Javni interes i funkcionerska kampanja

MEDVEĐA – LESKOVAC


“Mi moramo da najpre znamo šta je tačna definicija funkcionerske
kampanje, da je funkcioner onaj koji vrši javnu funkciju i odgovoran
je za činjenje i nečinjenje”, kaže za Regionalnu informativnu agenciju JUGpress Njegoš Dragović iz Gradjanske inicijative “Pokret za razvoj Medveđe”.


 “Suština političkog delovanja i građanskog aktivizma u Srbiji, ali i
Medveđi je poriv sa vrha vlasti. U Medveđi se dešava situacija da
2019. godine, kada su bili lokalni izbori, u kampanji su učestvovale i
osobe koje nisu iz Medveđe, dolazile su bez ikakvih osnova, a nisu
bili turisti. Mi moramo da najpre znamo šta je tačna definicija
funkcionerske kampanje, da je funkcioner onaj koji vrši javnu funkciju
i odgovoran jer za činjenje i nečinjenje. Od 2019. godine na mnoge
načine je izvršena budžetska preraspodela na neregularan način koji se
ogleda u nekoliko stavova. Prvi od njih je što su deljeni ugovori
licima koja ne zadovoljavaju osnovne kriterijume i fokuse, raspisivani
su konkursi za, npr. 30 osoba, a primljene su osobe koje ne
ispunjavaju te uslove. Deljena su sredstva medijima samo da bi pratili
funkcionere. Da ne pominjem da su dolazili funkcioneri iz Beograda da
podrže lokalnog predstavnika vladajuće koalicije, nebitno ko je on…
Dolazilo je 15 funkcionera već dva meseca pred izbore, delili su
lap-topove, bicikle deci, u onom najgorem principu, uticali su na
porodicu i decu kao da mi ostali ne volimo decu, ne volimo porodicu.
To je osnovni postulat u etičnosti ako neko želi da se bavi nekim
građanskim aktivizmom ili potencira da bude na mestu predsednika
opštine ili mestu odgovornog lica. Građani treba da slede osobu koja
zna kako njima da bude bolje, a ne da bude bolje samo onima koji su na
vlasti.”




AKTIVNOSTI U MESNIM ZAJEDNICAMA, DELJENJE POMOĆI



“I to mora da se razluči, funkcionerska kampanja i deljenje pomoći u
predizbornom delu i pre raspisivanja izbora. Nekih četiri meseca pre
raspisivanja izbora, vlast koja tada treba da bude odlazeća spremala
je teren da dobije glasove, radili su određene radove u lokalu,
popravljali su puteve, asfaltrirali onima koji su bili glasači
vladajuće koalicije. Deljenje ugovora, takođe, a jedna od
najinteresantnijih stvari je bila kada su delili lanč-pakete Crvenog
krsta preko odlazećeg predsednika opštine Medveđa. Mi smo upozoravali
da je to funkcionerska kampanja.”







 Koliko su građani svesni da su to njihovi resursi i da se pomoć plaća
njihovim novcem…








“2019. godine je trebalo da bude asfaltirano u Medveđi 15 kilometara
puta i 200 miliona je izdvojeno iz „Puteva Srbije“ kada je došao Zoran
Drobnjak i kada je došao predsednik opštine Medveđa. Izgrađeno je samo
tri kilometara, a sve ostalo je nestalo. Građani jesu svesni, ali se
plaše da izraze svoje stanovište i stavove na pravi način. Treba da to
artikuliše, da postoji neko udruženje koje će ih motivisati, i nakraju
krajeva imati poverenje da će ono što se kaže i objavi bude i
učinjeno. Građani nemaju poverenje u vladajuće strukture, kako one što
su bile 1990., tako i ove posle toga, pa i ove sada. Mi ne kažemo da
smo idealni, samo tražimo kritičko mišljenje. Druga stvar su mediji, u
Medveđi ne postoji ni jedan medij. U APR-u piše da postoji tri medija,
jedan je Radio Medveđa, drugi je Infocentar jug i treći je neki
fiktivni. Oni treba da rade u interesu građana, da pitaju vlast ono
što građani ne mogu da pitaju vlast i to je najosnovnije.”







PUTEVI





 “Ja sam do 2018. godine prema Zakonu o slobodnom pristupu
informacijama uzimao određene informacije za baš taj put, jer su moji
poreklom iz tog mesta, ali ono što je javno obećano je 200 miliona,
ali ništa od toga nije urađeno. Nisam tražio te informacije, ali vrlo
verovatno je određeni novac otišao u neke nelegalne tokove. Mi smo
neupućeni, nemamo medije, i ne znamo ko i kako troši novac.”








VLAST









“Mislim da je u Medveđi takva struktura stanovništva da svi mi imamo
iste probleme, a to je neodgovorna vlast. Za sve moramo da se obratimo
predsedniku opštine i to je nasleđeno. Mi treba da se ugledamo na neka
uređena mesta, na Švajcarsku, na neka mesta koja dobro funkcionišu i u
Srbiji. Pogledajte gde ljudi žele da žive i biće vam jasno. Čoveku
treba da ti šansu ma koje političke orijentacije bio, koja mu je
profesionalna struktura, a ne članska karta neke stranke. Ja sam 2014.
bio kod predsednika opštine sa određenim predlozima šta treba uraditi,
on je rekao da je sve to dobro, čak je jednu ideju prisvojio… Nije
loše to što je prisvojio ideju, porazno je što u opštini Medveđa neki
primaju platu kao savetnici i pomoćnici, ali građani ne primećuju
efekte toga. Oni dolaze da se slikaju bez ikakvih osnova i
argumentacije”, objašnjava Njegoš Dragović

FUNKCIONERSKA KAMPANJA-PROPISI

Nedovoljno precizno definisanje „funkcionerske kampanje“ , na koje ukazuje i Dragović, u pozitivnim zakonskim propisima u Srbiji je problem na koji redovno ukazuju organizacije koje se bave posmatranjem i analizom predizbornih i izbornih radnji.

U tom smislu je i Vlada Republike Srbije donela, na osnovu preporuka Radne grupe za saradnju sa Organizacijom za evropsku bezbednost i saradnju i Kancelarijom za demokratske institucije i ljudska prava, Zaključak za koji se navodi da se njime „ dodatno unapređuje izborni proces u Republici Srbiji“.

„ Zaključkom se ukazuje svim članovima Vlade, državnim sekretarima, direktorima posebnih organizacija, direktorima službi Vlade i svim drugim državnim službenicima na položaju, direktorima i drugim rukovodiocima u javnim preduzećima i javnim ustanovama, funkcionerima u organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, na obavezu poštovanja člana 29. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije u periodu od raspisivanja do okončanja izbora.

Ovim dokumentom se precizira da funkcioner ne može da koristi javne skupove na kojima učestvuje i susrete koje ima u svojstvu funkcionera za promociju političkih stranaka, odnosno političkih subjekata, a posebno se ističe da funkcioner javne skupove i susrete koje ima u svojstvu funkcionera ne sme koristiti u svrhu javnog predstavljanja učesnika na izborima, njihovih izbornih programa, pozivanja birača da glasaju ili ne glasaju za određene učesnike na izborima.

Takođe, kako se ističe u pomenutom zaključku, funkcioner ne može da koristi javne resurse za promociju političkih stranaka, odnosno političkih subjekata, a posebno se podrazumeva korišćenje službenih prostorija, vozila i inventara državnih organa, pokrajinskih i lokalnih institucija, javnih preduzeća i javnih ustanova.

Izuzetno, javni resursi se mogu koristiti u izbornoj kampanji radi zaštite lične bezbednosti, ako je takva upotreba određenih javnih resursa uređena odgovarajućim propisima ili odlukom nadležnih službi.

Vlada Srbije ukazuje gore navedenim licima na dužnost poštovanja ovih zakonskih odredaba navedenih u Zaključku, a onima koji ne pripadaju ovoj grupi preporučuje da sve aktivnosti vezane za promociju političkih stranaka, odnosno političkih subjekata, kao i za izbornu kampanju ne obavljaju u radno vreme organizacije kojoj pripadaju.

Takođe, u cilju pravilnog sprovođenja navedenih mera, Vlada posebno ukazuje na dužnost javnog funkcionera da uvek nedvosmisleno predoči sagovornicima i javnosti da li iznosi stav organa u kojem vrši takvu funkciju ili stav političke stranke, odnosno političnog subjekta.

Vlada posebno naglašava da kršenje dužnosti iz člana 29. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije povlači prekršajnu odgovornost. Istovremeno, Vlada ukazuje i na to da nepoštovanje ovog člana od strane državnih službenika predstavlja težu povredu dužnosti.

U Zaključku koji je Vlada danas usvojila, navodi se i da nepoštovanje pravila iz člana 29. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije od strane direktora javnih preduzeća i javnih službi predstavlja nesavesno obavljanje dužnosti koje ima za posledicu znatno odstupanje od ostvarivanja osnovnog cilja javnog preduzeća, odnosno javne službe.

Prema odredbi čl.29. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije (“Sl. glasnik RS”, br. 97/2008, 53/2010, 66/2011 – odluka US, 67/2013 – odluka US, 112/2013 – autentično tumačenje i 8/2015 – odluka US)

Vršenje funkcija u političkoj stranci, odnosno političkom subjektu

Funkcioner može da vrši funkciju u političkoj stranci, odnosno političkom subjektu i da učestvuje u njenim aktivnostima ako to ne ugrožava vršenje javne funkcije i ako to nije zakonom zabranjeno.

Funkcioner ne može da koristi javne resurse i skupove na kojima učestvuje i susrete koje ima u svojstvu funkcionera, za promociju političkih stranaka, odnosno političkih subjekata.

Izuzetno od stava 2. ovog člana, funkcioner može da koristi javne resurse radi zaštite lične bezbednosti, ukoliko je takva upotreba javnih resursa uređena propisima iz te oblasti ili odlukom službi koje se staraju o bezbednosti funkcionera.

Funkcioner je dužan da uvek nedvosmisleno predoči sagovornicima i javnosti da li iznosi stav organa u kojem vrši javnu funkciju ili stav političke stranke, odnosno političkog subjekta.

Odredba stava 4. ovog člana ne odnosi se na funkcionere koji se biraju neposredno od građana.

No, praksa pokazuje da se ni ovaj Zaključak ne poštuje.

PREDLOZI ZA POBOLJŠANJE

Među brojnim predlozima za izmene Nacrta zakona o sprečavanju korupcije koje je Transparentnost Srbije dostavila Ministarstvu pravde u okviru javne isprave, nalazi se i amandman na član koji reguliše razdvajanje javne i političke funkcije, a koji bi delimično trebalo da reguliše i problem “funkcionerskih izbornih kampanja”. Naime, trenutno je najzastupljeniji oblik zloupotrebe javne funkcije za političku promociju obavljanje navodno redovnih aktivnosti javnog funkcionera i organa vlasti kojim rukovodi u doba izborne kampanje. To pitanje se može urediti kroz izborne i medijske propise. Na ovom mestu su predložene norme koje se prevashodno odnose na ponašanje javnog funkcionera u doba izborne kampanje, mada uređuju i pojedina druga pitanja.

Namera uređivanja nije da se ograniče promotivne aktivnosti organa vlasti koje su u korist javnog interesa, već da se spreče zloupotrebe kroz povećane razmere te promocije ili naglašeno učešće javnog funkcionera u promociji, a što se jasno može povezati sa činjenicom da su raspisani izbori na kojima taj funkcioner direktno učestvuje ili na kojima ima svoje favorite.

Ideja norme i problem koji treba da se reši su sve vreme isti, a iskustva iz svih izbornih kampanja koje je Transparentnost Srbija pratila pokazuju da „funkcionerska kampanja“ ima sve značajniju ulogu, što dodatno potvrđuje potrebu za uvođenjem pravila.

 Pored toga, očigledno je da su rešenja iz aktuelnog Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, pa i rešenja koja su predložena u aktuelnom nacrtu Zakona o sprečavanju korupcije, nedovoljna da reše probleme zbog kojih su ove norme i uvedene u pravni sistem Republike Srbije. U prilog tome govori i činjenica da su utvrđeni slučajevi kršenja norme aktuelnog člana 29. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije izuzetno retki. Iako se mali broj slučajeva može pripisati nedovoljnom prijavljivanju kršenja zakona, dugim postupcima ili spornim odlukama Agencije u tim predmetima, smatramo da su daleko češće situacije u kojima norme Zakona nisu ni povređene, iako je nesumnjivo postojalo delovanje funkcionera koje uopšte nije u skladu sa javnim interesom ili kod kojeg je interesu političkog subjekta data prednost nad javnim.

U vezi sa pitanjima koja uređuje ovaj član, postoje i određeni međunarodni standardi (ODIHR i Venecijanska komisija), kao i pojedini dobri primeri iz uporedne prakse. U nekim slučajevima, propisi iz uporedne prakse predviđaju znatno striktnija ograničenja za javne funkcionere, nego što su rešenja koja se predlažu za ovu normu. O tim pitanjima je Transparentnost Srbija više puta pisala, a ključni nalazi se nalaze u publikaciji „Funckionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa.  

Nacrt Tekst nacrta Zakona o sprečavanju korupcije ne donosi rešenje za uočene probleme.

U prvom stavu se donosi opšte pravilo o mogućnosti da funkcioneri kojima to zakonom nije zabranjeno mogu da vrše funkcije u politčkim subjektima i da učestvuju u njihovim aktivnostima, „ako to ne ugrožava vršenje javne funkcije“. Iako je se čini da je ova norma dovoljno široka da obuhvati sve neprimerene pojave, ona se može tumačiti veoma različito, a obrazloženje nacrta zakona se na ta pitanja ne osvrće.

Najmanje su sporne situacije kada, na primer, gradonačelnik ili član vlade koji je stranački funkcioner, učestvuje na stranačkim skupovima isključivo vikendom ili posle isteka radnog vremena organa vlasti. Međutim, odluka ministra da istupi iz postojeće stranke i da formira novu, na šta nesumnjivo ima pravo kao građanin, mogla bi da dovede do krize Vlade, blokade u procesu donošenja podzakonskih akata i zakona, dakle, do nesumnjivog ugrožavanja vršenja javne funkcije.

Drugi stav je preuzet iz postojeće odredbe Zakona, prema kojoj javni funkcioner ne može da koristi javne resurse i skupove na kojima učestvuje i susrete koje ima u svojstvu javnog funkcionera, za promociju političkih stranaka, odnosno političkih subjekata. Ista je stvar i sa stavom 3, gde se ukazuje na izuzetak kod korišćenja javnih resursa, radi zaštite lične bezbednosti.

 Ove odredbe zakona su dobre, ali, kako se pokazalo nedovoljne da pokriju sve uobičajene oblike zloupotreba po najmanje dva osnova.

 Prvo, pored promocije političkih subjekata, skupovi i javni resursi ne bi smeli da se koriste ni za nanošenje štete protivničkim političkim subjektima, a ne samo za promociju funkcioneru bliske partije, što je sada pokriveno.

Drugi problem jeste to što se javni resursi koriste za promociju samog funkcionera koji je u očima javnosti povezan sa određenim političkim subjektom, tako da i bez direktne promocije političkog subjekta od strane funkcionera dolazi do štetne posledice.

Četvrti stav postojećeg nacrta zakona, takođe je preuzet iz aktuelnog zakona, kao dužnost javnog funkcionera da „uvek nedvosmisleno predoči sagovornicima i javnosti da li iznosi stav organa u kojem vrši javnu funkciju ili stav političke stranke, odnosno političkog subjekta“.

Ova odredba je takođe korisna, ali su potrebna neka preciziranja. Prvo, zahtev koji se postavlja pred funkcionere je unekoliko preteran, jer će u nekim situacijama iz konteksta biti očigledno u kojem svojstvu funkcioner govori.

Na primer, na konferenciji za medije Vlade Srbije ili ministarstva, članovi Vlade mogu nastupati isključivo u tom svojstvu, a ne i u svojstvu stranačkih lidera. I obrnuto, na stranačkom kongresu ili predizbornoj konvenciji, oni nastupaju u stranačkom svojstvu, i nema potrebe da to posebno ističu. Peti stav od dužnosti predočavanja svojstva u kojem funkcioner nastupa izuzima sve funkcionere koji su izabrani neposredno od strane građana, što je neprimereno rešenje preuzeto iz postojećeg Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije.

Neposredno izabran od strane građana je i predsednik Republike, i veoma je bitno i za sagovornike i za javnost da znaju da li on nastupa kao čelnik države ili čelnik stranke. Izuzetak je smislen kada je reč o narodnim poslanicima, poslanicima i odbornicima, ali on ne proizlazi iz načina njihovog izbora, već iz prirode funkcije.

Naime, oni i jesu izabrani na funkcije kako bi zastupali izbornu platformu određenog političkog subjekta i nema razloga da posebno naglašavaju da to i čine. Međutim, zabuna može da nastane kod lica koja rukovode skupštinom ili njenim radnim telima, gde bi javnost mogla da pomisli da izneti stranački stav predstavlja i stav državnog organa, navodi Transpasrentnost Srbije u analizi koju u celini objavljujemo

PRIJAVE ZA FUNKCIONERSKU KAMPANJU

CRTA je podnosila i prijave zbog uočene funkcionerske kampanje.

U periodu pre raspisivanja kampanje za izbore 2020. godine, posmatrači Crte zabeležili su 187 situacija u kojima su se funkcioneri sa različitih nivoa vlasti pojavljivali u javnosti raznim
povodima. Iako se ne može svaki slučaj tretirati kao funkcionerska
kampanja, koja je kažnjiva članom 29 Zakona o Agenciji za borbu protiv
korupcije , posmatranje 22 aktivnosti funkcionera uoči i tokom
predizborne kampanje, posebno u pogledu intenziteta redovnih
aktvnosti, predstavlja važan korak ka mapiranju prikrivene izborne
promocije, navodi se u izveštaju CRTE

“Ovaj segment posmatranja time doprinosi razumevanju
prikrivene izborne promocije koja se ostvaruje putem indirektnog
sugerisanja da je kontinuitet vlasti neophodan. 20 Čl.152 Krivičnog
zakonika. 21 Čl.29 st.2 Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije
“…funkcioner ne može da koristi javne resurse i skupove na kojima
učestvuje i susrete koje ima u svojstvu funkcionera, za promociju
političkih stranaka, odnosno političkih subjekata, pod čime se posebno
podrazumeva korišćenje javnih resursa u svrhu javnog predstavljanja
učesnika u izborima…”

 Čl.29 st.5 Zakona o Agenciji za borbu protiv
korupcije: “Funkcioner ne može da koristi javne skupove na kojima
učestvuje i susrete koje ima u svojstvu funkcionera, za promociju
političkih stranaka, odnosno političkih subjekata, pod čime se posebno
podrazumeva korišćenje tih javnih skupova i susreta za javno
predstavljanje učesnika u izborima i njihovih izbornih programa,
pozivanje birača da za njih glasaju na određenim izborima, odnosno da
bojkotuju izbore”, dodaje se u izveštaju.

MEDIJI

Zakon o izboru narodnih poslanika i Zakon o lokalnim izborima

Ova dva zakona direktno uređuju pravila koja se tiču izbora a između ostalog uređuju i obezbeđuju i pravo građana da preko sredstava javnog obaveštavanja budu obavešteni o izbornim programima i aktivnostima učesnika u izbornoj trci, utvrđuju načela ravnopravnosti, nepristrasnosti, nezavisnosti i objektivnosti u izveštavanju medija.

Pored prava građana da budu informisani, ovim zakonima garantuje se i pravo učesnika u izbornoj trci da obaveštavaju građane o svojim programima, aktivnostima i kandidatima.

Za rad medija posebno je značajna odredba zakona koji propisuje tzv. predizbornu tišinu, tačnije zabranu propagande preko sredstava javnog obaveštavanja, objavljivanje procena rezultata izbora 48 časova pre dana održavanja izbora i na dan održavanja izbora do zatvaranja biračkih mesta.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare