Kad je Leskovac bio. . .: Koliko poznajemo svoj grad

LESKOVAC

Dok se Leskovac od oslobođenja od Turaka, 11.decembra 1877. do Drugog svetskog rata gradio i razvijao znalo se – ko gradi i ko doprinosi njegovom privrednom razvoju.

Odmah posle rata ono što se izgradilo – raznelo se po drugim gradovima kao poklon i doprinos Leskovca da se i oni razvijaju.

Tako je privreda grada opustošena.

Oni koji su Leskovac kao privredno čudo proneli po celoj Evropi – likvidirani su ili oterani na višegodišnje teške robije.

Pa, ipak – ostali su u u trajnom sećanju, a ima ih i u zapisima.

Da li, na primer, znate u čijem je vlasništvu bio deo grada gde su sada zgrade SDK, vojne komande i deo parka ispred zgrade vojne komande grada gde se uveliko gradi GRADSKI TRG?

U knjizi Leskovački drveni tramvaj– Ulica Nikole Skobaljića stoji zapisano:

,,U Đorkovsku malu, u del kude je sg Kulašev sokak, sedeli su i Sisalci. Bili su trgovci i mlogo su bogati bili. Trguvali su ss stoku. Terali su gu i prodavali u Solun i po Malu Aziju, a odonde dokaruvali svilu i drugu robu i prodavali.

Bili su braća Dimitrije – Mita i Jovan i sestra Jelena.

Još pre Prvi svetski rat Jovan i Mita otidoše u Bugarsku, uzedoše razboji za preradu lana i konoplju i na volovsku zapregu gu dokaraše u Leskovac. Kd se Jovan ednput beše vrćaja iz Bugarsku – pored put nađe dete, još bebe, donese ga doma i posini. I taj beba što gu Jovan nađe pored put u Bugarsku i donese doma je Petar – Pera Mitić, poznati leskovački advokat, žena Bosiljka – Bosa, deca Slobodan, doktor specijalista i Radmila, profesor nemačkog jezika. Jovan Mitić Sisalac mlogo je voleja konji. Al, edn dn pade od konja i poginu.

Dimitrije – Mita Mitić , žena Marija Grkinja, dva sina su gim poginuli u bitku 1914. godine, treći sin Blagoje, gimnazijalac, Surdulički mučenik . imaja je 18 godine kd su ga Bugari na Sveti Nikolu 1915. godine odveli u Surdulicu i ubili ga. Mita i Marija imali su i sina Aleksu.

Aleksa Mitić Sisalac – Solunac, na Solunsaki front je bija komordžija, žena Paraskeva ( rođena sestra na Gare Ersenovče), deca Živojin Mitić, Jovan, Nada, Buba i još ednu ćerka koja je umrela u dvanaestu godinu. Živojin Mitić, sudija i advokat, žena Jovanka iz Prijepolje, deca Mirjana i Aleksa. Aleksa, žena Mirjana od Grubanovići, deca Aleksandar i Boris.

Kuća na Alkeksu Mitića Sisalca bila je u centru grada kude je sg zgrada vojne komande i park. I kazuvalo se da su u avliju na Aleksu Sisalca i fijakeri mogli da se trkav kolko je toj golemo imanje bilo. Aleksa je imaja nekolko radnje, a u glavnu radnju imaja je i telefon. Kao žirant Aleksa je na prijatelji potpisuvaja menice. I kad dođe vreme da se edna menica isplati moraja je da proda golem deo od imanje da bi se isplatija dug i od toj dobi šećernu bolest i 1940. godine umre – pedeset pet godine kad je imaja.

U bombardovanje Leskovca 6. septembra 1944. godine bombe srušiše kuće na Sisalci i onolko golemo bogatstvo koje su Sisalci imali pretvori se u ruševine.”

Oni koji sada grade TRG u centru Leskovca na nekadašnjem imanju Alekse Mitića Sisalca možda i nisu pročitali ovaj zapis o Sisalcima..

A i zašto bi pročitali kada to nisu radili ni oni koji su bili na vlasti pre pola veka i srušili do temelja centar Leskovca gde se sada gradi Gradski trg.

Sava Dimitrijević

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare