolazimo do najimpresivnijeg dela naše male avanture, vidikovca sa kojeg se pruža veličanstven pogled na srcoliko Trnovačko jezero.

Usečeno izmedju planinskih padina Maglića, sipara Trnovačkog Durmitora i visokih stena Volujaka, Trnovačko jezero predstavlja pravi biser. Zajedno sa Crnim jezerom na Durmitoru, proglašena su za dva najlepša planinska jezera Crne Gore, a, ako pitate turiste i planinare, možda i šire. Za one koji se ne bave planinarenjem, pristup jezeru moguć je i prevoznim sredstvom, a potom laganom šumskom stazom, i idealno je za jednodnevne izlete i ljubitelje kampovanja.

Kružna staza vodila nas je stazom sipara do jezera, zatim pored same obale jezera i dalje kroz šumu nacionalnog parka ,,Piva” do mesta polaska – planinske visoravni Prijevor. Naravno, odmor pored obale bio je neizostavan, a najhrabriji od nas nisu odoleli da se ne okupaju u vodi koja u tom trenutku nije prelazila 15 stepeni celzijusa. Nakon 8-9 sati provedenih na planini, vratili smo se na početnu tačku i nastavili svoj put. Turisti i planinari koji u ovom periodu realizuju ture i akcije na Magliću, neretko u svoj plan svrstaju i oblizak nacionalnog parka ,,Sutjeska”, rafting Drinom i Tarom, oblizak Višegrada, Trebinja, Sarajeva itd.

Tekst i fotografije: Kristina Đokić,

Planinarsko-skijaški klub ,,Kukavica” Leskovac

Prati
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare