LESKOVAC
(Nova Naša reč)
Stabla posečena, topovi pomereni, a bista Jovana Diskića demontirana, piše leskovački nedeljnik Nova Naša reč u najnovijem broju.
U okviru projekta uređenja pešačkih površina u centralnom gradskom jezgru, leskovačka Direkcija za urbanizam i izgradnju krenula je početkom jula sa radovima, i to prvo na platou ispred Narodnog muzeja. Najpre su pomereni topovi izloženi na parkovskoj površini, a potom je demontirana i ostavljena po strani bista Jovana M. Diskića, koja je zauzimala centralno mesto na ovom dobro uređenom i drvoredima ukrašenom platou. Radovi su izazvali velike nedoumice građana koji nisu detaljno upoznati sa projektovanim intervencijama, jer o njima nije vođena javna rasprava, iako se moglo očekivati da ona prethodi tako krupnim zahvatima koji se tiču uređenja centralnih prostora u gradu. Naročito nezadovoljstvo izazvala je seča većeg broja stabala, koja je pravdana njihovom starošću i time da su obolela.
Ipak, ne manje nezadovoljstvo izazvalo je pomeranje biste Jovana M. Diskića, prvog predsednika opštine Leskovac posle izbora 1920. godine. Budući da mlađe generacije malo znaju o događajima u Leskovcu posle Prvog svetskog rata i značaju Jovana Diskića za istoriju Leskovca, Nova Naša reč donosi nekoliko podataka o ovom znamenitom Leskovčaninu i vremenu u kojem je živeo:
Neposredno posle završetka Prvog svetskog rata Leskovac je nastavio svoj neočekivano brz i dinamičan ekonomski razvoj započet još pre oslobodilačkih i odbrambenih ratova koje je Srbija vodila krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka. Uporedo sa jačanjem ekonomije ovoga grada, snagu je dobijao i radnički pokret, ponikao u predratnim velikim zanatskim radionicama, a kome su ubrzana industrijalizacija i sveukupni razvoj zemlje davali sve veći društveni značaj. Pored sindikalnog organizovanja, radnici su se organizovali i politički, a zastupnik njihovih interesa na političkoj sceni Srbije bila je Komunistička partija.
Na opštinskim izborima održanim 22. avgusta 1920. godine u Leskovcu je od ukupno 2.299 glasača koji su izašli na izbore Komunistička partija dobila 1160 glasova, a sve ostale građanske partije zajedno 1139. Tako su vlast u ovoj opštini po prvi put u njenoj istoriji dobili komunisti. Od ukupno 36 odbornika 24 su bila komunisti, isto kao i predesednik opštine i još tri kmeta. Predsednik opštine postao je Jovan M. Diskić, terzijski radnik.
Komunisti nisu dugo vladali u Leskovcu, jer je već decembra 1920. godine doneta Obznana kojom je zabranjen rad Komunističke partije, a na osnovu Zakona o zaštiti države 1921. godine rasturena je
KO JE BIO JOVAN DISKIĆ
Jovan Diskić, trgovac sa radnjom u Taban mali, iza Vranjkićeve kafane, biran na izborima 1920. godine za predsednika opštine na komunističkoj listi, bio je veoma načitan, tih, otmen, elegantnog držanja, postojano čvrstog karaktera, sa dužnosti predsednika smenjen je sledeće 1921. Godine zabranom Komunističke partije. Iako kratkog predsednikovanja, ostvario je znatne i vidne promene Leskovca. Komunističko načelo nije menjao, ali je simpatisao Demokratsku stranku Ljube Davidovića. (Izjava savremenika J. Diskića)
Sem leskovačke dece nepoznavanje imena kao i dela Jovana Diskića
pokazali su i na kolegijumu donosioca odluka u gradu Leskovcu,
saznaje Nova Naša reč. Simptomatično je da u lokalnoj vlasti sede bar
dvojica, ako ne i trojica ili četvorica “levičara”, bar tako za sebe
tvrde, ali rekacija povodom uklanjanja biste prvog “levičarskog”
predsednika opštine niotkud. Žalosno i s obzirom na činjenicu da se iz
gradskog budžeta izdvaja značajan novac za film o Leskovcu između dva
svetska rata a , sa druge strane , uklanja se bista prvog predsednika
opštine posle Velikog rata , jednog od čelnih ljudi grada upravo iz
tog zlatnog doba.
Poštovani gospodine Diskiću
Velika većina građana Leskovca deli Vašu ozlojeđenost zbog ovog izuzetno anticivilizacijskog čina. Budite ubeđeni da će, čim se zato budu stvorili uslovi, bista Vašeg uvaženog dede ponovo biti postavljena na mestu koje dolikuje njegovom liku i delu.
Jer kao što to reče jedan kome su takođe uklanjali spomenik:
– Smrt briše samo nestvarne veličine, a istinske učvršćuje i uzdiže.
Neizmerno mi je zao sto je bista mog dede Jovana Diskica zavrsila tamo gde ste naveli.
Ja se takodje zovem Jovan Diskic a pomenuti Gospodin mi je rodjeni deda.