LAF : Zna li komisija o čemu govori?

 

NIŠ

 

Na predlog Lokalnog antikorupcijskog foruma Niš (LAF) od 22. marta 2016. godine kojim se traži da u radu Stručne komisije za ocenu projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja na teritoriji Grada Niša (Komisija) u 2016. godini učestvuje i građanski posmatrač koga će delegirati LAF, Komisija je objavila svoj stav.

U svom stavu Komisija se poziva na članove 19., 20., 21. i 22. Pravilnika o sufinansiranju projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja (Pravilnik), koji je doneo ministar kulture i informisanja Vlade Republike Srbije 13. novembra 2014. godine („Službeni glasnik RS“, broj 126/2014). Komisija je zaključila da tim Pravilnikom „nigde i ni na koji način nisu predviđeni: ͵posmatračʹ, ͵nezavisni posmatračʹ, ͵građanski posmatračʹ ili bilo koja druga kategorija posmatrača.“

Komisija, na ovaj način, stavlja van snage Lokalni plan za borbu protiv korupcije Grada Niša, koji je Skupština grada Niša usvojila na sednici održanoj 6. juna 2011.  godine („Službeni list Grada Niša“, broj 55/2011). U tabeli na stranici 16. Lokalnog plana za borbu protiv korupcije je u potpunosti definisan institut „građanskog posmatrača“. U delu tabele „Građansko posmatranje javnih ustanova na nivou lokalne samouprave“ definisano je „obezbeđivanje prisustva predstavnika građana, Građanskih posmatrača, na sednicama upravnih i nadzornih odbora / tela / ustanova koji se finansiraju iz sredstava lokalnog budžeta. (…) Građanski posmatrač ima pravo diskusije, ali bez prava glasa. “ Pravilnikom o sufinansiranju projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja nije utvrđeno, ni na jednom mestu, da se ne može konstituisati institut „građanski posmatrač“. Da li je je Komisija, kao telo Uprave za kulturu grada Niša, ovlašćena da stavlja van snage akte koje usvaja Skupština Grada Niša? Kada i kako je Komisija ovlašćena da stavi van snage Lokalni plan za borbu protiv korupcije Grada Niša?

Komisija, svojim Stavom, izrikom tvrdi da je ona slobodna da iza zatvorenih vrata, i mimo zainteresovane stručne i ostale javnosti, samostalno odlučuje o upotrebi budžetskih sredstava namenjenih sufinsiranju projekata lokalnih medija, u iznosu od 68.205.000 dinara. Da li to znači da je komisija stavila van snage član 51. Ustava Republike Srbije? Taj član glasi: „Svako ima pravo da istinito, potpuno i blagovremeno bude obaveštavan o pitanjima od javnog značaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da to pravo poštuju. / Svako ima pravo na pristup podacima koji su u posedu državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, u skladu sa zakonom.“

Naročitu nedoumicu podstiče zaključak Komisije „da bi i sama bila u sukobu sa pozitivno-pravnim normama kada ovaj Zahtev ne bi odbacila“ (sic!). Komisija, dakle, zaključuje da Lokalni plan za borbu protiv korupcije, kao strateški antikorupcijski dokument grada Niša, nije normativni akt, koji pri tom propisuje jasne i konkretne mere, među kojima je i građanski posmatrač. Povrh toga, Komisija pokazuje da ne razume ni pojam etičnosti, te tvrdi da „jednoglasno konstatuje da je ovde reč o formalno-pravnom pitanju, a ne o etičkim ili bilo kojim drugim motivima“. Upozoravamo na to da je svako formalno-pravno pitanje zasnovano na temelju neke etičke norme. Želimo da podsetimo članove Komisije, koju čine medijski stručnjaci, na razlikovanje pojmova etika i moral. Ono što je etično ne mora biti i moralno. Poput distingviranja pojmova pravo i pravda. Naročito kada se radi o medijima mora se voditi velika briga o tome da njihov rad mora da bude etičan, ali još i više – moralan.

Ovim se, međutim, ne iscrpljuje arsenal političkih alogičnosti u zaključku Komisije. Poslednjim pasusom se pokušava da se, mimo postojećeg pravnog osnova, tvrdi da pravni osnov ne postoji: „…prisustvo samo jednog čoveka, a bez odgovarajućeg pravnog osnova  antipod je javnosti rada komisije…“ U prethodnim pasusima je razjašnjeno pitanje pravnog osnova.

Zaključak Komisije vrhuni nastavkom prethodnog stava u kome se tvrdi da bi „prisustvo samo jednog čoveka“ „više podsećalo na pokušaj cenzure koju ne mora sprovoditi samo vlast već to mogu i neki drugi, neformalni centri moći“. To otvara par pitanja. Kako „prisustvo jednog čoveka“ „podseća na pokušaj cenzure“? Zar ne može, isto tako, da „prisustvo jednog čoveka“ u funkciji Građanskog posmatrača, bude brana arbitrarnom, od očiju javnosti skrivenom, odlučivanju Komisije pod pritiskom neformalnih centara moći? Da li se ovim tvrdi da je LAF „neformalni centar moći“? Da li Skupština Grada formira „neformalne“ (dakle, protivzakonite) „centre moći“? Ili je i sama Skupština Grada Niša „neformalni centar moći“? Komisija, zbog ove konkluzije, duguje ozbiljno objašnjenje Skupštini Grada Niša.

Naročito je cinična insinuacija da je delovanje LAF-a, koje je u skladu sa Lokalnim planom za borbu protiv korupcije, „pokušaj cenzure“. Kada se alogičnosti zaključka Komisije svedu na osnovnu intenciju, pokazuje se da ona tvrdi da je LAF neformalni centar moći koji pokušava da cenzuriše njeno delovanje, a time i delovanje medija. Ovde se stvarnost namerno prikazuje izvrnutom, kao u cameri obscuri. Upravo Komisija, koja radi mimo uvida zainteresovane javnosti, na način i po kriterijumima koji nisu transparentni, sebe stavlja u položaj neupitnog cenzora koji dela po nalogu neformalizovanog centra moći. Predhodna Stručna komisija je, recimo, ubedljivu većinu sredstava na konkursu, skoro 85 odsto, dodelila medijima koji su vlasnički, uređivački i finansijski bliski vlasti, a koji su tokom realizacije svojih  budžetski podržanih projekata u velikoj meri propagirali vladajuće i partijske autoritete. Na taj način su derogiroani medijski zakoni i akti lokalne samouprave, kao i sam institut konkursa za sufinansiranje medijskih projekata.

I tu cinizmu Komisije nije kraj. Sopstvenu arbitrarnost i nastojanje da ne poštuje propisane norme ona predstavlja kao suprotstavljanje „kršenju zakonitosti rada rada komisije i pokušaj narušavanja njene nezavisnosti i samostalnosti“.

Dakle, Komisija tvrdi da prisustvo stručne javnosti, personifikovane u građanskom posmatraču, predstavlja “cenzuru”, a odlučivanje iza zatvorenih vrata o javnim sredstvima proglašava “samostalnošću  nezavisnošću” u radu. Ovakva zamena teza predstavlja opasnost za pravni poredak, načelo transparentnosti pri odlučivanju o javnim sredstvima, javni interes u oblasti javnog informisanja, kao i samo javno informisanje.

LAF neće i ne može da odustane od svoje obaveze da izabere građanskog posmatrača koji će učestvovati u radu (bez prava glasa) ove Komisije i koji će obaveštavati javnost o njenom radu. LAF će, stoga, uložiti žalbu na ovakav akt Komisije, a obratiće se i nadležnim  organima, organizacijama i telima.

LAF, takođe, zahteva, da Uprava za kulturu hitno raspusti postojeću Komisiju i da formira novu Komisiju. Izbor članova komisije mora biti javan.

 

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare