LESKOVAC
Uskoro predstoji roštiljijada – vašar ( posle rata – sajam ) – mesa.
U starom Leskovcu gradjani nisu morali da čekaju – roštiljijadu da bi jeli ćebapi jer su toj imali – svaki dan i toj ćeeebaaapiii!
A od onoj sve drugo što se peče na ckare – neće ni zborimo!
I sam presednik opštine Djoka Banković je pekja ćepapi i ko i kod njega takoj i kod svi ćebapćije ckare se nesu gasile po cel dn – od ujutru pa sve do koje ne doba u noć.
I toj je bilo vreme kad je meso, kako se pamti bilo džabe i kad se u Leskovac zborilo: kupiš jagnje, odereš ga i prodaš kožu a meso ti ostane džabe!
I toj je bilo vreme kd je i sam ćebapčija Dragi Bure išja na ćebapi kude komšiju ćebapčiju Mrcu jer su Mrcini ćebapi bili i pogolemi i po blagi nego u Burinu ćebapčijnicu.
I toj je bilo vreme kad se od dim od raspalene ckare od stanicu do bolnicu i od dim što se dizao iz fabrički dimnjaci neje mogja da vidi Niš- I zborilo se – a koje je pa NIŠ! NIŠTA. Niš je, kazueše Merza – uvek bija pri dupe na Leskovac….
Knjiga Save Dimitrijevića “Bače pogoleme od sokaci” može da se kupi u redakciji Nove Naše reči (kontakt 064/1338677) i u Knjižari Stošić.