Miletić: Kriminalci Srbi i Albanci nemaju problem da saradjuju

LESKOVAC

Član izvršnog odbora Pokreta slobodnih građana i
nekadašnji potpredsednik Skupštine Kosova  ispred Samostalne liberalne
stranke Petar Miletić govoro u intervjuuu za Regionalnu informativnu agenciju JUGpress o situaciji na KIM , odnosima Beograda i Prištine , iseljavanju Srba.

Miletić je i bivši novinar sa KIM. Rodjen je i živeo u Goraždevcu
,Početkom jula 2010. godine na njega je pucano iz vatrenog oružja u
severnoj Mitrovici i ranjen je u noge. Počinioci do danas nisu
otkriveni. Bio je veoma blizak prijatelj sa Oliverom Ivanovićem.

JUGpress : Kako Vi gledate na nedavnu posetu posetu „Srpske liste“ Nemačkoj i da li je ona  bila u funkciji pokazivanja Zapadu, pre svega, Nemačkoj da je Kosovo zrelo za viznu liberalizaciju, a ne kako se nama predstavlja u Srbiji, da su oni samostalno otišli tamo?

PM: Niko i nigde ne može da samostalno. Oni su otišli kao delegacija
jedne parlamentarne političke partije Kosova, najverovatnije na poziv
Ministarstva spoljnih poslova Nemačke. Sigurno je poseta bila u tom
smislu. Šta su oni tamo pričali, naravno, a to je manir i čitave ove
vlasti, jer Srpska lista nije ništa drugo nego odbor Srpske napredne
stranke na Kosovu, mi ne znamo i nećemo saznati. Ona je bila nakon
nekih događanja na Kosovu, ali i pre nekih događanja i tu pre svega
mislim na konferenciju u Parizu, u kojoj će se očigledno ponovo
govoriti o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. Toj poseti
ne bih pridavao neki veliki značaj jer se tačno zna ko donosi odluke u
ime kosovskih Srba i ja bih njihovu posetu nazvao turističkom.

JUGpress : Da li ta poseta pokazuje da oni jesu deo Vlade Kosova?

PM: Apsolutno. Kada imate ministra u Vladi, vi ste deo vlade. Kada
imate poslanike u skupštini, vi ste deo skupštine. Kada imate
gradonačelnike, vi ste deo sistema lokalne samouprave. Tu ne može biti
nekog drugog logičnog objašnjenja. U kakvim su oni odnosima sa
koalicionim partnerima je drugo pitanje i to je pitanje za njih, da li
se oni slažu, da li mogu nešto da ostvare kroz svoje delovanje, itd.
Dakle, oni su bili kao deo kosovskih institucija u Berlinu, a ne kao
neka separatna grupacija.

JUGpress: Da li Vi verujete u normalizaciju odnosa između Beograda i
Prištine ili Vam, možda, sve ovo liči na nekakvo iniciranje i sukoba
niskog intenziteta?

PM: Cela priča o Briselskom sporazumu je krenula kao normalizacija
odnosa i ja, koji sam u to vreme bio kao posalnik u kosovskoj
skupštini, sam se obradovao toj inicijativi da počne dijalog, da počne
da se priča o realnim problemima. Međutim, kako je vreme odmicalo, taj
briselski proces je počeo da se pretvara u svoju suprotnost. Danas
imamo jedan očigledni sukob koji malo, malo, pa eskalira. Da li je to
upad ROSU na sever, da li je sukob verbalnog karaktera kada ministri
iz Beograda počnu da pričaju protiv Albanaca ili obrnuto, kada Albanci
počnu da pričaju protiv Srba, kad mediji koji su pod kontrolom
vladajućeg režima konstantno pišu o nekom naodlazećem ratu, o nekakvom
nadolazećem nasilju, itd. Briselski proces je u stvari prekinut ne
onog trenutka kad su prekinuti kontakti, nego onog trenutka kad se
normalizacija odnosa pretvorila u svoju suprotnost.

JUGpress: Kako to utiče na Srbe na Kosovu i Metohiji? Ima vesti koje govore
da se Srbi sve više iseljavaju…

PM: Kosovski Srbi su kolateralna šteta ovakve politike, uopšte ne
ulazeći u to da li žive južno ili severno od Ibra. Delom su i sami
krivi, odnosno oni su uspeli da postanu politički objekat. Dakle, o
njima se radi, a oni ni u čemu ne učestvuju. To se desilo tako što je
SNS postavila svoje Srbe. to je radila i Demokratska stranka pre njih,
da se razumemo, međutim ovaj put je to daleko opasnije zato što su ti
ljudi koji su, u stvari, „Srpska lista“ na Kosovu odnosno odbor SNS-a,
u zamenu za luksuz da imaju mogućnost da postave nekog ministra,
direktora, dakle da se bave kadrovskim rešenjima, ne bave se politikom
i to su prepustili Beogradu. I to bi bilo u redu da Beograd vodi
računa o njima kada donosi odluke, ali Beograd vodi računa o sebi,
odnosno o svojoj vlasti. Zato su kosovski Srbi kolateralna šteta
pogrešne politike.

JUGpres: Da li imate utisak da kada ste Vi bili zamenik predsednika
skupštine Kosova, iako niste imali podršku Beograda, Srbi koji su bili
u tom procesu u Prištini imali mnogo veći rejting među svojim
koalicionim partnerima Albancima i mogli su mnogo više životnih stvari
da reše nego sadašnji učesnici?

PM: To je stvar vođenja politike. Dakle, mi smo se tada odlučili da
nam jedini cilj bude kvalitet života kosovskih Srba. I mi sve što smo
radili, radili smo s tim ciljem. Dakle, nikakve velike teme,
geostrateške i geopolitičke priče van ovoga nas nisu zanimale. Zato
smo uspeli da zaposlimo preko 5000 Srba u kosovske institucije, zato
smo sagradili preko 3000 stambenih jedinica, zato smo asfaltirali
svaku ulicu u svakom selu na Kosovu u kojem žive Srbi, to nas je
zanimalo i time smo se bavili… To su shvatali i oni Albanci koji su
bili sa nama u Vladi, ali i predstavnici međunarodne zajednice. Nas je
zanimalo da otvorimo televizijski kanal na srpskom jeziku koji je
zaposlio 80 mladih Srba i Srpkinja i koji i dan-danas rade. Oni koji su
me kritikovali, pošto sam lično učestvovao u tome, da to nije ono što
su oni planirali i mislili da treba da bude, ja sam rekao da taj kanal
i da ne emituje uopšte program, on je zaposlio 80 mladih ljudi koji
ostati na Kosovu zato što imaju posao. To je nama bilo jako važno i po
tom sistemu kvota smo uspeli da zaposlimo jako puno ljudi. Lično sam
autor amandmana na Zakon o javnim službama kojim se manjinama
garantuje da u svakoj javnoj službi mora da imaju 10%. Naravno da se
taj zakon ne poštuje u dovoljnoj meri, jer u većini slučajeva nije
tako. Ali to je sada zadatak za „Srpsku listu“ da insistira na tome,
umesto time da se bave oni kažu da neće, da su u ostavci, izlaze,
zamrzavaju se, itd… Ono što rade zajedno sa Beogradom je da guraju
kosovske Srbe u sukob sa Albancima iz koga će kosovski Srbi izaći
poraženi.

JUGpress: Da li je moguće da se Srbi na Kosovu vrate na Ahtisarijev plan
koji je mnogo povoljniji po njih od ovoga što im nudi Briselski
sporazum?

PM: Ahtisarijev plan je unet u kosovski Ustav i kosovske zakone, tako
da je on već u tom legalističkom smislu završen. Ja se slažem da na
implementaciji toga treba insistirati. Ceo jedan aneks Ahtisarijevog
plana govori o zaštiti srpske pravoslavne crkve na Kosovu, vrlo
temeljno, detaljno, tačno se zna na koliko metara, od kog manastira
može i šta da se gradi ili šta ne može… Dakle, ako pričamo o sudskom
savetu, koliko članova saveta treba da daju Srbi, ako pričamo o
policiji, kako se biraju komandiri stanica u opštinama sa srpskom
većinom, kako se biraju sudije, puno stvari je tu i ja sam i lično
radio na tome da se kroz zakone unese i taj Ahtisarijev plan i da tu
ima dobrih rešenja za Srbe. Sad samo treba insistirati na sprovođenju
toga, jer je to ozbiljan hronični problem kosovskog društa, jer oni
teško implementiraju ono što se dogovore. Jedan od takvih primera je i
Zajednica srpskih opština.

JUGpress: Kako vidite razne ideje koje se pominju pre svega u medijima oko
konačnog rešavanja kosovskog pitanja? Najvažnije pitanje koje se tu
nameće je gde će biti granice…

PM: Ne mislim da je bilo šta na ovom svetu konačno. Nešto može da bude
rešenje i može da bude deo sporazum, ali kada kažemo konačno
pretpostavljam da pričamo o statusu Kosova. Obrni-okreni,  mi u svakom
razgovoru dođemo do statusa Kosova. Što se Pokreta slobodnih građana i
mene lično tiče, za nas su granice po etničkom principu neprihvatljive
i etnički princip ne može da bude motiv za razgraničenje, jer time
ništa nismo rešili, nego smo samo zamrzli konflikt, a to je ono što
želimo da izbegnemo. Mi smo se razgraničili sa Hrvatskom, rešili
teritorijalne sporove, ali da li smo rešili problem sa Hrvatima?
Nismo, jer vaterpoliste još bacaju u more, „Za dom spremni“ je još
uvek usklik u Hrvatskoj, to sa ove strane jedva dočekaju  dočekaju, pa
imaju neke svoje… Za nas je pitanje bivše Jugoslavije rešivo jedino
uz jednu aktivnu politiku regionalnog mira. Ako okrenemo ovaj točak
koji želimo da okrenemo da ide u suprotnom smeru, a to mora da ide u
tom smeru, tako i sa Kosovom, tako i sa Hrvatskom, tako i sa Bosnom.

JUGpress: Da li je u ovakvoj atmosferi uopšte mnoguće govoriti o
normalizaciji odnosa između Srba i Albanaca?

PM: Ne. U ovoj atmosferi, sa ovim političkim elitama koje kreiraju ovu
atmosferu konflikta, to je nemoguće. Mi moramo da idemo na teme kao što
je pomirenje, suživot, deljenje ovog zajedničkog prostora, jer mi sa
Albancima delimo zajenički prostor na kome živimo. Ako mi ne
uspostavimo sa njima normalnu komunikaciju, ne napravimo zajedničke
projekte, ali ne usiljene zajedničke projekte zato što je neko dao
pare za njih, nego mi moramo da kažemo „čekajte, ovi Albanci imaju
pravo da žive, da igraju fudbal, da se učlanjuju u međunarodne
organizacije, da mi kažemo da im nismo neprijatelji, da smo
komšije…“. S druge strane neko može da kaže „čekajte, oni neće, evo
uvode takse“, ali to njihov problem. Neka oni rešavaju taj problem i
svojoj javnosti objašnjavaju isto ovo, da mi delimo jedan zajednički
prostor na kome vekovima živimo i samo tako je moguća normalizacija. U
politici konflikta koje kreiraju obe vlasti, i u Beogradu i u
Prištini, nemoguće je napraviti normalizaciju.

JUGpress: Činjenica je da mladi odlaze i iz Srbije i iz Kosova, da se
teritorije prazne. Čemu onda čitava ta priča o teritorijama i
granicama, ili je to politička igra da bi političke elite opstale na
vlasti na toj ideji?

PM: To je ključna stvar, polazak od teritorije kao modela rešanja
problema je besmislica. To što mi polazimo od teritorije je problem i
tu leži suština problema. Ne polazimo od ljudi, nego od teritorije i
zato ne možemo nikud. Ne odlaze samo mladi, odlaze i stariji, da se
razumemo. Dobio sam neku studiju koja je na nivou procene, ali gde se

kaže da kada bi Kosovo dobilo viznu liberalizaciju u prvih mesec dana
otišlo bi između 300-500.000 ljudi. Mislim da je glavni razlog zašto
Evropa koči viznu liberalizaciju upravo taj. Zamislite da u prvih
mesec dana ovoliki broj Albanaca ode… A Srbi odlaze tako što neki
dođu u Srbiju, a neki nastave i dalje. Dakle, moramo da shvatimo da je
fokus na ljudima, a ne na teritorijama. Ako to shvatimo ima nade za
nas da preokrenemo ovaj točak o kome sam maločas govorio.

JUGpress : Za razliku od političara, čini se da kriminal nema problema da
međusobno sarađuje.

PM: NIkad nije ni imao. To ne zavisi od toga ni ko je na vlasti, ni
koji je režim, kriminalci imaju samo jedan cilj i oni ka tom cilju
idu. Njih ne zanima ni koja je politička stranka niti opcija na
vlasti.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare